Klasična ljubavna priča u ne-klasičnoj formi

Gradske galerije Osijek, Nick Payne: Konstelacije, red. Aida Bukvić

• 
  
  U sklopu Osječkog ljeta kulture, koje se održava od 29. lipnja do 13. srpnja 2018. godine, Gradske galerije Osijek 5. srpnja 2018. producirale su hrvatsku praizvedbu duodrame Konstelacije autora Nicka Paynea. Nick Payne mladi je britanski autor (1984.) koji je osvojio brojne nagrade, a njegove Konstelacije strelovito su brzo došle do West Enda gdje su uprizorene u studenom 2012., te su 2015. izvedene i na Broadwayu s Jakeom Gyllenhaalom i Ruth Wilson u glavnim ulogama. Konstelacije su 2012. osvojile i  nagradu Evening Standard Best Play Award (Nagrada za najbolju predstavu Evening Standarda je najstarija kazališna nagrada u Ujedinjenom kraljevstvu), čime je Payne postao najmlađi dobitnike nagrade, a bile su i nominirane za nagradu Laurence Olivier Award for Best New Play (nagrada Laurencea Oliviera za najbolju novu dramu). Osječko uprizorenje režirala je Aida Bukvić, dramaturgiju potpisuje Marijana Fumić, scenski pokret Blaženka Kovač Carić, oblikovanje svjetla Tomislav Kobia te zvuka Marko Žuljević.  

  Radnja priče ove napete, tople i emotivne ljubavne duodrame smještena je u univerzalni geografski prostor te se otvara susretom znanstvenice Olge (Olga Pakalović) i pčelara Vlade (Vladimir Posavec-Tušek). Sam početak nagovještava klasičnu ljubavnu priču, koju ova drama kao temelj radnje i posjeduje, međutim ubrzo se otkriva kako publiku čeka potpuno ne-klasična forma. Naime, autor je ljubavnu priču utemeljio na suprotstavljenim znanstvenim teorijama kvantne mehanike i teoriji relativnosti koje se preklapaju u tvrdnji da je moguće postojanje multisvemira - bezbroj paralelnih svemira u kojima supostojimo. Takva vizura omogućava postojanje jednakih situacija, ali s različitim izborima, postupcima i rezultatima aktera, pa tako Olga i Vlado proživljavaju iste scene iz različitih vizura - jednom ona odbija njegovu prosidbu, drugi put prihvaća, jednom on prihvaća vezu s njom, u drugoj je odbija; rezultati bolničkih nalaza jednom su negativni na postojanje teške bolesti, a jednom pozitivni, čime je autor na iznimno zanimljiv način spojio dvije tematski važne cjeline u jednu. Prva govori o makro-situaciji, o nečem većem od nas samih, o filozofiji smisla postojanja i života, dok druga na mikro-razini govori o tome kako se jedan mali par nosi sa životom, s beskrajnim brojem mogućih situacija, izbora i ishoda u njihovoj vezi - od upoznavanja, braka, raspada braka, pa sve do bolesti i smrti, a sve je začinjeno dodatnom simbolikom snage svjetla kao životne energije, pčela kao vrste bez koje bi prema navodnim Einsteinovim riječima ljudska rasa izumrla, kao simbola naših ograničenja i nadilaženja istih…

  
  
  Usprkos činjenici da je ovo primarno glumačka drama, to jest da njezin uspjeh ovisi primarno o vještini i kvaliteti glumaca, i Bukvić i Fumić u suradnji s ostatkom tima odradile su izvrstan posao. Odabrale su dvoje zrelih i vještih glumaca, sposobnih što glumačkim kreacijama što životnim iskustvom odgovoriti na sve izazove koje ovakva forma stavlja pred njih. Osim toga, svi uplivi evidentno su svedeni na minimum, čime je demonstrirano razumijevanje važnosti naglaska na isključivo glumačke kreacije. Provedena su nužna kraćenja, male prilagodbe u tekstu izvornika, zaokruživanje cjeline ponavljanjem početka na kraju, kostimi su suvremeni, scena je obilježena samo košnicama koje praktično služe za fizičke radnje, glazba i svjetlo su nježni i nenametljivi, a sve ostalo je prepušteno Pakalović i Posavec-Tušeku, koji su dali sve od sebe. Partnerska igra, dikcija, scenska energija, emocija, organska gluma, sve su to ponudili osječkoj publici koja ih je objeručke prihvatila. To nipošto nije bilo lako u ovakvoj formi gdje se iste scene naizmjenično igraju s različitom energijom, iz različite vizure, s različitim izborom, s promjenom tempa, gdje priča kronološki skače iz budućnosti u prošlost i/ili obrnuto. Uistinu su zaslužili sve pohvale za koncentraciju, snagu, energiju i izvrsnost u svakom elementu glumačke umjetnosti, iako moram primijetiti kako u silnim izmjenama, u brzini i jakoj želji i emociji Posavec-Tušeku ponekad bježi jači beogradski naglasak te bi trebalo obratiti samo malo više pažnje.  

  Posljednja u nizu izvedaba Gradskih galerija Osijek još je jedna uspješnica u kojoj je sve sjelo na svoje mjesto. Tekst se pokazao kao podatan i zanimljiv u radnji i formi, redateljica i dramaturginja nenametljive a prisutne, dok je glumački dvojac opčinio publiku svojim glumačkim bravurama u ovoj klasičnoj ljubavnoj priči na ne-klasičan način.

   
  

  Tekst: Nick Payne
  Režija: Aida Bukvić
  Prijevod: Lada Silađin
  Dramaturgija: Marijana Fumić
  Suradnik za scenski pokret: Blaženka Kovač Carić
  Fotografije: Marin Franov

  Glume: Olga Pakalović i Vladimir Posavec Tušek

  © Alen Biskupović, KAZALIŠTE.hr, 7. srpnja 2018.

   

Piše: