Dojmljiv mozaik univerzalnih značenja

Ciklus Europsko kazalište u Zagrebačkom kazalištu mladih: Kraljevsko pozorište Zetski dom, Cetinje, Crna Gora, Bence Bíró, Dokle pogled seže, red. Árpád Schilling

  • Kraljevsko pozorište Zetski dom, Cetinje, Crna Gora, Bence Bíró, Dokle pogled seže, red. Árpád Schilling

    Árpád Schilling (1974.) još se prije desetak godina predstavio zagrebačkoj publici na Festivalu svjetskog kazališta predstavom Crna zemlja (FEKETEország /BLACKland), a već je tada u svojim ranim tridesetim godinama bio cijenjen kao jedan od najzanimljivijih i najoriginalnijih suvremenih europskih redatelja. Glumiti je počeo u svojoj sedamnaestoj, a već 1995. (prije završetka studija na budimpeštanskoj akademiji) osnovao je nezavisno kazalište Krétakör (tj. Krug kredom prema Brechtovom Kavkaskom krugu kredom) koje je vodio sve do 2007. i s njime osvojio niz značajnih međunarodnih priznanja. Ništa manje nije bio uspješan ni s režijama u mnogim europskim teatrima, ali nikada nije htio prihvatiti stalan angažman, jer vjeruje da i najveće kazališne kuće mogu zadržati važnost i kontinuirano postizati visoke domete samo ako mijenjaju svoj odnos i prema glumačkom ansamblu i prema publici.
    Kraljevsko pozorište Zetski dom, Cetinje, Crna Gora, Bence Bíró, Dokle pogled seže, red. Árpád Schilling
    A da se ne radi o zgodnim parolama nego o promišljenom odnosu prema inscenaciji predstave pokazao je i način stvaranja predstave Dokle pogled seže. Nakon prihvaćanja ponude cetinjskog Kraljevskog pozorišta Zetski dom Schilling je skladu sa svojim poimanjem društveno angažiranog kazališta izdvojio teme koje su po njegovom mišljenju ukazivale na probleme relevantne za crnogorsko društvo, a koje bi svojim značenjima mogle podjednako zanimati i tamošnju publiku i ukazivati na sličnosti s takvim deformacijama i nedostacima u širim međunarodnim razmjerima. Korupcija, zloporaba vlasti, povezanost politike i kriminala, gubljenje radnih mjesta i nezaposlenost, besperspektivnost mlade generacije koje rezultira masovnim napuštanjem domovine mogu svojom lokalnom prepoznatljivošću djelovati životno uvjerljivo na sceni, a svojim varijantama u drugim sredinama dati predstavi globalno značenje.

    Iako je Schilling kazališnu grupu s kojom je počeo svoje djelovanje nazvao prema jednom od najznačajnijih komada klasika društveno angažiranog teatra, njegovo je viđenje te vrste kazališta bitno drugačije od Brechtovog. Njemu je V-efekt stran, on ne želi da glumci bez emocionalnog angažmana i s racionalnim odmakom prema prikazanom kreiraju situacije koje bi svojom objektiviziranom faktografijom navodile gledatelje na razmišljanje o iskazanom, a time i do stvaranja vlastitih kritičkih stavova i društvenog djelovanja na temelju njih. Schilling drži da će slične ciljeve postići na potpuno suprotan način – dojmljivošću prikazivanja dramatičnih ili prijelomnih situacija koje uvjerljivost postižu preciznim prikazom izabrane sredine i snažnim emocionalnim angažmanom glumaca koji su i koautori predstave, jer su upravo njihove priče bile prvi poticaj za oblikovanje cijele čitave dramske situacije ili su ponekad njihove intervencije, improvizacije i sugestije utjecale na konačni oblik prizora.
    Kraljevsko pozorište Zetski dom, Cetinje, Crna Gora, Bence Bíró, Dokle pogled seže, red. Árpád Schilling
    Ovdje je taj postupak započeo dvodnevnim putovanjem dramaturga Bencea Biróa i dramaturginje i prevoditeljice Kate Gyarmati u Crnu Goru gdje su razgovarali s brojnim glumcima, a i mnogim istaknutim ličnostima, ponajviše intelektualcima o temama koje je Schilling izdvojio. Snimljene razgovore je Gyarmati prevodila, a Biró sažimao u podlogu za kazališne prizore (zbog toga se ponekad navodi kao autora teksta Dokle pogled seže) koji su ukazivali da Schilling (koji je na temelju tog materijala uobličio prvu verziju tekstovnog predloška) i suradnici imaju sličan pogled na suvremene društvene probleme kao i njihovi sugovornici.

