Oživljena lektira

Scena Gorica, Velika Gorica: Sunčana Škrinjarić, Gospođica Neću, red. Leo Vukelić

  • Scena Gorica, Velika Gorica: Sunčana Škrinjarić, Gospođica Neću, red. Leo Vukelić

    Prema istoimenoj priči Sunčane Škrinjarić koju je dramatizirala Anja Pletikosa, redatelj Leo Vukelić uprizoruje predstavu za djecu i mlade Gospođica Neću koja se bavi dječjom sebičnošću i time kako je glavna junakinja uspijeva nadići. Gospođica Neću priča je o djevojčici koja kroz san, odnosno noćnu moru doživi preobrazbu i uspijeva popraviti svoju najveću slabost. Sam redatelj autor potpisuje kostimografiju i scenografiju te izradu lutke koja je oživljena i uz pomoć suradnice za lutkarstvo Morane Dolenc, jer je Gospođica Neću djelomično lutkarska predstava. Radikalna tvrdoglavost glavne junakinje, djevojčice Mine, istaknuta je lutkarskim elementom portretiranja lika. Njezino tijelo je tijelo lutke, nerazmjerno glavi odrasle glumice Karmen Sunčane Lovrić, čije vješte ekspresije lica naglašeno povezuju i dodatno karikiraju apsurd (pre)velike glave djevojčice i njezinog pasivnog tijela.
    Scena Gorica, Velika Gorica: Sunčana Škrinjarić, Gospođica Neću, red. Leo Vukelić
    Izvedba započinje obraćanjem publici. Kostimirani cirkuski morž uvodi u priču i glasinu o gospođici Neću. Veliki crveni zastor koji se kroz predstavu sklanja ali nikad ne u potpunosti, toplo uokviruje priču i zahtijeva pozornost. Ipak je riječ o vrsti priče opreza i opomene. Lik djevojčice Mine je tu da bi upozorio i ukazao, dovoljno karikiran da ne predstavlja samo nju nego ono što je svakom djetetu i čovjeku svojstveno – na njihove slabosti. Stalno ponavljajuće „Neću!“ koje iz usta glavnog lika završava svaku scenu prvog dijela predstave, funkcionira na presjeku izazova i navike, popunjeno pogađanjima i prkosom, pa tako u svojim ponavljanjima isprva ne zamara.

    Predstava je podijeljena u nekoliko sekvenci koje prate redoslijedni ciklus prostora na kojima djevojčica Mina provodi svoje dane. Dom, škola, bakina kuća i igralište prostori su svakodnevnog kojima lik gospođice Neću vlada. U njih su ukomponirani i neki novonastali, trenutno popularni, relevantni i prepoznatljivi elementi svakodnevice djece poput mobitela i posljednjeg Disneyjevog hita – Snježno kraljevstvo (Frozen). Sve dok govori neću, djevojčici Mini je odlično, a i samom gledatelju nije ponuđen trenutak da ne bude na njenoj strani. Ona je sretni, zabavni centar pozornosti čije se motive podržava. Ona „neće jesti grah jer se od njega prdi“, neće spavati jer želi čitati knjigu a ne jer, kako pretpostavlja njezina majka, se boji mraka.
    Scena Gorica, Velika Gorica: Sunčana Škrinjarić, Gospođica Neću, red. Leo Vukelić
    U trenutku kada njezin dan izgovaranja „neću“ završi, kreće snoliki ciklus, odnosno nešto što se uskoro pretvara u noćnu moru a počinje s ukočenim vratom kao posljedicom spavanja u čitalačkoj pozi i s mrljom na haljini. Na početku drugog dijela, nije jasno je li riječ o postupku odgojnog ignoriranja od strane roditelja ili Pale sam na svijetu situaciji u kojoj se gospođica Neću zatječe. Minu svi ignoriraju i ona nema više kome reći neću, čak ni predmetima koji je odbijaju ili napadaju. U glavnom liku se kreće javljati tjeskoba koja je natjera na ispriku. Ali to nije dovoljno. Ona mora naučiti što raditi drugačije. Poslije lažnog buđenja iz sna, Mina završava u cirkusu. Mjestu gdje dolazi do njezine preobrazbe. Kroz pjesmu i gubljenje tijela lutke prikazana je fizička promjena do koje dolazi zbog osvješćivanja vlastitih pogrešaka i odrastanja. Glavni lik se ostatak predstave posramljeno trza na svoj nadimak Gospođica Neću. Shvaća da svi sve rade za nju a da ona ne radi ništa za druge. Njezino neću uvijek je sebično.

