Vježba iz čitanja

Ljetne noći Teatra Exit, Zagreb (28. lipnja–6. kolovoza 2017.): Akademija dramske umjetnosti, Zagreb i Crossroads Repertory Theatre Indiana State University, Edmond Rostand, Cyrano de Bergerac, red. Arthur Feinsod

• 
  
  Cyrano de Bergerac ubraja se među najpopularnija lica povijesti francuskog, pa i svjetskog kazališta. Za tog su viteza ogromnog nosa, sjajnog pjesnika, mačevaoca i filozofa čuli i mnogi koji u kazalište uopće ne idu; možda čak i oni koji nisu vidjeli nijednu od brojnih, svojedobno popularnih ekranizacija, a niti znaju za njegovog tvorca - francuskog dramatičara Edmonda Rostanda (1868-1918). Za to se svoje najznačajnije ostvarenje vrlo slobodno inspirirao stvarnim životom književnika i vojnika Cyrana de Bergeraca (1619-1655), dodavši mu monstruozni nos kao protutežu idealiziranim vrlinama i sposobnostima. Praizveden 1897., komad je doživio veliki uspjeh kod publike ne samo u Francuskoj nego i u Europi, a i SAD-u, pa je mnogima u svijesti kao klasik. Međutim, većina suvremenih povijesti kazališta (pomalo nepravedno) gurnula je Cyrana de Bergeraca na marginu jer je u vrijeme brojnih avangardnih i modernističkih kretanja u francuskom kazalištu bio izrazito tradicionalistički usmjeren, inspirirajući se klasičnom francuskom dramom sedamnaestog stoljeća (prvenstveno Corneilleom).

  Zato se s posebnim zanimanjem moglo očekivati što će studentska produkcija pronaći u tom komadu. Na temelju značajnih tekstova tradicije dramske literature, zagrebačka Akademija dramske umjetnosti posljednjih je godina ostvarila nekoliko vrlo originalnih i uspjelih predstava, a dodatni interes je moglo potaći i to što je to bio prvi rezultat nedavno uspostavljene suradnje s Indiana State Universityjem koji ima i vlastito repertoarno kazalište Crossroads. Profesor tog sveučilišta Arthur Feinsod režirao je predstavu u SAD-u na engleskom jeziku, a s hrvatske strane u okviru stručnog usavršavanja sudjelovali su studenti glume Tesa Litvan, Ivan Colarić i Rok Juričić, uz američke studente i profesionalce (Brandon Wentz, Charles Adams, Tristan Crutchfield, Julie Dixon, Drew Hampton, Jo Reger). Pritom je asistent režije bio zagrebački student Hrvoje Korbar, a mentorica profesorica zagrebačke Akademije i ugledna redateljica Aida Bukvić.

  Iako je Rostandova herojska tragikomedija izrazita (ali i vrlo uspješna) oporba modernizmima njegovog vremena, ona svojim bogatstvom značenja (kritika društvenih odnosa, pitanja časti, izgleda i duha za ostvarenje ljubavi ili traženje smisla života) pruža atraktivan predložak za scensko uobličenje koje će staviti naglasak na ovaj ili onaj element tog omiljenog komada, uz mogućnost različitih suvremenih samosvojnih reinterpretacija koje mogu uključivati i paralele s nekim današnjim situacijama. To bi se ponajprije moglo očekivati od studentskog teatra, iako je moguća i gotovo suprotna koncepcija, usmjerena na usavršavanje glumačke interpretacije. Cyrano de Bergerac efektnim dijalogom i kompleksnim, vrlo zanimljivim ličnostima te preciznom dramaturgijom i virtuoznim miješanjem komike, poezije i svojevrsnog patosa pruža i čvrst temelj za perfekcionizam kazališnog umijeća, koje također može ponijeti gledatelja.

  Moglo se očekivati da će suradnja ADU-a i državnog sveučilišta Indiane ponuditi nova rješenja i zbog ispreplitanja dvije bogate, teatarski i kulturalno različite tradicije. I na američkom sveučilištu postoji duga tradicija studija kazališne umjetnosti pa je znatan broj diplomanata nastavio profesionalnu karijeru; među njima i Brandon Wentz koji se nedavno vratio na Indiana State University kao profesor, a u ovoj predstavi tumači Cyrana de Bergeraca. Prije pedesetak godina sveučilište je tijekom ljeta postavljalo nekoliko polu-profesionalnih predstava na otvorenom iz kojih se razvilo repertoarno kazalište Crossroads kojem je već petnaestak godina umjetnički ravnatelj redatelj ovog Cyrana Arthur Feinsod, koji je već na početku svog obnašanja te dužnosti kao jedan od ciljeva postavio obogaćivanje pristupa teatru suradnjom s inozemnim kazalištarcima na godišnje barem jednoj od predstava koje Crossroads izvodi. Tako su u prve dvije godine njegovog mandata u stvaranju predstava sudjelovali profesionalni glumci iz uglednih ruskih, a potom i njemačkih teatara.

  

  Ove godine svoj doprinos tim zanimljivim idejama dali su i zagrebački akademci, ali predstava koja je iz suradnje nastala potpuno je iznevjerila nemala očekivanja. Bilo je to jasno već od najefektnije uvodne scene, dvoboja Cyrana s mladićem koji ga je uvrijedio. U njemu protagonist ponavlja refren „Probost ću te na kraju balade“, iskazujući superiornost u mačevanju, lakoću stvaranja efektnih stihova i zaigranost, kojom Rostand upravlja dramaturški vrlo precizno i jezički virtuozno. Od svega toga u predstavi je viđena mlaka borba tijekom koje Brandon Wentz bez vidljivih emocija ili uživanja u Cyranovoj dominaciji deklamira stihove kao na čitaćoj probi. A tako i on i ostali glumci nastavljaju do kraja, samo korektno izgovarajući tekst u statičnoj, više staromodnoj no tradicionalističkoj režiji bez razrađenijeg mizanscena. Izgledalo je to kao da su se glumci prvi put pojavili na sceni s namjerom da artikulirano izgovore tekst na čijoj bi interpretaciji tek morali početi raditi. Zato je Cyrano de Bergerac izgledao kao nezanimljiva čitaća proba u prostoru, kojoj nije bilo mjesta na pozornici, jer ničime ne može zainteresirati publiku.

  Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 30. srpnja 2017.

Piše: