Odsjaj ljubavi

5. Bobijevi dani smijeha, Histrionski dom, Zagreb, 18. – 29. listopada 2016.: Gustl teatar i Glumačka družina Histrion, Zagreb, Miroslav Međimorec, Nebo nad Zagrebom, red. Miroslav Međimorec

• 
  
  Jedan od najznačajnijih hrvatskih kazališnih redatelja druge polovine dvadesetog stoljeća Miroslav Međimorec koji je na početku Domovinskog rata krenuo braniti domovinu kao dragovoljac, a potom bio obavještajac i diplomat, svoj povratak umjetničkom izričaju iskazuje već godinama zanimljivim književnim ostvarenjima, a nažalost znatno manje redateljskim ostvarenjima, možda i zato što nakon duge pauze ne nailazi na otvorena vrata naših kazališta. Nebo nad Zagrebom je spoj koji povezuje ta dva njegova stvaralačka postupka, komad blizak monodrami koji je napisao prema pripovijesti Životna priča Janka Žnidarića iz njegove ljetos objavljene knjige Diplomatske i druge priče.
  
  Inspiraciju je Međimorec našao u stvarnoj priči o ratnom vjenčanju zagrebačkog arhitekta i poznate njemačke glumice židovske nacionalnosti koja je u Zagreb stigla sa svojim suprugom bogatim bankarom, također njemačkim Židovom, bježeći pred početak Drugoga svjetskog rata od nacizma. Njen suprug je otišao u Izrael da organizira njihov zajednički život i njen dolazak, ali je rat prije stigao do Zagreba. Arhitekt koji se bavio i mešetarenjem sa stanovima tom je inače vrlo zaljubljenom paru našao vilu koju su kupili za boravak u Zagrebu, ali se pritom i zaljubio u lijepu glumicu. Kada joj je prijetilo odvođenje u logor oženio se njome i s godinama mu je ona uzvratila osjećaje.
  
  Međimorec je tog protagonista prikazao kao tipičnog predstavnika zagrebačkog građanstva koji se nije opredijelio ni za fašiste ni za komuniste nego je želio uživati u životu u kojem nije bilo mjesta za političke angažmane dok je uživao u alkoholu, kockanju i ljubavi prema brojnim lijepim ženama sve dok se nije fatalno zaljubio u židovsku glumicu. I dok je ustaške dužnosnike uspijevao potplatiti, s partizanima nije bio te sreće, pa je završio u logoru, što je uz piće i hazard pridonijelo gubitku zadovoljstva koje mu je pružao njegov najbolji postupak – spas žene koja mu tada još nije uzvraćala osjećaje, a potom i ljubavne sreće koju je s njom doživio.
  
  Sve se to doznaje od sada već devedesetogodišnjeg Janka Žnidarića, boema, stalnog gosta terase lokala u kojem uz vinjak građanski pristojno s nažalost iščezavajućim agramerskim dijalektom voli neznancima ispričati povijest svog života. Ona uz ovu za njegov život najbitniju ljubavnu priču ima i čitav niz detalja koji oživljavaju taj nesvakidašnji lik. Njima je Međimorec stvorio kompleksnu osobu koja se ponekad ponaša kontradiktorno idući u nekim ključnim situacijama i protiv svojih principa što joj nedvojbeno daje dodatnu uvjerljivost. Ipak čini mi se da se ponekad osjetila i autorova kombinatorika u ostvarivanju te životnosti, ali to u potpunosti nadoknađuje preciznost i dorađenost svakog detalja režije, a posebice redateljeva suradnja s velikim glumcem Žarkom Potočnjakom s kojim je Međimorec bio zajedno na Akademiji dramske umjetnosti, a i poslije toga često i vrlo uspješno surađivao.
  
  Međimorec je na početku svoje velike kazališne karijere ostvarivao izvanredne domete bogatstvom atraktivnih redateljskih postupaka koji su se često oslanjali na neočekivana i vizualno vrlo dojmljiva rješenja, a zatim se sve više koncentrirao na glumačku izvedbu, tražeći točnost i preciznost interpretacije teksta koja otkriva njegovo najdublje značenje i tako dopire do gledatelja. Zato ne začuđuje da ni u Nebu nad Zagrebom nema posebnih režijskih efekata. Odmak od uobičajenog izravnog obraćanja protagonista gledateljima je u tome što on svoju životnu priču objašnjava neznancu za čiji je stol u lokalu prisjeo. Taj sugovornikne izgovara niti riječ, ali ipak reagira na ono što Žnidarić govori, otkrivajući se na kraju kao ne sasvim običan kavanski gost. No nije to jednostavna redateljska dosjetka nego stvaranje prave drame u kojoj sudjeluju i mladi glumci, pomiješani s gledateljima u balkonskom predvorju Histrionskog doma koji je postao prava kavana u jednostavnoj, vrlo funkcionalnoj scenografiji Marte Crnobrnje.
  
  Ona je i uspješna kostimografkinja koja s ta dva elementa predstave stvara prepoznatljiv zagrebački lokal koji u sebi ipak ima u sebi nužnu natruhu neobičnosti. U tom prostoru gledatelji participiraju u scenskom zbivanju, a mladi interpreti – Mark Šokčić, Emma Martinjak, Svebor Kamenski-Bačun i Kristian Šupe, studenti glume Žarka Potočnjaka i bez riječi stvaraju uvjerljive uloge – uz spomenutog nijemog slušatelja tu je i konobar, ne baš najspretniji, ali punog razumijevanja za svoje goste, a posebice za Žnidarića kao štamgasta iliti stalnog gosta, te zaljubljeni mladi par koji je toliko zaokupljen svojom vezom da do njih ne dopire gotovo ništa od protagonistove ispovijedi.
  
  Njihovim jasnim profiliranjem Međimorec je umjesto glumčevog izravnog obraćanja publici stvorio dramske situacije koje vode do složenijih odnosa protagonista prema okolini, što mu dodatno omogućuje više no kritičko sentimentalno razmatranje svojih postupaka u ključnim trenucima vlastitog života. Stvorivši takav scenski okvir autor i redatelj je omogućio izuzetnom interpretu Žarku Potočnjaku (za kojeg je i pisao ovaj tekst) da u sebi pronalazi najdublja čuvstva i motivacije za stvaranje iznimno zanimljivog predstavnika zagrebačkog građanstva, sloja koji nestaje sa svojim pretežno vremešnim predstavnicima, neprilagođenima sve vidljivijoj provincijjalizaciji metropole. Međimorčev i Potočnjakov upečatljivi purger Janko Žnidarić nigdje izravno ne protestira protiv takvih, ali ni bilo kojih drugih promjena, svjestan da je i sam u životu učinio ne mali broj krivih poteza, da bi na kraju došao do spoznaje da je jedino što njegovom životu može dati smisao ljubav koju je često gubio, ali je ipak neke njene krhotine uspio sačuvati. Taj odsjaj ljubavi koji se svih osamdesetak minuta zrcali u emocionalno snažnoj Potočnjakovoj interpretaciji najzaslužniji je za visoke domete Neba nad Zagrebom.
  
  © Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 3. studenoga 2016.
  
  Miroslav Međimorec
  Nebo nad Zagrebom
  redatelj Miroslav Međimorec
  premijera 28. listopada 2016.
  scenografkinja i kostimografkinja Marta Crnobrnja
  izvode: Žarko Potočnjak (Janko Žnidarić), Emma Martinjak, Mark Šokčić, Svebor Kamenski-Bačun, Kristian Šupe

Piše: