Živa otočka slikovnica

Gradsko kazalište lutaka Split: Olja Savičević Ivančević, Som na cilome svitu, red. Renata Carola Gatica

  • Gradsko kazalište lutaka Split: Olja Savičević Ivančević, Som na cilome svitu, red. Renata Carola GaticaKad bi se slikovnicama kakvom čarolijom mogao udahnuti život, onda bi to po svoj prilici izgledalo onako kako je izgledala premijerna izvedba lutkarske predstave Som na cilome svitu u režiji Renate Carole Gatice, u Gradskom kazalištu lutaka Split. Uvezana u čiste, plošne, ali nesvakidašnje i žive scenografske korice Alene Pavlović (koja je uz asistenciju Luke Duplančića odgovorna i za scenografiju i za lutke), priča Olje Savičević Ivančević uvlači gledatelja u svijet dvoje usamljene djece na dvama izoliranim, međusobno udaljenim otocima. Stranicama te začudne slikovnice publiku mirnim, razgovijetnim i ugodnim glasom vodi Sanja Vidan. Njezina je pripovjedačka uloga dvostruka – da vodi kroz priču o potrazi za prijateljem/prijateljicom, ali i da prevodi s izmišljenog južnočakavskog otočkog govora na standard, čime uključuje sve one gledatelje kojima pojedine riječi ne bi bile poznate i tako posreduje između publike i protagonista.
    Gradsko kazalište lutaka Split: Olja Savičević Ivančević, Som na cilome svitu, red. Renata Carola Gatica
    S obzirom na to da su sve lutke, osim lutaka dječaka Ivana i djevojčice Luiđe plošne, što znači da je animacija svedena na minimalne pokrete, glumci splitskog GKL-a u ovoj predstavi imaju težak zadatak da primarno govorom udahnu život likovima. U tome i uspijevaju. Tako Sanja Vidan govorom daje simpatičan i zabavan pečat dvjema bakama, a pritom joj parira Branimir Rakić koji se pobrinuo, premda ne uvijek jednako razgovijetno, da simpatična budu i dva nagluha djeda. Ivan Medić kameleonski mijenja glas ovisno o tome je li strašni Morski pas, Galeb bez sluha ili pohlepni Koncesionar, a Andrea Majica jednako je kreativna u portretiranju Sredozemne medvjedice, zamalo pojedene Srdele i zaboravljive Kornjače. Lutke dječaka i djevojčice usklađeno i precizno zajedno animiraju Alin Antunović i Milana Buzolić-Vučica, pri čemu prva i daje glas djevojčici a druga dječaku. Da su lutke bile malo veće, njihova bi vještina sasvim sigurno bila još vidljivija, pogotovo kod onih u zadnjim redovima gledališta. Osim toga, svi zajedno neumorno rade iza scene da bi scenografija, koju čine otočke kućice, more i podmorje, ostvarila željenu svrhu i tijekom cijele predstave, a ne samo po podizanju zastora, izazvala širenje zjenica i oduševljenje publike.

    Gradsko kazalište lutaka Split: Olja Savičević Ivančević, Som na cilome svitu, red. Renata Carola GaticaScenografija nije u potpunosti obilježena mediteranskim elementima, no zato je izvrsno nadopunjuje svjetlo (Lucijan Roki), koje ne pridonosi samo stvaranju bajkovitog otočkog ambijenta, nego i kontinuirano prati i nadopunjuje ostale jezične i nejezične kazališne znakove. Glazba Nenada Kovačića nenametljiva je, na trenutke i neprimjetna, no uvijek prati ritam i atmosferu pojedinih scena, što posebno dolazi do izražaja u prizoru u kojem se otok nađe usred nevere.

    Lokalni otočki idiomi (kao, uostalom, svi jezični sustavi) nisu samo komunikacijska sredstva nego i konstrukti pojedinačnih i grupnih identiteta. Oni su kao nacionalni parkovi puni endemskih vrsta: njihov je leksik spomenik lokalnoj kulturi, a njihova melodija puls je njegovih govornika. Utoliko je utješno što im ova predstava odaje priznanje i podsjeća na njihovo postojanje. S druge strane, premda je lokalni govor u predstavi izmišljen, to ne znači da ne bi mogao biti dosljednije izmišljen: zamislivo je da su dosljedniji izgovor pojedinih vokala i akcentuacija mogli doprinijeti ujednačenijem ritmu, a mogli bi poslužiti i kao dodatni znak za diferencijaciju govora dvaju različitih otoka. No, i bez toga su dijalozi – što zbog rime, što zbog uigranosti glumaca – ritmični i dinamični. Osim na otočke govore, predstava upućuje i na probleme kao što su starenje otočke populacije, privatizacija i apartmanizacija. To je nešto što će sasvim sigurno zaokupiti misli odrasle publike, a najmlađe pritom neće umoriti jer im se neprestano pružaju maštovite slike, kao što su hvatanje Mjeseca za rog, plutajući otoci ili njihovo podmorje. Bitka protiv usamljenosti i potraga za prijateljstvom univerzalne su pak teme, podjednako usmjerene svim uzrastima.
    Gradsko kazalište lutaka Split: Olja Savičević Ivančević, Som na cilome svitu, red. Renata Carola Gatica
    Sinergija svih elemenata predstave koje je redateljica spojila u funkcionalnu cjelinu – u autonomni kazališni škoj koji se otiskuje s pozornice i plovi ususret publici – uz energičnost i timski rad glumaca rezultirala je kazališnim činom koji maštu štiti od zakržljalosti, a splitskom GKL-u potvrdila ulogu odgajatelja novih generacija publike i čuvara sustava vrijednosti temeljenog na prijateljstvu i jednostavnosti, koji se danas, kroz potrošačku šumu, sve teže nazire.

    © Ana Marković, KAZALIŠTE.hr, 23. ožujka 2017.

    Olja Savičević Ivančević
    Som na cilome svitu
    redateljica Renata Carola Gatica
    premijera 17. ožujka 2017.
    kreatorica scenografije i lutaka Alena Pavlović, skladatelj Nenad Kovačić, oblikovanje svjetla Lucijan Roki, asistent scenografkinje i kreatorice lutaka Luka Duplančić
    izvode: Milana Buzolić-Vučica (Ivan), Alin Antunović (Luiđa), Ivan Medić (Morski pas, Galeb, Koncesionar), Branimir Rakić (djedovi), Andrea Majica (Sredozemna medvjedica, Srdela, Kornjača), Sanja Vidan (bake)

kritike i eseji