Autorski pogled na svakodnevicu

Nina Mitrović, Drame, Hrvatski centar ITI, 2016.

  • Dramatičarka i dramaturginja Nina Mitrović, zbirkom dramskih tekstova objavljenom u biblioteci Mansioni Hrvatskog centra ITI, predstavila je dosad najobuhvatnije izdanje svojih djela, u koje su uključene drame Komšiluk naglavačke, Familija u prahu, Bota Zdenković, Kad se mi mrtvi pokoljemo, Ovaj krevet je prekratak ili samo fragmenti te Susret, praćeni podacima o dosadašnjim izvedbama i pogovorom Matka Botića, naslovljenim Pogled iz ponora. Od praizvedbe Komšiluka naglavačke 2003. godine, do najnovijih postavljenih drama (Kako život), Nina Mitrović prisutna je produkcijski na različite načine, ali uvijek utemeljena u svojoj autorskoj osobnosti, u izvođačkim praksama hrvatskog kazališta (a uvelike i radiodrame). Zahvaljujući detaljnom i informacijama iscrpnom, a istovremeno sažetom navođenju izvedbi, ova knjiga okuplja i taj dio biografije Nine Mitrović i tako svakoj od otisnutih drama daje kontekst izvođenja a donekle, kako piše Matko Botić, i nastanka u okvirima konkretnih izvođačkih prilika ili osoba za koje je pisana.

    Poetika i estetika Nine Mitrović, koju detaljno u pogovoru analizira Botić, iako u stalnom kontaktu s aktualnošću u kojem se oblikuje, snažno je jedinstvena, funkcionira u autoričinom stalnom analiziranju društvenih fenomena u otvorenom diskursu, dijalogu s upisanim komentarom, ne eksplicitnim, no uvijek jasnim. Takvo pisanje jest aktualno, problematizira trenutak i u trenutku nalazi početni motiv no – a to uvelike duguje autoričinom radu, a ne pukom, manje ili više sretnom izboru motiva – proživljava i preživljava, te pojedine drame sabrane u ovoj zbirci nisu tek tekstovi pisani za jedno uprizorenje nego ostaju i izvode se na različitim scenama i medijima, a što svakako opravdava i njihovo sabiranje u knjigu, neke prvi put, neke ne. Ipak, predstavljanje opusa Nine Mitrović u zbirci nije potpuno, niti to treba biti, što zbog autoričinog upornog i dosljednog rada na novim tekstovima, što zbog novih društvenih fenomena, ma kako trenutnih, koji će zadobiti univerzalnost u budućim tekstovima autorice.

    Likovi koji promiču i konstruiraju drame Nine Mitrović nisu junaci, nisu možda, zbog specifičnih autorskih postupaka na granici apsurda i inih postupaka sagledavanja stvarnosti ni potpuno svakodnevni, no upravo tako izbjegavaju svaku frazu i svrstavanje u galeriju tipskih likova, bilo junaka, izabranih, drukčijih, bilo onih svakodnevnih, malih i uvijek prisutnih te postaju prepoznatljive figure sposobne za pronalaženje u svakodnevici, a istovremeno odmicanje od nje kako bi onima koji ih gledaju, čitaju ili već kako dolaze s njima u kontakt, pružili uvid, autorski pogled i komentar te svakodnevice. Upravo povezivanje aktualnosti i univerzalnosti na motivskoj razini i mogućnosti komunikacije likova i publike, uz istovremeno suptilno ali jasno, snažno ali nenametljivo upisivanje autorskog komentara, redovito ukazujućeg na određen fenomen prisutan u društvenim odnosima, a onda vjerojatno i u čitateljskoj ili gledateljskoj publici, vrijednost su i razlog opstanka i univerzalne aktualnosti tekstova Nine Mitrović. Njihovo objavljivanje u biblioteci Mansioni, čime je ta biblioteka nastavila biti jednim od središnjih mjesta sustavnog predstavljanja opusa naših suvremenih dramatičara, potvrđuje taj i takav značaj te autorice.

    © Leon Žganec-Brajša, KAZALIŠTE.hr, 21. veljače 2017.

Piše:

Leon
Žganec-Brajša