Spoj dokumentarnog i fikcionalnog

Centar za kulturu Trešnjevka u suradnji s Kazalištem Smješko; Frana Marija Vranković:Ivana u svijetu bajki, 4. veljače2019.



  • Dokumentarno-igrana drama o Ivani Brlić-Mažuranić autorice Frane Marije Vranković Ivana u svijetu bajki premijerno je izvedena 4. veljače 2019. u Centru za kulturu Trešnjevka, u suradnji Kazališta Smješko s Teatrom na Trešnjevci u sklopu Kazališnog ponedjeljka.  

    U toj duodrami nastupaju Mirta Zečević (Ivana Brlić-Mažuranić) i Hrvoje Zalar (Vatroslav Brlić).

    Autorica i redateljica Frana Marija Vranković diplomirala je kazališnu režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, predaje na Učiteljskom fakultetu i u umjetničkoj gimnaziji u Zagrebu te se bavi dramskom pedagogijom. Režirala je dvadesetak dramskih predstava za djecu i odrasle, opere i mjuzikl, a najviše praizvedbe suvremenih domaćih autora te opere buffe.

    Kazalište Smješko ovom produkcijom nastavlja ciklus dokumentarno-igranih duodrama o poznatim ženama vezanima uz grad Zagreb, poput nagrađivane im dokumentarno-igrane predstave Kakva majka, takva kći o odnosu Marije Jurić-Zagorke i njezine majke Josipe.

    Ivana u svijetu bajki govori o obiteljskom i privatnom životu Ivane Brlić-Mažuranić, prikazanom kroz njezin razgovor i odnos s mužem dr. Vatroslavom Brlićem.

    Predstava se, prema informacijama koje se publici nude, temelji na arhivskoj građi i koristi faksimile Brodskih novina i Obzora objavljenih na dan odvijanja radnje, a to je večer nakon proslave Ivanina 49. Rođendana - 18. travnja 1923. godine. Bračnom paru Brlić to je ujedno i godišnjica jer su se vjenčali na Ivanin 18. rođendan. Mjesto je radnje stan obitelji Brlić na korzu u Brodu na Savi, današnjem Slavonskom Brodu.

    Duodrama o hrvatskoj pripovjedačici i pjesnikinji Ivani Brlić-Mažuranić, unuci političara, književnika i bana Ivana Mažuranića, realno prikazuje život građanske obitelji u doba Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca odnosno privatni život dvoje supružnika, a uz dokumentaristiku gledateljima nudi i humor. Kroz dijalog se očituje iskrena ljubav dvoje supružnika, zasjenjena međutim financijskim obiteljskim problemima i bolesti supruga dr. Vatroslava Brlića.



    Glumački je par dočarao glavne teme vezane uz Ivanin privatni život, te tako nakon rođendanskog slavlja - u kojem se očituje skladan obiteljski život, saznajemo primjerice da je Ivana već dugo nezadovoljna načinom na koji njezin muž vodi poslove i nosi se s obiteljskim financijama. Saznajemo i da je dr. Vatroslav Brlić održao znameniti politički govor na koji je Ivana ponosna i koji još uvijek pamti. Upravo se takvi trenutci ponosa i ljubavi izmjenjuju s trenutcima nezadovoljstva i sukoba zbog nemalih problema, čime zapravo stječemo uvid u svu složenost i proturječja njihova zajedničkog života. Autorica i glumica tako naglašavaju da je Ivana itekako nezadovoljna zbog toga što joj suprug pije premda mu je liječnik strogo zabranio.

    Između ostalog, oboje su ponosni na to što potječu iz uvaženih starih hrvatskih obitelji. Ona više puta ističe kako je bila gradsko dijete ali se radi supruga preselila u ruralno mjesto bez vodovoda, u bijedu, gdje cijelo vrijeme uspješno bez posluge skrbi o kući i obitelji. S druge strane, on cijeni njezino pisanje, no malo ga brine i njezino prijateljstvo i dopisivanje s A. G. Matošem koji je iznimno cijenio Ivanin književni rad.

    Pred kraj se progovara i o teškom obiteljskom problemu. Roditelji, naime, moraju vratiti veliki novčani dug njihovog sina Ive, koji živi u Zagrebu, a ne zna upravljati novcem. Uzgred rečeno, Ivana krivnju svaljuje na Vatroslava, a on pak na nju, koju smatra „gradskom damom“ iako je rođena u Ogulinu.

    Glumački par kroz preplitanje prepirki i toplih, nježnih odnosa nastoji pokazati da je suprug zapravo jako volio Ivanu, da ju je držao jakom ženom te pripremao na život bez njega, jer je svjestan svoje bolesti te sluti skori kraj… Ona pak, uza sve probleme pred kojima ne zatvara oči, pokazuje jaku ljubav za njega i ne želi da se on preda.

    Autorica predstave daje tek usputne naznake poznatih likova iz Ivanine knjige Priče iz davnine (1916), kojom se proslavila, koja je prevedena na gotovo sve svjetske jezike i koja joj je priskrbila nominaciju za Nobelovu nagradu.



    Scena dobro prikazuje ugođaj privatne obiteljske kuće intelektualaca iz 20-ih godina prošlog stoljeća.

    Dokumentarno i igrano odnosno fikcionalno potpuno se prožimaju te svatko na svoj način ulazi u intimu samog dijaloga dvaju supružnika. Taj se spoj u dijalogu manifestira kao njihov uobičajeni obiteljski razgovor iz kojeg se otkrivaju ili naznačuju osnovni dokumentaristički potkrijepljeni podatci iz života poznate hrvatske spisateljice. Fikcionalno i dokumentarno stoga je ovdje dosegnulo potpuno sjedinjenje, približujući nam likove i postižući tako realnost i izvadak iz Ivaninog života onoga vremena.

    Na kraju se možemo jedino zapitati je li Ivana bila/živjela u svijetu bajki ili su iz njezina stvarnog, lijepog i zahtjevnog života proizlazile bajke.    

    Autorica: Frana Marija Vranković
    Scenografija: Marta Crnobrnja
    Kostimografija: Anamarija Filipović-Srhoj
    Oblikovanje svjetla: Domagoj Klasić
    Glazba: Damir Šimunović
    Produkcija: Kazalište Smješko

    Glume: Hrvoje Zalar i Mirta Zečević


    © Nataša Bjelan, KAZALIŠTE.hr, 11. veljače 2019.


     

kritike i eseji