Opsežan premijerni osvrt

Kazalište, časopis za kazališnu umjetnost, gl. ur. Željka Turčinović, br. 75/76, god. XX, Hrvatski centar ITI, 2018.

  • Broj 75/76 časopisa Kazalište organizacijom rubrika (uz primjetan izostanak nekog oblika temata) nastavlja stabilnu praksu te periodičke publikacije Hrvatskog centra ITI, koja je 2018. dostigla dvadeset i prvu godinu izlaženja. U skladu s time, Kazalište otvara rubrika Premijere, koja je u ovom broju, u usporedbi s nekoliko prethodnih, opsežna te donosi pet osvrta na premijere iz dvije prethodne sezone. Kako je od premijernih izvedbi tematiziranih predstava proteklo relativno mnogo vremena (najrecentnija predstava je Govori glasnije! Bobe Jelčića, koja je premijeru imala u ožujku 2018., dok je najstarija Črna mati zemla iz travnja 2017.) autori pišu s odmakom recepcije, dok se Ana Fazekaš u tekstu o Šest likova traži autora Olivera Frljića i direktno osvrće na kritiku Nataše Govedić. Matko Botić u osvrtu na projekt Govori glasnije! Bobe Jelčića detektira uvjete u kojima specifične odrednice autorskoga kazališta Bobe Jelčića funkcioniraju, dok se u tekstu o režiji Tita Andronika Igora Vuka Torbice osvrće na čvrstu redateljsku poetiku odnosno, kako ga naziva, Torbičin sustav prepoznatljiv u Titu Androniku i prethodećim mu režijama, osobito Hinkemannu u istome kazalištu dvije sezone ranije. Dvije zapažene predstave - Woyzeck HNK Ivana pl. Zajca iz Rijeke u režiji Anice Tomić i Črna mati zemla ZKM-a teme su osvrta Marija Kovača.

    Intervju je u ovom broju ostvaren s Franjom Đimijem Jurčecom, s kojim je razgovarala Katarina Kolega. Glumcem, kako se može saznati i iz intervjua, vrlo duge i bogate karijere, vezane ponajviše uz Zagrebačko kazalište mladih i njegove preteče. Đimi Jurčec je čovjek koji je doista, ne zbog fraze nego zaista, od djetinjstva na sceni. I cijeli se život bavio kazalištem za djecu i s djecom, a svoja razmatranja o specifičnim procesima koji to kazalište obilježavaju artikulira i u odgovorima tijekom ovog razgovora, što ga čini vrijednom bilješkom o bogatom iskustvu.

    Redoviti dio Kazališta čini i praćenje nastupa hrvatskih dramskih autora na međunarodnoj sceni, poticanje čega je jedan od postulata djelovanja HC ITI-ja. Tako ovaj broj donosi izvještaj o predstavljanju Tene Štivičić, Ivora Martinića i Nikoline Židek na Salonu kazališne knjige u Madridu, održanom početkom studenog 2018. U rubrici Festivali Bojan Munjin piše kroniku 52. beogradskog Bitef-a, održanog u rujnu 2018., a Kazalište se u tekstu Ive Gruić nastavlja baviti tematskim nizom iz nekoliko prethodnih brojeva - kazalištem za djecu i mlade (o čemu, osim ovog teksta, svakako svjedoči i izbor sugovornika za intervju u ovome broju). Autorica u eseju naslovljenom Što može kazalište? kroz pregled teatroloških koncepcija i pisanja o kazalištu za djecu i mlade pronalazi funkcije kazališta za djecu i mlade i mogućnosti interakcije kazališta s dječjom publikom kroz razmatranje niza postulata, poput: „Kazalište poučava.“ Ili „Kazalište prosvjećuje emocije.“

    Rubrika Sjećanje u ovom je broju poprilično popunjena (uz napomenu kako je broj zaključen 1. prosinca, a od tada je stiglo još nekoliko vijesti koje zasigurno očekuju mjesto u nekim idućim Sjećanjima). Hrvoje Ivanković piše o Mariji Kohn, Ivana Bakal o Zlatku Boureku, a Martina Petranović prisjeća se Ike Škomrlj. Na Sjećanja se koncepcijski nastavlja i prikaz knjige Hod po rubu, s Ivicom Gordane Gadžić, koji otvara rubriku Nove knjige, koja donosi još pet recenzija, od čega se četiri bave teatrološko-povijesnim izdanjima te jedan prijevodom (Sead Muhamedagić) izbora iz opusa Wernera Schwaba, naslova Radikalne komedije. Na kraju, ovaj broj objavljuje i dva dramska teksta Tanje Šljivar - Režim ljubavi i Kao i sve slobodne djevojke.


    © Leon Žganec Brajša, KAZALIŠTE.hr, 11. veljače 2019.

Piše:

Leon
Žganec-Brajša