Živopisan prikaz egzistencijalnih i moralnih dvojbi

INK Pula, Jean Genet: Sluškinje, red. Damir Zlatar Frey



  • Sluškinje
    , dramski tekst francuskoga pisca Jeana Geneta u prijevodu Vjenceslava Kapurala, Damir Zlatar Frey postavio je na daske Istarskog narodnog kazališta - Gradskog kazališta Pula i sebi svojstveno, uz ulogu redatelja preuzeo i onu dramaturga, scenografa, kostimografa i koreografa - odreda izuzetno uspješno.

    Sluškinje su vrlo zahtjevan i slojevit tekst koji je zasigurno bio izazov i glumcima - Petri Blašković, Radi Mrkšić i Ronaldu Brausu, koji su odradili odličan posao. Svakako treba izdvojiti Petru B. Blašković koja je briljirala u kompleksnoj ulozi Solange. Vrlo vješto igra pohlepnu sluškinju spremnu na sve kako bi utažila glad za novcem. Njen talent posebno dolazi do izražaja u zadnjoj sceni, kada Solange gubi konce iz ruku te situacija eskalira. Ekspresijom lica izražava čitavu paletu osjećaja - očaj, nemoć, paniku, strah, tugu... Zadivljuje lakoća kojom igra, a zadnja scena pomalo podsjeća na nijemi film u kojem glumci koriste samo ekspresiju lica. I izvrsna maska pridonijela je dojmu.

    Valja istaknuti izvrsno odabranu glazbu kojom je Frey popratio zadnju scenu, onu Charlieja Chaplina - Svjetla pozornice.

    I sestra Solange, također sluškinja, Claire ima moralne i egzistencijalne dvojbe. Kako bi prikratile vrijeme, ali i iz očaja zbog situacije u kojoj se nalaze, imitiraju gazdaricu koju zovu Gospođa, planirajući istovremeno zločin kojim bi je likvidirale i domogle se njenog bogatstva i (naizgled) boljeg života.



    Sluškinje se nalaze na poslu, u stanu Gospođe koji je zahvaljujući bogatoj scenografiji jako dobro predočen. Frey je pokazao svoje umijeće, a i inače je poznat po impozantnim scenografijama. Ovoga puta scenom obiluju raskošni dijamantni lusteri, svečane haljine i bunde te latice cvijeća posute po podu. Svojevrsnu izolaciju u kojoj se sluškinje nalaze dočarao je visokim zelenim drvećem koje okružuje scenu.

    Gospođu igra Ronald Braus, koji se izuzetno dobro snašao u ženskoj ulozi i svoj uvježbani glas vrlo dobro iskoristio za vrsnu glumu. Labilnu gospođu željnu dobrog mjesta u društvu i mišljenja okoline, igra duhovito i pomalo iskarikirano, što itekako paše liku.

    Frey je na scenu domišljato postavio i dugogodišnjeg inspicijenta INK-a - Manuela Kaučića, koji je ovoga puta i asistirao u režiji. Inspicijenta je tako publika mogla vidjeti i iz prve ruke spoznati njegovu ulogu i važnost u predstavi. Njegova ubacivanja pridonose uvjerljivosti, ali i humoru, s obzirom na to da se mogu čuti replike glumica poput „Što ide dalje?“, na što im Kaučić došaptava tekst. Frey ga je smjestio u kut scene, za stol s lampom i tekstom. Ondje sjedi jedva primjetno, no njegova je prisutnost itekako značajna.

    Iako je riječ o ozbiljnoj drami, Frey je u nju utkao mnogo humora i dozom satire prikazao tekst aktualnim i danas - licemjerno društvo puno egzistencijalnih i moralni dvojbi.

    Freyeve su Sluškinje s razlogom digle publiku na noge i zasluženo dobile salvu pljeska.



    Prevoditelj:
     Vjenceslav Kapural 
    Redatelj, dramaturg, scenograf, kostimograf, koreograf, izbor glazbe: Damir Zlatar Frey
    Oblikovatelj svjetla: Dario Družeta
    Jezična savjetnica: Đurđa Škavić
    Dramaturška savjetnica: Vesna Đikanović
    Asistent scenografa: Goran Šaponja
    Asistentica kostimografa: Desanka Janković
    Maska i frizura: Mirija Kralj 

    Glume: Petra Blašković, Rada Mrkšić, Ronald Braus

    © Paola Albertini, KAZALIŠTE.hr, 12. ožujka 2018.  

kritike i eseji