Kompleksna slika genija

Scena 121 Gradskog dramskog kazališta Gavella, Zagreb: Filip Šovagović (koncept), Tesla Anonimus

  • Scena 121 Gradskog dramskog kazališta Gavella, Zagreb: Filip Šovagović (koncept), Tesla Anonimus

    Nikola Tesla zasigurno je jedna od najznačajnijih ličnosti devetnaestog i dvadesetog stoljeća što se povremeno zaboravlja u vremenu koje uspjeh mjeri prvenstveno novcem. A to Tesli nikada nije bilo u prvom planu, pa je umro u vrlo skromnim uvjetima, iako su njegovi pronalasci bitno mijenjali svijet. Povremeno je to izazivalo zanimanje i za njega kao osobu i dovelo do stvaranja mnogih biografija od pisanih do ekraniziranih u raznim dijelovima svijeta. Kod nas su najpoznatije TV-serija Nikola Tesla (1976) Eduarda Galića u kojoj naslovnu ulogu tumači Rade Šerbedžija i film Tajna Nikole Tesle (1980) Krsta Papića s Petrom Božovićem. I u njima, kao i u većini drugih, pokazalo se da takvi projekti teško svladavaju problem što je Teslin život bio znatno manje zanimljiv od onoga što se dešavalo u njegovoj glavi.
    Scena 121 Gradskog dramskog kazališta Gavella, Zagreb: Filip Šovagović (koncept), Tesla Anonimus
    Bilo je to teško predstaviti i riječima, a pogotovo kamerom ili nekim drugim predstavljačkim sredstvima. Uz to za potpuno razumijevanje njegovih pronalazaka od izmjenične struje, radiokomunikacija ili daljinskog upravljanja do nikad realiziranog sustava besplatne električne energije (za koji nitko nije bio zainteresiran, jer nije donosio profit) bilo bi potrebno dobro poznavanje prirodnih znanosti (posebice fizike), pa se prikaz tih epohalnih misaonih dostignuća svodio na pojednostavljenu popularizaciju znanosti. U sličnim se prilikama intrigantnost biografije pojačavala zanimljivošću privatnog života (ljubavnih veza, prijateljstava, društvenog života i odnosa prema vlasti i moći). Svega toga u Teslinom životu gotovo da i nije bilo, a ako i jest nisu sačuvani vjerodostojni tragovi osim o njegovim odnosima s onima koji su mu financijski omogućavali realizaciju barem dijela njegovih zamisli, što je najčešće završavalo sukobom u trenutku kada bi Tesla shvatio da njegove suradnike i sponzore zanima gotovo isključivo vlastiti profit.

    Scena 121 Gradskog dramskog kazališta Gavella, Zagreb: Filip Šovagović (koncept), Tesla AnonimusDjelomice je i to potaknulo Filipa Šovagovića na stvaranje nove slike Nikole Tesle, ali još je značajnije bilo to što je u poziciji društvenog autsajdera na koju je bio sveden takav velikan duha pronašao sličnosti s neadekvatnim priznavanjem važnosti vlastitih kazališnih i filmskih inovativnih postupaka u okviru naših prikazivalačkih umjetnosti. Taj osjećaj bliskosti doveo je do dubljeg osjećaja pozicije Tesle kao osobe i njegovih pronalazaka u vremenu u kojem je živio i koje se u Šovagovićevoj interpretaciji ne razlikuje bitno od sadašnjice. Zato on čvrsto i osmišljeno prepliće Teslu i njegovo doba s osobnim viđenjem uloge kazališta u nas danas i iz toga izvodi samosvojni koncept Tesle Anonimusa. Stavljajući uz svoje ime „koncept“ umjesto uobičajenog „autor i redatelj“ Šovagović ne samo da ukazuje na želju za drukčijim scenskim događanjem nego vjerojatno i na to da su u okviru tog koncepta njegovi suradnici (ili sukreatori) imali znatnu slobodu osmišljavanja svog dijela ove izvedbe, što im je pružilo mogućnost za iznimno zanimljiva rješenja.

    Scenografkinja Veronika Radman je stupove u predvorju kazališta gdje se predstava izvodila iznimno inventivno (uz preciznu i vrlo funkcionalnu uporabu svjetla Zdravka Stolnika). koristila za naznaku prostora pojedinih scena od Like do Sjedinjenih Država, a i za asocijaciju na neke od Teslinih izuma od transformatora do generatora struje visokog napona. Uz to je ogromnim paravanom od tkanine koja je (i opet ovisno o rasvjeti) mogla biti ekran, pozadina teatra sjena ili u tami nevidljiva ploha na kojoj su pulsirale apstraktne svjetleće kombinacije izvedene iz Teslinih munja. Ti su paravani omogućili maštovitosti i visokom dometu video inserata Ivana Marušića Klifa da dođu do punog izražaja.
    Scena 121 Gradskog dramskog kazališta Gavella, Zagreb: Filip Šovagović (koncept), Tesla Anonimus
    Kompleksnosti izvedbe u kojoj se najčešće istodobno pojavljivalo više različitih elemenata pridonosila je i glazba koju su izvodili Filip Šovagović i Fadil Abdulov Fafa, a kao vokal najčešće efektno pratila Tara Rosandić, članica nevelikog ansambla koja je (kao i većina ostalih) vrlo uspješno tumačila više različitih uloga (uz Teslinu majku bila je Olga Fox, Mister Krupp, a u nekoliko scena i Mileva Einstein). Tim promjenama pomogli su i vrlo uspjeli kostimi Marite Ćopo koji su na originalan način blagom stilizacijom pomagali u definiranju mjesta i vremena radnje, a ujedno i vrlo funkcionalno omogućavali brzi glumački prijelaz iz jednog lika u drugi i time čuvanje brzog ritma izvedbe. U tom nizu likova posebno su se istakle zapanjujućim, ali vrlo uvjerljivim kontrastom između tradicionalnog ponašanja starih žena iz Like i njihovog objašnjavanja vlastitih pronalazaka u ulogama dvaju starijih Teslinih rođak Natalija Đorđević (koja je vrlo dobro tumačila i Lucy Dissie i Natalie Alcatraz von Buckingham) i Antonija Stanišić Šperanda (dojmljiva i kao Ann Lizzie Gillespie i Mileva Einstein).