    Lidija Kraljić Zavišić, uz ostale likove koji čine Mininu svakodnevicu, uprizoruje lik Majke i cirkuskog Pingvina. Svojom mirnoćom i dobronamjernim verbalnim vođenjem glavnog lika djevojčice, čine najmanje komičan i karikiran dio predstave budući da u njima leži ozbiljnost i važnost poruke predstave. U opreku smirenosti i mudrosti koju ti likovi portretiraju, dolaze likovi Oca, Bake i cirkuskog Slona koje utjelovljuje Lovro Ivanković. Oni sa sobom donose frustraciju i ljutnju koju ponašanje djevojčice Mine izaziva. Možda nedovoljno naglašen ali narativno zanimljiv moment u priči je trenutak kada u cirkusu dolazi do Slonovog žaljenja na svoje frfljanje i nemogućnost da izgovori slovo r iako želi. On nije u poziciji da kaže neću. Dolazi se do zaključka da je sam trenutak u kojem se može odbiti velika privilegija.
    Scena Gorica, Velika Gorica: Sunčana Škrinjarić, Gospođica Neću, red. Leo Vukelić
    Unutar predstave, jedino je glavni lik dodatno karikiran tijelom lutke, ostali likovi djece nisu. Oni također ne pokazuju Mininu pretenziju za sebičnim ponašanjem. Iako se sam element izvedbe s lutkinim tijelom, mogao spretnije izvesti (već time da se ostatak tijela glumice prekriven crnom odjećom više zadržavao u zatamnjenim dijelovima pozornice, kao i sakrivanje ruku koje upravljaju lutkinim tijelom). Uz zgodno scenografsko rješenje kreveta koji se pretvara u dječji tobogan i kupaonice koja postaje ljuljačkom, element transformacije glavnog lika zaživio je kroz pjesmu i ples prije samog završetka koje je popratilo njenu novu spoznaju i odluku da više ne bude gospođica Neću. Šteta je što sam trenutak spoznaje, moment shvaćanja nije pamtljivije prikazan a ne pretpostavljen, odnosno da pouka priče nije bila ispričana nego naglašena uprizorenjem.

    Budući da svijet koji predstava prikazuje teži univerzalnosti, pa je tako velikim dijelom karikiran i djelomično stereotipiziran, sekvenca brze rekapitulacije prethodnih scena u kojoj je pokušano još više iskarikirati ponašanje likova kako bi je se dinamiziralo nije mogla u potpunosti zaživjeti jer naglašavanje i stupnjevanje već karikiranog nije moglo imati dovoljan odmak i biti primjetno. Također narativna struktura započinjanja predstave s prologom cirkuskog Morža nije dovoljno elegantno uklopljena u ostatak narativnog slijeda.
    Scena Gorica, Velika Gorica: Sunčana Škrinjarić, Gospođica Neću, red. Leo Vukelić
    Gospođica Neću je simpatična predstava za djecu koja oživljava klasičnu lektirnu kratku priču Sunčane Škrinjarić, osuvremenivši je i ritmično kombinirajući komiku koja priču univerzalizacijom približava ali i apsurdom odmiče u mjestima gdje se određena ponašanja tako pokušavaju odgojno posramiti.

    © Maja Ležaić, KAZALIŠTE.hr, 2. svibnja 2017.

    Sunčana Škrinjarić
    Gospođica Neću
    redatelj Leo Vukelić
    premijera 18. ožujka 2017.
    kostimograf, scenograf i izrada lutke Leo Vukelić, dramatizacija Anja Pletikosa, suradnica za lutkarstvo Morana Dolenc, izrada kostima Dunja Vuković, autori glazbe Iva Matija Bitanga, Tomislav Babić, oblikovatelj svjetla Damir Sirotić, dsizajn propagandnih materijala Vladimir Resner, frizure Frizeraj i šminkeraj Do šminke i frizure za pol vure, šminka Ena Čavlović, autor fotografija i snimke Željko Ljubek
    izvode: Karmen Sunčana Lovrić, Lidija Kraljić Zavišić, Lovro Ivanković

kritike i eseji