Napregnuti pirandelovski relativizam

Kazalište Marina Držića: Luigi Pirandello, Odjenuti gole , red. Marina Pejnović



  • Nobelovac Luigi Pirandello, slavni talijanski književnik - začetnik ekspresionizma, egzistencijalizma i preteča kazališta apsurda, tvorac je brojnih pripovijetki koje je pisao cijeli život, počesto ih mijenjajući i iz njih crpeći građu za drame i romane u kojima propituje identitet i čovjekov pluralitet ličnosti, stvarnost i istinu, kao i krizu talijanskih i europskih vrijednosti. Autor je i glasovitog književnopovijesnog   ogleda Humorizam (L’Umorismo) u kojem je sažeo niz svojih predavanja, kao i eseja Umjetnost i znanost u kojem fikciju, ponajprije kazalište, označava kao jedinu zbilju. Prepoznavši u umjetnosti moć kojom prodire pod površinu zbilje, razotkrivajući je kao obmanu, Pirandello - transponirajući stvarnost u svijet umjetnosti, dovodi ne samo svoje duboko tragične likove nego i čitatelje i gledatelje pred golu istinu realnosti koju može dohvatiti i prikazati samo umjetničko stvaralaštvo. Istina Pirandellove umjetnosti nameće se kao istina zbilje koja ruši sve čovjekove imaginarne konstrukcije, prikazujući mu u tako zaustavljenoj slici života apsurdnost i ništavilo njegove egzistencije.

    Svojim je dramskim opusom presudno obilježio kazalište 20. stoljeća, a u zbrci Gole maske objavljena je drama u tri čina Odjenuti gole (Vestire gli ignudi), radnja koje se događa u Rimu. Danas.

    A kako nam je kazališno blisko ono što se događa u Rimu/Gradu danas, upravo smo dramu Luigija Pirandella Odjenuti gole, kao četvrti ovosezonski premijerni naslov, imali prigodu gledati u subotu, 24. veljače u režiji i dramaturškoj obradi Marine Pejnović.



    Kompilacijom drame i Pirandellove pripovijesti Tragedija jednog lika Marina Pejnović, krateći dramu i snažno je naslanjajući na pripovijest o piscu koji svake nedjelje pet sati prima i saslušava likove svojih budućih novela, u već prenapučenu dramu Odjenuti gole Pirandellovim osobama, licima i likovima, dramaturški je stvorila još čvršći okvir za daljnja multipliciranja već umnoženih lica u potrazi za zbiljom. Za istinom.

    Posve prenapregnuvši pirandelovski relativizam, potencirajući do krajnjih granica  kazalište u kazalištu, redateljica Marina Pejnović srušila je i zadnju prepreku između lica i glumca, prizorišta i zbilje, kazališta i nekazališta, stvarnog i nestvarnog, zbiljnosti same drame i zbiljnosti dometnute joj fikcije, svima dodijelivši izvrnuti dalekozor doktora Filena. U toj su se filozofiji dalekog našle gotovo sve osobe Pirandellove drame, lagano se krećući svojom okrutnom prošlom sadašnjošću. Prelomivši dramu kroz čudnu prizmu izvrnutog dalekozora, činilo se i da su promašeni životi lica ispunjeni smislom u apsurdnoj potrazi za drugim, u kojoj se istina za kojom svi tragaju vrtoglavo mijenja iz prizora u prizor - sve do samog tragičnog kraja, u kojem se skidaju sve maske i stvarnost se razgolićuje kao pozornica svakovrsnih uloga i kostima, ostvarujući tako novo i svježe čitanje Pirandella i njegova kazališta.

    U tom su joj redateljskom naumu značajno pomogli scenografi Liberta Misan i Pietro Boban, gradnjom prazne dvostruke scene - jedne za pisca i njegove likove i njihove nedjeljne razgovore, u ovom slučaju osobe iz Pirandellove drame Odjenuti gole, i druge tek brojnim ljestvama nadopunjene kao prostor igre za stvarna lica drame Odjenuti gole. Kostimografkinja Irena Sušac maštovito je, s ironijskim pomakom odjenula i razodjenula sve osobe, a glazba skladateljice Paole Dražić Zekić pružila im je sjajnu potporu za sve izgovoreno i neizgovoreno. Oblikovatelj svjetla Elvis Butković odlično se poigrao Pirandellovim likovima i njihovim sjenama.



    A izvrstan je glumački ansambl Kazališta Marina Držića učinio osobe Luigija Pirandella danas, gotovo stoljeće nakon njihova prvog pojavljivanja u kazališnoj stvarnosti, jednako živima i svježima kao i u vrijeme njihove umjetničke tvorbe, nizom sjajnih glumačkih minijatura ove ansambl-predstave.

    Zdeslav Čotić kao Ludovico Nota, stari romanopisac iz drame Odjenuti gole, i sam zaintrigiran objavljenom novinskom vijesti o pokušaju samoubojstva djevojke nakon prevare zaručnika, i Pisac iz novele Tragedija jednog lika odlično se glumački  nosio s obje dodijeljene mu uloge, vodeći sve druge osobe ove dubrovačke jednočinke u potrazi za pirandelovskom istinom, konstrukcijom zbilje i fikcije, pa fikcije i zbilje.

    Edi Jertec kao Alfredo Cantavalle, novinar koji je objavio priču o pokušaju samoubojstva nesretne djevojke koja je i inicirala svu tu uništavajuću potragu za spoznajom prave istine, izazivajući sućut a potom i mržnju rimske/dubrovačke javnosti, neobično je uspješno odigrao svu prazninu suvremenog novinara u potrazi za senzacijom kao istinom.  

    Tu su još strastveno uvjerljiv Bernardo Tomić kao bivši poručnik ratne mornarice Franco Laspiga, prijetvorni zaručnik djevojke koji brani svoje pravo na istinu iako je sam lažljivac, Hrvoje Sebastian kao konzul Grotti, jednako uvjerljiv u svom zapitu nad smislom postojanja, malograđanin koji živi prikladno odjeven u svijetu koji ga okružuje. Mirej Stanić kao Gospođa Onoria, iznajmljivačica soba, u ovoj inscenaciji Odjenuti gole propala glumica, glumačkom se lakoćom premetala iz sućuti do zlobe u svojoj potrazi za istinom o stvarnom životu djevojke koja je pokušala počiniti samoubojstvo. Emma, sobarica kod Gospođe Onorije, dobila je i dodatne glumačke zadatke koje je Nina Hladilo u svojoj potrazi za istinom odlično scenski razigrala.



    Nika Lasić kao Ersilia Drei, prevarena zaručnica, potom ljubavnica konzula Grettija koja je zajedno s njim uzrokovala smrt njegove djevojčice, zapravo i jedini dramski lik, jedini živi u mnoštvu ispraznih prikladno odjevenih sjena, uvjerljivo je i glumački izuzetno umješno branila svoju nesmotrenu izjavu novinaru. Neuspješna čak i u samoubojstvu, koje joj uspijeva tek iz drugog pokušaja, u traženju prikladnog ruha za život u svijetu krhkih istina o svijetu i sebi - koje se oblikuju uvijek u odnosu spram drugog i udvostručuju i umnožavaju ovisno o broju drugih, nježno je i drhtavo, a na samom kraju glumački snažno, zahtjevom da umre gola, zatražila svoje  pravo na izbor za nesudjelovanje, za neživljenje u svijetu u kojem joj čak ni fikcija, umjetnička imaginacija Ludovica Note ne dopušta istiniti, stvarni život...   

    U svakom slučaju, Odjenuti gole  - kako smo imali prigodu vidjeti premijernom izvedbom u Kazalištu Marina Držića, uspješni je pirandelovski kazališni zapit nad svijetom i mogućnošću stvarnog čovjekovog bivanja u njemu. Svijeta u kojem se sve mijenja, pa i istina sama koja se već sutra prokazuje kao laž, a čovjek postoji samo  kao umnožena slika drugih. U kojem se svijetu konstrukcija zbilje isključivo gradi u oku promatrača, a uspješni su samo oni prikladno odjeveni, zadovoljni svojom odjećom. Ili, apsurdno, samo oni kojima umjetnici dopuste pristup u svoja djela. Iako se ponekad tijekom igre činilo da se predstava raspršuje u komičnom, ipak je na kraju bila uspješna kazališna igra zaogrnuta Pirandellovim humorizmom koji ruši sve maske - ne kako bi nas nasmijao nego kako bi propitao i drugu stranu čovjekova bića, njegovu sjenu, koja se uspješno funkcionalno može prispodobiti s čovjekom  samo ako ga pisac propusti u svoj kazališni svijet. Sigurno utočište istine.



    Redateljica:
     Marina Pejnović
    Dramaturginja: Marina Pejnović
    Scenografi: Liberta Misan i Pietro Boban
    Kostimografkinja: Irena Sušac
    Skladateljica: Paola Dražić Zekić
    Oblikovatelj svjetla: Elvis Butković
    Inspicijentica / Šaptačica: Ivana Ljepotica

    Glume: Nika Lasić (Ersilia Drei), Bernard Tomić (Franco Laspiga), Hrvoje Sebastijan (Grotti), Zdeslav Čotić (Ludovico Nota), Edi Jertec (Alfredo Cantavalle), Mirej Stanić (Onoria), Nina Hladilo (Emma)

    © Marina Zec-Miović, KAZALIŠTE.hr, 5. ožujka 2018.

kritike i eseji