    Andrej Dojkić (Dane Tesla) zračio je osjećajnošću u odnosu prema bratu Nikoli, a jednako uvjerljivo tumačio Thomasa Alvu Edisona kao gramzljivog kapitalista i militarizam Georgea S. Pattona, dok je Đorđe Kukuljica pokazao zadivljujući raspon izuzetnog tumačenja vrlo različitih likova u rasponu od patrijarhalnog Teslinog oca Milutina preko profesora Melchiora Bukowskog i Georgea Westinhousea do efektne karikature Adolfa Hitlera.
    Scena 121 Gradskog dramskog kazališta Gavella, Zagreb: Filip Šovagović (koncept), Tesla Anonimus
    Ipak za realizaciju Šovagovićevih zamisli od glumaca je presudnu važnost imao Marko Petrić, jedini koji je tumačio samo jednu i to naslovnu ulogu. On je vrlo nijansirano (u početku i adekvatno samozatajno) predstavio postupno sazrijevanje odnosa čovjeka obuzetog svojim genijalnim pronalascima prema društvu koje i njega i njegove ideje cijeni prema tome koliko mogu pomoći u stjecanju financijske ili vojne moći. Glumački snažan protagonist bio je čvrst oslonac Šovagovićevom konceptu, utemeljen prvenstveno na tezi da je Tesla zahvaljujući iskustvima s korištenjem njegovih pronalazaka odlučio mnoge važne pronalaske zadržati za sebe, bojeći se tragičnih posljedica njihovog kriminalnog iskorištavanja. Petrić je pak svojom sugestivnom interpretacijom obogatio i Teslin lik i predstavu onime što je Šovagoviću bilo u drugom planu. Teslina ispovijed o ljubavi prema golubici ovdje se našla kao naznaka da su nagađanja o njegovom nepoznatom, a vjerojatno i nepostojećem ljubavnom i seksualnom životu nevažna, dok joj je izvanredna Petrićeva interpretacija dala snažan emocionalni pečat koji je u kombinaciji s dramskim intenzitetom razlaza s Edisonom i efektnom karikaturalnošću sukoba s Hitlerom uspio glavnu temu izvedbe obogatiti i vrlo zanimljivim ukazivanjem na razloge svojevrsnog paradoksa – zašto je Tesla unatoč ljubavi prema čovječanstvu koja je pokrenula njegovu genijalnost izbjegavao bliži kontakt s drugim ljudskim bićima.

    Multimedijski projekt Filipa Šovagovića Tesla Anonimus kojem su svoj veliki doprinos dali svi njegovi suradnici od glumačkog ansambla do scenografije i video projekcija svojim je istodobnim korištenjem različitih izražajnih sredstava ostvario niz vrlo uspjelih prizora. Neke manje efektne scene nastale na temelju oduševljenja nekom samo na prvi pogled zanimljivom asocijacijom ponekad su donekle narušavalo dramaturšku čvrstinu, ali u većem dijelu postignuti visoki dometa cjelovite izvedbe pridonijeli su prevladavajućem pozitivnom dojmu o vrlo zanimljivoj i originalnoj predstavi koja je svojom vrijednošću i zanimljivošću dokazala kako je Tesla toliko nesvakidašnja osobnost koja traži posebnu interpretaciju potpuno različitu od uobičajenih biografija.

    © Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 7. lipnja 2017.
    Scena 121 Gradskog dramskog kazališta Gavella, Zagreb: Filip Šovagović (koncept), Tesla Anonimus
    Tesla Anonimus
    koncept Filip Šovagović
    premijera 24. svibnja 2017.
    scenografkinja Veronika Radman, kostimografkinja Marita Ćopo, autor videa Ivan Marušić Klif, glazba Filip Šovagović, Fadil Abdulov Fafa, oblikovatelj svjetla Zdravko Stolnik, asistentica kostimografkinje Dora Šintić, autor fotografija Ante Delač, vizualni identitet predstave Vanja Cuculić / Studio Cuculić, inspicijentica i šaptačica Marina Fakac
    izvode: Marko Petrić (Nikola Tesla), Andrej Dojkić (Dane Tesla, Thomas Alva Edison, George S. Patton), Antonija Stanišić Šperanda (Alka Tesla, Ann Lizzie Gillespie, Mileva Einstein), Natalija Đorđević (Bakha Tesla, Lucy Dissie, Natalie Alcatraz von Buckingham), Tara Rosandić (Georgina Mandić Tesla, Olga Fox, Mister Krupp, Mileva Einstein 2), Đorđe Kukuljica (Milutin Tesla, Prof. Melchior Bukowski, George Westinhouse, Adolf Hitler)
    sviraju: Fadil Abdulov Fafa, Filip Šovagović

Piše:

Tomislav
Kurelec