Braća po oružju Charliea Chaplina

Satiričko Kazalište Kerempuh, Zagreb: Antonio Gabelić & Tarik Filipović, Ćiro, red. Tarik Filipović

  • Satiričko Kazalište Kerempuh, Zagreb: Antonio Gabelić & Tarik Filipović, Ćiro, red. Tarik Filipović

    Kovčeg, u njemu stara nogometna lopta, polucilindar Charlieja Chaplina, kapa francuskih žandara... Jedna klupa... Tako je Tarik Filipović zapakirao život Miroslava Ćire Blaževića u predstavu kratkog naslova – Ćiro, podigavši kazališni spomenik živom i žilavom treneru svih trenera. Razdvojen od svog dugogodišnjeg partnera Renea Bitorajca, koji u bivšem Kinu Mosor otvara svoje kazalište, Tarik Filipović vratio je stvari na početak. U prvi red partera posjeo je svog prijatelja i idola, imitirao je i njegov glas i pozu i od priča koje je čuo od samog Ćire, sklopio scenski lik koji će se razvijati na svakoj sljedećoj izvedbi. I sve to na jednoj klupi – nogometaš je mrzi, a treneru je radno mjesto...

    Njih dvojica imaju štošta zajedničkog i taj odnos lika: glumca i živog uzora, Tarik problematizira i uokviruje na pozornici. Ćiro je krenuo u veliki svijet iz Travnika, Tarik iz Zenice. Tko preživi čaršiju, ništa ga potom ne može zaustaviti. Upravo su ti prizori iz mladosti Ćire Blaževića u Travniku osvijetlili razdoblje i prostor o kojem sve manje znamo, a sve nam je važniji. Jasno, vrhunac je Ćirine karijere 1998. godina kada je s Hrvatskom nogometnom reprezentacijom osvojio treće mjesto na Svjetskom prvenstvu.

    Satiričko Kazalište Kerempuh, Zagreb: Antonio Gabelić & Tarik Filipović, Ćiro, red. Tarik FilipovićI prije ove predstave Tarik je znao napamet izrecitirati najbolje Dinamove postave... To koliko je nogomet važan za djecu iz predgrađa i s društvene periferije, moglo bi se dugo i naširoko pisati. No, glumčev je izbor to da je odustao i od redatelja i od partnera i cijelu dvoranu Kerempuha pretvorio je u svog suigrača. Ćiro se tako našao u sendviču jer je do samog naklona gledao sebe i svoj svijet na pozornici, a nije mogao prozboriti niti ono čuveno „Sine...“. Tarik ga je naposljetku pozvao na naklon, a Ćiro je do posljednjeg trenutka želio intervenirati u predstavu. No, čak ni njemu, koji prolazi kroz zidove, to u Kerempuhu nije uspjelo. Takvu intervenciju čak ni Tarik Filipović uoči premijere ne bi podnio.

    Tarik je svoju karijeru oblikovao prema ukusu i potrebama kazališta u kojem nastupa. Svoj je estradni lik također gradio ugađajući publici. Još na Akademiji startao je s Rektorovom nagradom za predstavu Kako sada stvari stoje Ivice Boban u Teatru &TD 1994., uslijedili su Izbacivači 1996. koji su izbacili Teatar Exit u orbitu i pretvorili ga u ozbiljno i važno kazališno mjesto u Zagrebu i Hrvatskoj. (Premijera je bila u Zagrebačkom kazalištu mladih.) U toj je predstavi Tarik pokazao da je glumac na kojeg se mora računati...

    Iako je imao potencijala da postane prvak bilo kojeg zagrebačkoga kazališta i da se oblikuje kao ozbiljan dramski glumac, Tarik Filipović izabrao je put komičara i zabavljača. On je mačak na vrućem limenom krovu, jer to je zanat koji traži neprestano obnavljanje, publika uvijek od svog junaka traži nešto novo, drukčije. Zabavljač nema pravo na miran san i spokoj, a Tarik se odlično snalazi u ulozi koju je dobio i izabrao. Ćiro je predstava koja stvari vraća na početak. To je i svojevrsni trenutni obračun Filipovića sa samim sobom. Zahvaljujući ovoj predstavi, opipava bilo publike. Gostovat će mnogo i svaka će sredina drukčije reagirati na pojedine dijelove predstave, ali nitko neće biti ravnodušan.
    Satiričko Kazalište Kerempuh, Zagreb: Antonio Gabelić & Tarik Filipović, Ćiro, red. Tarik Filipović
    Fascinira trenutak koji je izabran za premijeru. Tarik je odao počast živom čovjeku, junaku svog djetinjstva i svom prijatelju. Podsjetio nas je na sve njegove pobjede i poraze te upozorio kako se čovjek ne treba bojati pada nego treba znati ustati svaki put iznova. Takav je Ćiro. Izuzetnu energiju traži ovaj kazališni oblik koji je na rubu stand up komedije. Gotovo sat i pol Tarik Filipović je u koži Miroslava Ćire Blaževića, imitira ga, skida njegove geste, mimiku, glas...

    Naposljetku, dragocjena je spoznaja kako je Ćiro dobio svoj nadimak. U Travnik je zalutao lutkar koji je sa svojim lutkom uveseljavao djecu. Miroslav je gledao sve izvedbe... Dugo je o tome pričao i tako mu je čaršija nadjenula ime spomenutog lutka. Lutak se zvao: Ćiro! Kao i trener, tako će i glumac na kraju predstave spakirati kovčeg i krenuti na put, prema svojim navijačima i prema svojoj publici. A treba je stvoriti, zadnji je čas! I kao Charlie Chaplin, brat po oružju obojice junaka ove priče, pinklec na rame i put pod noge – do novog smijeha.

    © Želimir Ciglar, KAZALIŠTE.hr, 14. ožujka 2017.
    Satiričko Kazalište Kerempuh, Zagreb: Antonio Gabelić & Tarik Filipović, Ćiro, red. Tarik Filipović
    Antun Gabelić & Tarik Filipović
    Ćiro
    redatelj Tarik Filipović
    premijera 11. ožujka 2017.
    odabir glazbe Tarik Filipović, scenograf Ivica Mamić, kostimografkinja Vedrana Rapić, oblikovatelj svjetla Igor Petrovski
    izvodi: Tarik Filipović

Piše:

Želimir
Ciglar