    Na temelju toga Schilling je započeo rad sa svojevrsnom kazališnom radionicom u kojoj je bilo više glumaca nego što je na kraju ostalo u predstavi. Njima je redatelj prenosio svoje poglede na to kako bi predstava, a i način glume u njoj trebali izgledati, pri čemu im je ostavljao slobodu interpretacije i transformacije. Nakon toga izabrao je glumce koji su najviše odgovarali njegovim zamislima i s njima nastavio probe, pri čemu je svatko od njih glumio više različitih uloga. Pritom nije težio stvaranju cjelovite i dramaturški jedinstvene radnje nego mozaiku raznorodnih dramatičnih scena koje otkrivaju bitne sukobe u društvu. Takav redateljski postupak u kojem je iznimno važan odnos s glumcima uspio je izbjeći da zbivanja na sceni postanu suhoparna ilustracija društvenih problema uspostavljajući snažnu komunikacijsku i emocionalnu vezu s gledateljima.
    Kraljevsko pozorište Zetski dom, Cetinje, Crna Gora, Bence Bíró, Dokle pogled seže, red. Árpád Schilling
    Predstava se odvija na gotovo praznoj sceni na kojoj nema čak ni onih crnih zastora koji zakrivaju zidove, a jedini stalno prisutni element scenografije je glasovir u dnu pozornice. Na njemu se povremeno (dramaturški potpuno opravdano) odsvira nekoliko pogrešnih tonova, što je najvjerojatnije pokazatelj nestajanja kulturne tradicije i načina života građanske klase koju su uništile promjene vlasti. U nekim trenucima nakratko se pojavi poneki komad namještaja kao primjerice u uvodnoj sceni u kojoj ih premještaju trojica radnika potpuno različitih osobnosti, obrazovanja i načina ponašanja. Oni rade u nekom transportnom poduzeću, a uskoro im slijede otkazi. Prvi je na redu najsamouvjereniji i najnediscipliniraniji među njima kojemu dokument o prekidu radnog odnosa predaje tajnica, dotadašnja prijateljica koja od tog trenutka pripada drugom svijetu.

    Oblikovanje te otuđenosti kroz način kako dvoje interpreta izgovaraju za takvu situaciju uobičajene rečenice u prvi plan stavlja psihička stanja tih likova koja dovode do stvaranja nepremostivog jaza među njima, a ujedno otkriva i da predstavu ne zanima oslikavanje i inače dobro poznatih problema nego njihov utjecaj na životnu sudbinu i psihološku stabilnost pojedinca. Árpád Schilling je virtuoznim redateljskim postupkom u kojem brzi ritam ne ide na štetu ni jednog, pa ni najmanjeg detalja, postigao nijansiranost i uvjerljivost brojnih snažnih ljudskih drama koje na sceni sugestivno oživljavaju vrsni glumci Varja Đukić, Srđan Grahovac, Nada Vukčević, Dušan Kovačević, Zoran Vujović, Dejan Đonović, Jelena Simić i Aleksandar Gavranić. Zbog toga cetinjski Dokle pogled seže na najbolji način povezuje jasno profiliranu životnu individualnost svake prikazane pojedinačne ljudske tragedije, povezujući ih u izvanredno dojmljiv mozaik univerzalnih značenja koja bez poteškoća prelaze nacionalne okvire svojim visokim dometima.

    © Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 1. lipnja 2017.

Piše:

Tomislav
Kurelec