Zanimljivi redateljski rukopisi

3. Dubrovnik Art Forum, Kazalište Marina Držića u Dubrovniku. Dubrovnik, 1.11.-17.11.2018.

• 
  
  Dubrovačka kulturna ponuda tijekom studenog posljednjih godina u znaku je zanimljivo koncipiranog programa Dubrovnik Art Foruma, manifestacije koja je startala s predznakom predstavljanja suvremenih ruskih kazališnih i drugih umjetničkih izvedbi, a ove je godine dobila znatno širi pa i zanimljiviji  koncept i izbor. Uz produkcije suvremene ruske umjetničke prakse, ove godine u festivalski raspored uvrštene su i druge produkcije što, na neki način, naslućuje i, možda najavljuje, znatno šire programske izazove sljedećih godina. Ovogodišnje treće izdanje Dubrovnik Art Foruma proteklo je, kao i prethodno, u organizaciji Kazališta Marina Držića s ravnateljem dubrovačke profesionalne kazališne kuće Antom Vlahinićem kao direktorom i s umjetničkim potpisom Olge Nikiforove te koordinatorima Helenom Tomašković i Žarkom Dragojevićem. Za razliku od ranijih godina, ovogodišnji programi održavani su isključivo u prostorima Kazališta Marina Držića.

  Dramski program DAF-a otvoren je prvom ovosezonskom premijerom Kazališta Marina Držića, izvedbom Pikove dame Aleksandra Sergejeviča Puškina u režiji mladog moskovskog redatelja Denisa Azarova - zanimljive umjetničke osobnosti, koji je redateljski trag ostavio u dubrovačkom kazalištu prije dvije godine kada je režirao Švedske šibice Antona Pavloviča Čehova. Prvi blok kazališnih gostovanja trećeg Dubrovnik Art Foruma nastavljen je nastupom Kazališta Chiten iz japanskog grada Kyota s predstavom Ujak Vanja Antona Pavloviča Čehova u režiji Motoia Miure. Izvorno sa sjedištem u Tokiju, Kazalište Chiten seli se u Kyoto 2005. godine, od kada ostvaruje i svoje najznačajnije produkcije prema tekstovima A. P. Čehova, B. Brechta, W. Shakespearea i E. Jelineka. Kazalište Chiten 2007. godine započinje ciklus predstava i uprizorenja Čehovljevih tekstova, saznajemo tako iz programske knjižice, te je prva produkcija bila upravo Ujak Vanja koja je iste godine prikazana na Međunarodnom kazališnom festivalu Sibiu a 2011., zajedno s Višnjikom, i u Meyerhold centru u Moskvi, zabilježivši do sada najveći broj izvedbi među ostalim repertoarnim naslovima ovog kazališta. Glumački ansambl ima šest stalnih izvođača koji se pojavljuju u svim produkcijama neovisno o repertoarnim posezanjima, dramatizacijama ili izvedbama tekstova koji temeljno nisu zamišljani kao dramski.
  
  
  
  Zanimljiv spoj ali i kontrast japanskog načina glume i europskog redateljskog rukopisa bili su i intrigantnim poznanstvom sa šestoricom predanih i posvećenih glumaca, neiscrpne energije i strasti koja publiku nije ostavila ravnodušnom. Nakon ovog istraživačkog scenskog propitivanja i preispitivanja Čehovljevog dramskog predloška japanskih umjetnika, slijedile su dvije produkcije Gogolj centra iz Moskve: Demoni švedskog dramatičara Larsa Norena i Imam 30 godina Vasilija Zorkija u autorovoj režiji. U Demonima mladi latvijski redatelj Elmar Senkovs problematizira složene partnerske odnose bračnih parova, propitujući njihovu svakodnevnicu i psihološke profile, inzistirajući na dugim pa pomalo i zamornim dijalozima u krajnje minimalističkoj režiji. Gogolj centar dan kasnije predstavio se predstavom Imam 30 godina u izvedbi Vasilija Zorkija - glazbenika, scenarista i kreativnog direktora festivala Picnic Afisha. U izvedbi autor koristi kolumne naslovljene Unknown Towns People koje je napisao u razdoblju od 2014. do 2016. godine i objavio na internetskim stranicama s adresom The Village. Odabrani tekstovi zorno oslikavaju svakodnevnicu urbanih tridesetogodišnjaka u današnjoj Moskvi. Obje predstave moskovskog kazališta ponudile su zanimljive redateljske rukopise i vrsne glumačke interpretacije.

  Dubrovnik Art Forum ove godine obogaćen je i plesnim izvedbama koprodukcijskog projekta Kazališta Marina Držića, Zagrebačkog plesnog centra i udruge Plešimedo i gostovanjem ruskog Baleta Moskva s predstavom Svi putevi vode na sjever francuske koreografkinje Karine Ponties te koncertom Bajke u glazbi Hrvatsko-ruskog društva Umjetnost bez granica. Spomenimo u festivalskom sumiranju i uvodni koncert Komornog zbora i solista Akademije Viktor Popov, kojim je bio i najavljen program ovogodišnjeg izdanja manifestacije. Gotovo tradicionalno, završni program na velikoj sceni Kazališta Marina Držića pripao je skupini Krijes koja je i treću godinu za redom svojim nastupom zaključila Dubrovnik Art Forum. Krijes je svoj dubrovački i završni festivalski nastup imao u Noći kazališta, iste večeri kada je, sasvim slučajno, u predvorju dubrovačkog kazališta otvorena izložba Lerov Tutanj, izbor fotografija predstava Studentskog teatra Lero u objektivu Željka Tutnjevića. Ukupno deset kazališnih, plesnih i koncertnih izvedbi od 1. do 17. studenog uz besplatan ulaz i uz puna gledališta iznova su, treću godinu za redom, nametnuli po svemu zanimljiv i inspirativan program Dubrovnik Art Foruma, koji ostaje zapamćen i svojom kvalitetom upisan kao važan i preporučujući dubrovački drugačiji festival koji iznenađuje i koji zaslužuje pozornost pa onda, nadajmo se, i nove ambicioznije pustolovine i iskorake idućih godina.

   © Davor Mojaš, KAZALIŠTE.hr, 19. studeni 2018.

Piše: