Promijenjena paradigma

Umjetnička organizacija Gllugl, Varaždin; Katarina Arbanas Božićna bajka ili Kako je sve počelo, red. ansambl

• 
  
  Božićna bajka ili Kako je sve počelo, već naslovom definirana u vremenski i doživljajni okvir božićnog vremena, izvedena je u produkciji varaždinske Umjetničke organizacije Gllugl, koja djeluje u Centru za mlade grada Varaždina. Lutkarska fantazija Katarine Arbanas, kako bi se mogla označiti temeljem autorskih refleksija zapisanih u programskoj knjižici, tematski se pokreće od priče o djetinjstvu lika nezaobilaznog u božićnom imaginariju zapadne (počesto konzumerističke) civilizacijske paradigme - Djeda Božićnjaka i njegova soba Rudolfa. I iako navedeni likovi trajno doživljavaju najrazličitije inkarnacije - od reklamnih plakata, preko priča za djecu do najrazličitijih, često i kvalitetnih a ne samo tržišno usmjerenih djela, obrat učinjen u Božićnoj bajci, kako je zamišlja Katarina Arbanas a postavlja Gllugl, uspijeva ostvariti element začudnosti i inventivnosti.
  
  Naime, Djed Božićnjak i Rudolf ovdje su ponajmanje djed i sob, a nikako još ne ostvaruju svoje uloge iz kanoniziranog repertoara imaginacije zapadnih kulturnih krugova, od kojih je svakako najvažnija obilaženje domova i donošenje darova djeci. Djed Božićnjak i Rudolf u ovom su lutkarskom igrokazu djeca. Dakle, upravo oni kojima se uobičajen i uobličen lik Djeda Božićnjaka obraća, postavljajući se kao njegov kontrapunkt, lik čija je uloga biti donositelj darova i obradovatelj djece, no kao starac, netko tko nastupa iz pozicije životne mudrosti i svojevrsnog autoriteta, makar taj autoritet bio i u službi trgovačke instrumentalizacije božićnoga dekora. Glluglovci okreću pristup, mijenjaju paradigmu i Božićnjaka postavljaju u vrijeme i prostor prije nego što je postao ono što ga definira i identificira u kolektivnoj svijesti i percepciji njegove društvene uloge. Istovremeno, Božićna bajka okreće još jednu ukorijenjenu paradigmu iz područja konteksta priča o ovim likovima, a to je susretanje s imaginacijom očito potaknutom nordijskom mitologijom.
  
  
  
  Djed Božićnjak, Rudolf i ostali iz konteksta božićnog komercijalnog folklora smješteni su, kako i dolikuje, negdje u daljinu skandinavskih područja, obično finsku Laponiju, ali može i neku drugu regiju jednako zimskih asocijacija. No, takav njihov kontekst uobičajeno staje tek na obilježjima područja kao hladnog, zimskog i napučenog sobovima, bez pokušaja komunikacije s izvornim folklorom, mitologijom i narodnim predajama. Božićna bajka čini upravo to, postavlja Rudolfa i Djeda Božićnjaka na početak, životni i formativni, izlažući ih neprekidno kreativnom imaginariju skandinavskih narodnih priča, njihovih fantastičnih bića i zapleta.

  Iako se ovakav pristup može činiti (pre)zahtjevnim za dječju publiku, tijekom predstave pokazuje se upravo suprotnim - promišljenim i atraktivnim publici, čiju pozornost privlači i zadržava. Priča, koja se kreće u okvirima Rudolfovih vrijednosti i spoznavanja vlastite hrabrosti (na zanimljiv način, koji ovdje ne priliči otkrivati), logična je i jednostavna u praćenju narativnih linija i njihova kazališnog izlaganja, a istovremeno obiluje vizualnim, auditivnim i općenito likovnim poticajima dječjoj mašti, kreativnosti i imaginaciji koje nudi repertoar nordijske mitologije i usmene književnosti, ali i ovakav, pomalo dekonstrukcijski pristup najpoznatijim božićnim likovima. Pristupajući iz pozicije lutkarskog kazališta, osobito pogodnog za oblikovanje vizualnih kreacija i otvaranje svjetova kreativnosti (dječje) publike kreativnošću likovnih rješenja lutaka i scenografije, Glluglovci u Božićnoj bajci ostvaruju brojne reference i poticaje, kreirajući predstavu koja je vizualno vrlo intrigantna (primjerice, u korištenju knjige kao poprišta interakcije lutaka i okretanja stranica kao proteka vremena - scenograf Petar Nevžala) i koristi se različitim registrima - od precizne izrade i animacije lutaka (Filip i Nikša Eldan, Katarina Arbanas i Sara Ipša) do korištenja scenske rasvjete i zvuka (Petar Eldan) u proširivanjima izražajnih mogućnosti pojedinih prizora.
  
  
  
  Sve to omogućuje njezinu recepciju kod dječje publike, pridržavajući i afirmirajući elemente bajke, jednostavne i poučne priče, no istovremeno otvarajući je blagoj dekonstrukciji i tako potičući kreativnost u oblikovanju priče, dok se kreativnost u vizualnoj imaginaciji i razmišljanju pronalazi u postupcima kreacije scenografije i lutaka i njihovoj animaciji. Uz sve to, Božićna bajka uspijeva ostati emotivna i razumljiva, univerzalna priča, čija se univerzalnost ne ostvaruje kroz popularno koketiranje s uobičajenim, uvelike potrošačkim potrebama i mentalitetom oblikovanim predodžbama o likovima iz komercijalno-božićnog repertoara. Vizualna kreativnost, jednostavna i pristupačna a za očuđenje pogodna priča prikazana u Božićnoj bajci, može se tako smatrati svojevrsnim nastavkom glluglovskog lutkarskog imaginarija, nakon Dindima. Dobivena je predstava koja razumije svoju publiku, zna kako joj pristupiti i potaknuti je na kreativnost i razmišljanje o viđenome, istovremeno bivajući vizualno, likovno i izvođački kreativna.
  
  Autorica teksta: Katarina Arbanas
  Režija: ansambl
  Oblikovanje lutaka: Sharon Pimpi – Steiner i Ivana Živković
  Izrada lutaka: Sharon Pimpi – Steiner, Ivana Živković, Tončica Knez i Lorna Kalazić
  Skladatelj: Petar Eldan
  Scenograf: Petar Nevžala
  Izrada plošnih lutaka: Matilda Lepoglavec
  Umjetnička suradnica: Tamara Kučinović
  Kreacija plakata: Matilda Lepoglavec
  Fotografija plakata: Damir Chytil
  
  Igraju: Filip Eldan, Nikša Eldan, Katarina Arbanas, Sara Ipša i Petar Eldan 

  © Leon Žganec-Brajša, KAZALIŠTE.hr, 19. veljače 2018. 

   

Piše: