Posljednja u nizu?

17. Europska kazališna nagrada i 15. Europska nagrada za novu kazališnu realnost, Sankt Peterburg, Ruska Federacija, 13-17. studenog 2018.

• 
  
  Od 13. do 17. studenog 2018. godine Sankt Peterburg bio je domaćin 17. izdanja Europske kazališne nagrade i 15. izdanja Europske nagrade za novu kazališnu stvarnost. Nagrada je održana u Sankt Peterburgu u sklopu obilježavanja 50 godina djelovanja velikog ruskog redatelja Valerija Fokina. Koncept ovogodišnjeg izbora laureata kazališne nagrade temeljio se na odabirnoj kombinaciji i glumačke i redateljske vještine i svekolikog umjetničkog djelovanja.  Povjerenstvo za dodjelu nagradu je dodijelilo ruskom redatelju Valeryju Fokinu (1946.) i specijalnu nagradu španjolskoj glumici Nuriaji Espert (1936.). Velika svečanost u Aleksandrinskom kazalištu, utemeljenom davne 1756. godine ukazom carice Elizabete Petrovne, upriličena je u zanimljivom konceptu u kojem su likovi iz Fokinove Maskerade dodjeljivali nagrade dobitnicima te na kraju svečanosti i izveli predstavu.

  Uz Europsku kazališnu nagradu, dodijeljena je i Europska nagrada za novu kazališnu stvarnost, a dobitnici su petorica pojedinaca i jedna skupina: belgijski plesač i koreograf Sidi Larbi Cherkaoui (1976.) s plesnom predstavom Puz/zle; švedska skupina Cirkus Cirkoer (1995.) s fragmentima predstave Granice; francuski redatelj Julien Gosselin (1987.); švicarski redatelj Milo Rau (1977.); poljski redatelj Jan Klata (1973.) s predstavom Neprijatelj naroda; portugalski redatelj Tiago Rodrigues (1977.) s predstavama Naizust, Dah i početak rada na predstavi Spaljivanje zastave.

  Spaljivanje zastave Tiaga Rodriguesa zapravo nije bila izvedba nego svojevrsni performans u kojem je redatelj i autor obavijestio publiku kako na njoj tek radi te je publici sat vremena čitao mailove koje je razmjenjivao sa svojim odvjetnikom o mogućim pravnim implikacijama paljenja portugalske zastave u predstavi, što i namjerava napraviti. Guverner Andreya Moguchyja temeljen je na kratkoj priči Leonida Andrejeva koja je opisivala revolucionarne događaje iz 1905. godine, fokusirajući se na povijesno-politički incident atentata na guverner-generala Moskve, velikog vojvodu Sergeja Aleksandroviča Romanova. Predstava je dala uvid u dostignuća suvremenog ruskog kazališta te se većina koncepta temeljila na spoju vizualnog i auditivnog, zanemarujući u potpunosti dramsko, ali svejedno moram priznati kako je scenografija (za koju je i nagrađen) bila doista izvrsna. Sastojala se od brojnih komada koji su se mogli pomicati u brojnim smjerovima na sceni te kojima su glumci davali brojne funkcije penjući se po njima, skrivajući se iza njih i slično.

  
  
  Naizust Thiaga Rodriguesa predstava je u kojoj je deset volontera sudjelovalo i tvorilo izvedbu u kojoj ih je Thiago učio recitirati Shakespeareove sonete na ruskom jeziku – zanimljiva ideja, ali predugačka u trajanju od sat i pol vremena kako bi duže zadržala pažnju. Švedski Cirkus Cirkör predstavio se Fragmentima granica, koji su doista plijenili pažnju publike i držali nas u napetosti vještinom i akrobatskim vratolomijama koje su na sceni izvodili.

  Thiago Rodrigues predstavio se i izvedbom Dah, koja govori o poziciji šaptača u kazalištu te zapravo gradi priču o njemu, dok on kao šaptač u njoj i sudjeluje i govori glumcima kako da govore njegovu priču. Prikazan je i Ibsenov Neprijatelj naroda u režiji Jana Klate, kao još jedna začuđujuća redateljska vizija poznatog teksta, pa smo svjedočili gotovo izvornim replikama, ali obogaćenima brojnim vizualnim i auditivnim, zaglušujućim i zasljepljujućim elementima. Završna predstava odigrana u sklopu svečane dodjele Nagrada - Maskerada u režiji Valerija Fokina, predstavljala je vjernu rekonstrukciju Mejerholjdove tragične maskerade ruskog života neposredno prije Revolucije koja je igrala upravo u Aleksandrinskom kazalištu 1917. godine.

  Uz predstave dobitnika, osim Mile Rau i Juliena Gosselina koji se nisu predstavili izvedbama, publici su se predstavili i nagrađeni prethodnih godina u kategoriji Povratci, koje su predstavili Lev Dodinov - Hamlet i Alice, Oluja i Guverner Andreya Moguchya. Od navedenih se posebno istaknula predstava Hamlet koja se vješto poigrala Shakespeareovim izvornikom, prebacujući krivicu za pogibelj kralja Hamleta na Gertrudu, te zanimljivom scenografijom koja se sastojala od scene s rupama u koje bi likovi upadali kada bi umrli ili bili ubijeni te bi se rupa zatvarala. Do razrješenja radnje sve su rupe bile zatvorene, što je simboliziralo ponovnu uspostavu sigurnosti u zemlji.

  
  
  Same dodjele nagrada bile su protkane i brojnim dodatnim zanimljivim sadržajima poput okruglih stolova, razgovora s dobitnicima i ansamblima te simpozijima - Performing Arts: Freedom and / (in)tolerance na kojem su brojni kritičari, teatrolozi i novinari iznosili viđenja uloge svojih domicilnih kazališta iz perspektive tolerancije i/ili netolerancije suvremenog kazališta spram aktualnih tema te drugi posvećen Valeriju Fokinu, na kojem su brojni kritičari, novinari i teatrolozi govorili o njegovoj poetici i estetici te umjetničkim dostignućima. U sklopu prvog simpozija svečano je dodijeljena i posebna Nagrada Talija profesoru Hans-Thies Lehmannu.

  17. Europska kazališna nagrada još je jednom završila u dobrim rukama sukladno prikazanom, dok je 15. Europska nagrada za novu kazališnu realnost ponovo pokazala potpuno drugačije viđenje budućnosti kazališta koje se pokušava odmaknuti od temelja kazališta, dramskog. Koliko je to smisleno pokazat će budućnost koja je već sad nesigurna, barem što se tiče samih dodjela nagrada jer se u kuloarima naveliko govorilo kako je ovo posljednja u nizu. Unatoč problematici opravdanosti dodjeljivanja nagrade za kazališnu realnost i funkcije kazališta općenito kroz prikazano, bilo bi šteta da ovakva manifestacija - koja nudi publici i struci široki dijapazon suvremenih tekovina u kazalištu, nestane.
  
  © Alen Biskupović , KAZALIŠTE.hr, 18. veljače 2019.

Piše: