Disciplinirana i koncentrirana glumačka igra

Kazalište Marina Držića u Dubrovniku, Nikolina Rafaj prema Erichu Kästneru, Blizanke, red. Lea Anastazija Fleger

• 
  
  Treći ovogodišnji premijerni naslov Kazališta Marina Držića repertoarno je i ciljano namijenjen najmlađoj publici što je, prelistavajući noviju dubrovačku teatarsku kronologiju ranijih oskudnih sličnih izbora, važna okolnost koja možda već u najavi zaslužuje pohvalu i odobravanje. Njemački pjesnik i romanopisac Erich Kästner jedan je od najpoznatijih pisaca za djecu i mlade, moglo bi se reći klasik svjetske književne scene, s antologijskim naslovima kao što su Emil i detektivi, Tonček i Točkica, Leteći razred, Trojica u snijegu i drugi, među kojima je i jedan možda od najpoznatijih - Blizanke. Kästner dodatnu vidljivost i popularnost zasigurno duguje i filmskim uprizorenjima njegovih romana. Tako 1960. Walt Disney snima film Emil i detektivi a 1961. Zamku za roditelje.
  
  Najpoznatija filmska verzija Blizanki je ona iz 1998. koju redateljski potpisuje Nancy Meyers a u tom remakeu Disneyeva filma (scenaristi  Erich Kästner i David Swift) igrali su Lindsay Lohan, Dennis Quaid i Natasha Richardson. Izbor Blizanki za uprizorenje i na ogled mladoj publici u dubrovačkom profesionalnom kazalištu dogodio se u godini kada bismo, a možda i trebali, obilježavati 120. godišnjicu rođenja Ericha Kästnera. Bilo kako bilo, dubrovačka premijera Kästnerovih Blizanki dobrodošla je i ne samo kazališna podsjetnica nego i domišljen odabir na sigurno, koji - slučajno ili namjerno, slavi obljetnicu ali i nudi zanimljivo teatarsko štivo najmlađoj publici.

  
  
  Velik posao u pripremi predstave obavila je Nikolina Rafaj koja je Kästnerov izvornik vješto sažela i ispreplela kratkim prožimajućim slikama, scenama i prizorima s jasno koncipiranim likovima, ostavljajući im dovoljno prostora da svojim ulozima osvijetle priču i učine je zanimljivom. Ljetni izviđački kamp bio je mjestom neočekivanog i, pokazalo se, sretnog i sudbinskog susreta Lote i Lujze koje otkrivaju da su sestre bliznakinje koje žive odvojene sa svojim rastavljenim roditeljima s različitim životnim navikama i rasporedima. Početak je to zanimljive i napete priče, velikog prijateljstva, sestrinske upućenosti i iskrene ljubavi dviju razdvojenih sestara koje odlučuju zamijeniti uloge i učiniti sve da ponovno spoje svoje roditelje, inzistirajući na njima zatajenim razlozima rastave i odvojenosti. Lota, koja je živjela s majkom, odlazi ocu a Lujza dolazi majci.
  
  Djevojčice tako nastavljaju svoju pustolovinu jasnog alibija i cilja i na kraju uspijevaju ponovno okupiti obitelj. Ljubav, nakon kušnje svih, ostaje zagovorom u koji treba vjerovati i kojem se treba posvetiti. I dramaturginja Nikolina Rafaj i redateljica Lea Anastazija Fleger inzistiraju na priči uglavnom zorno i doslovno, gradeći i slažući predstavu prema Kästnerovom izvorniku. Gledamo tako ritmički ujednačenu, zaigranu i dobro posloženu predstavu brzih filmskih kadrova, s jasnom podcrtanom očekivanom porukom. Takav redateljski postupak prati funkcionalna mobilna scenografija Irene Kraljić i dosluhna kostimografija Tee Bašić Erceg s nekoliko vrlo uspjelih rješenja kao što su, moglo bi se reći, revijalna modna pojavljivanja neželjene očeve ljubavnice Irene Gerlach.

  
  
  Ono što predstavi daje dodatnu vrijednost je ujednačena, disciplinirana i koncentrirana glumačka igra, sastavljena od uspjelih minijatura i dojmljivih pojavljivanja. U podjeli su se tako našle tri gostujuće glumice po svemu dobro odabrane za ovakav redateljski i dramaturški rukopis i, napokon, koncept koji je skrojen i složen za uprizorenje ovog djela klasične literature za djecu. Irena Tereza Prpić, koja je u dubrovačkom kazalištu već nanizala vrlo uspjele uloga, kao Lujza Palfi i Vini Jurčec kao Lota Kerner s mnogo uložene energije, dopadljive zaigranosti i vještine brane i afirmiraju sestrinsku ljubav, ostvarujući zaokružene likove sestara blizanki ali i generacijskog traga onih u gledalištu kojima je predstava namijenjena. Jednako tako i Marija Šegvić koja kao teta Rezi skladno dopunjuje, razvija i obogaćuje ovaj dubrovački gostujući glumački trolist.
  
  Dojmljive i zaokružene uloge ostvarile su i domaće glumačke snage jednako tako primjereno i dobro odabrane, prepuštene i odane igri: Izmira Brautović kao živopisna voditeljica izviđačkog kampa koja sa svojim veselom grupom izviđačica otvara predstavu, Srđana Šimunović kao mama (Lujzelota Kerner), Hrvoje Sebastijan kao otac (Ludvig Palfi), Boris Matić (djed) i Glorija Šoletić (Irene Gerlach) napadno dojmljivim pojavljivanjima na radost publike. Svoj prinos predstavi dale su i mlade polaznice dubrovačkog Plesnog studija Lazareti: Nora Žanetić, Petra Orepić, Ema Pralas, Lorena Burum, Mara Roza, Franka Rajčević, Nina Nikolić i Mara Knego. Ostvarena je tako predstava promišljenog povoda, zaokruženog, jasnog i preciznog redateljskog koncepta, dosluhnih prinosa umjetničkog tima i ujednačenog zaigranog glumačkog ansambla, za ovu prigodu osvježenog gostujućim glumicama. Napokon, za razliku od nekih dosadašnjih sličnih izdanja, pohvaliti treba i sadržajnu programsku knjižicu koja opisuje, prati i najavljuje predstavu.

  
  
  Pojava Blizanki na dubrovačkoj kazališnoj sceni - onoj profesionalnoj, dobrodošla je najava, nadajmo se, sličnih predstava za djecu i mlade koje bi trebale ostati konstantom i budućih sezonskih repertoarnih promišljanja. A da smo na tragu takvih zagovora, svjedoči i najava nove premijerne izvedbe za najmlađe iduće sezone s novim autorskim okušajem dubrovačke glumice Srđane Šimunović, koja bi trebala potpisati Bajku o babi Mokoš. Kada su u pitanju predstave za djecu, čini se, iz Dubrovnika stižu dobre vijesti.

   © Davor Mojaš, KAZALIŠTE.hr, 18. ožujka 2019.

Piše: