Vrhunska kazališna poslastica

Mala scena, Zagreb: Renato Baretić i Davor Šunk, Muka malog vuka, red. Morana Dolenc

• 
  
  „U kući pod smrekom, gdje ne stiže hajka / Živjeli Vučko i njegova majka“ – tim stihovima koji zvone u duhu legendarne Ježeve kućice, započinje priča o malom vuku koji se, prolazeći šumom na putu prema djedu, suočava s obiteljskim grijesima, odnosno s bijesnim stanovnicima šume kojima je njegov davno nestali otac naudio. Oni dobro znaju „kakvi su vukovi“ i žele osvetu. Nastala na temelju inspirativne istoimene slikovnice Renata Baretića i Davora Šunka, nova predstava u Maloj sceni – Muka malog vuka, na dosjetljiv se način poigrava s motivima najpoznatijih klasičnih bajki, onih u kojima je vuk prikazan kao krvožedni zlotvor. Okvirna priča posuđena je iz Crvenkapice i duhovito izokrenuta: umjesto djevojčice s crvenom kapicom, u šumsku pustolovinu majka upućuje malog vuka koji s košaricom punom kolača kreće k djedu. Kao i u klasičnim bajkama, i tu je šuma napučena strašnim bićima; sve one umiljate životinje iz poznatih priča, žrtve vučje proždrljivosti, pretvorene su u svoje opakije inačice – praščići su postali prijeteći veprovi, kozlići strašni kozorozi, a Crvenkapica odrasla žena koja svojim ponašanjem utjeruje strah u kosti ne samo malom vuku nego i publici.
  
  Scena prikazuje kuhinju, sa stolom i stolcima iza kojih stoji i čitavim prostorom dominira veliki kuhinjski ormar s mnoštvom pretinaca. Oni se otvaraju kako bi omogućili da se dijelovi priče ispričaju u mikro formatu, kroz upotrebu sitnih kuhinjskih predmeta. Na taj način predstava dobiva dva paralelna tijeka – sadašnjost u kojoj su likovi predstavljeni živom glumačkom igrom i prošlost u kojoj vidimo događaje ispričane uz pomoć predmeta, šalica i lončića za kavu i čaj, malih, velikih, s tanjurićima i bez njih. Varijacije omogućuju da svaka od umetnutih priča ima svoju boju (doslovno i u prenesenom značenju), ali sve su one vizualno besprijekorno stilizirane i dosjetljivo animirane. I sve pokazuju događanja iz priča koje poznajemo, uz isti osnovni osjećaj – strah od užasnog vuka.
  
  Takva dvostrukost u načinu prikazivanja omogućuje nam da jasno odvojimo ono što je bilo od onoga što jest. Raskorak između sedam lončića (kozlića) koji se u strahu od nepoznatog koje im kuca na vrata postrojavaju okrećući ručkice u istu stranu, i strašnih kozoroga koje glumci igraju tako da im rogovlje čine preokrenuti stolci, u neku nam ruku objašnjava uzrok ponašanja likova prema malom vuku, ali istovremeno te davne događaje stavlja na sigurnu distancu kako bismo neprekidno bili svjesni da su oni drukčiji, odvojeni, prošli. Maštovito i dosljedno korištenje predmeta povezuje oba vremena – samo što se predmeti u sadašnjosti koriste kao dodatak živom glumcu (poput spomenutih stolaca-rogovlja ili točkastih lončića koji postaju veprovske njuške). Igra živog i neživog, koja se razvija, beskrajno je zabavna i duhovita, a od publike traži stalnu koncentraciju kako bi mogla popratiti sve prijelaze s glumca na predmet, s uloge na ulogu.
  
  Troje glumaca igraju, naime, sve uloge. Tekst je sveden na minimum, pa se puno toga uspijeva prenijeti fizičkom akcijom, koju sjajno podržava (i/li potiče) glazba. Goran Guksić je izuzetno simpatičan mali vuk, malo plašljiv, veseo i zaigran, a prije svega dobroćudan. Zato se teško suočava s napadima kojima je izložen. Lucija Barišić i Šiško Horvat Majcan igraju njegovu mamu i djeda, ali i sve ostale likove, prijeteće stanovnike šume, jer ovo je priča (daje se naslutiti) koju mama i djed pripovijedaju svom malom vučiću, pripremajući ga za susret sa svijetom. I glasovna i fizička karakterizacija tih likova je raznolika, tako da nema nikakvih nejasnoća oko toga tko što u kojem času igra. Svaki lik ima svoj način kretanja, svoj glas, svoje predmete koji ga nadopunjuju. U transformacijama je osobito vješta Lucija Barišić; svaki je novi lik s kojim se pojavljuje pred nama prava minijaturna glumačka poslastica. Pritom su svo troje glumaca precizno uigrani, pokazuju besprijekoran osjećaj za ritam, a igru oplemenjuju toplom, finom duhovitošću.
  
  Predstava Muka malog vuka izuzetno je zabavna i djeci i odraslima, koji se podjednako veselo smiju. I scenski i idejno je dosljedno promišljena i pametna. Igrajući se s motivima poznatih priča, otvara temu rijetku u kazalištu za djecu. U završnom dijelu, kad se mali vuk bez i trunčice svoje krivnje nađe okružen osvetnicima, odrasloj publici asocijacije gotovo neizbježno postaju političke. I premda djeca do tog sloja najvjerojatnije neće stići, temeljni smisao bit će im jasan – nisi kriv za ono što je radio tvoj otac, pokaži tko si i što si sada i ovdje, i sve će biti dobro. Svima bi nam, vjerujem, dobro došlo kad bi se takva ideja češće i šire pojavljivala u javnom prostoru.
  
  Režijski koncept inovativno spaja lutkarsku igru kazališta predmeta i igru živog glumca, uz brojna simpatična, jednostavna i duhovita scenska rješenja. Namjera je jasna i dosljedno provedena, tako da publika, premda suočena sa scenskim događanjem koje treba vrlo koncentrirano pratiti, ni u kojem času ne ostaje zbunjena. Emocionalno sudjelovanje u avanturi suočavanja sa svijetom mladoj publici omogućuje bliskost s malim vukom koji se ponaša poput djeteta koje se nađe u situaciji koju slabo razumije, pa malo bježi, malo se junači. Goran Guksić malog vuka igra s puno dječje otvorenosti i naivnosti, čime lako potiče identifikaciju. Ukratko, predstava je pravo osvježenje na repertoaru kazališta za djecu. Savjet: svakako pogledati.
  
  © Iva Gruić, KAZALIŠTE.hr, 3. travnja 2017.
  
  Renato Baretić i Davor Šunk
  Muka malog vuka
  redateljica Morana Dolenc
  premijera 2. ožujka 2017.
  dramaturg Bruno Margetić, skladatelj Vlatko Panić, oblikovatelj svjetla Domagoj Klasić, fotografkinja Morana Belančić, likovno oblikovanje Davor Šunk, scenografkinja Vesna Režić, kostimografkinja Dubravka Skvrce, producentice Tena Bosek i Mia Tomić, asistentica producentica Jelena Vignjević, mentorica producentica Vitomira Lončar
  izvode: Goran Guksić, Lucija Barišić, Šiško Horvat Majcan

Piše: