Autentična dječja priča

Gradsko kazalište Žar ptica, Zagreb: Zvonimir Milčec, Zvižduk s Bukovca, red. Mario Kovač

  • Gradsko kazalište Žar ptica, Zagreb: Zvonimir Milčec, Zvižduk s Bukovca, red. Mario Kovač

    Zvižduk s Bukovca
    Zvonimira Milčeca jedan je od radije čitanih romana iz duge tradicije romana o dječjoj družbi. Prema pravilima žanra, roman daje pogled na svijet iz dječje perspektive, odrasli ostaju na rubu događaja, a sve je smješteno u običnu svakodnevicu i blizinu, dom, školu, gradski kvart. Sve je blisko i poznato. Međutim, Milčec je svoj roman smjestio u vrijeme koje nam je danas daleko, u 1950. godinu. Dječaci slobodno lutaju uokolo, praktički bez kontrole, važno je samo da navečer dođu kući. Neimaština je opće mjesto, umjesto u tramvaju vozi se na pulferu, jedu se ćušpajzi, a bomboni 505 sa crtom rijetka su i vrhunska poslastica.
    Gradsko kazalište Žar ptica, Zagreb: Zvonimir Milčec, Zvižduk s Bukovca, red. Mario Kovač
    Predstava Kazališta Žar ptica ostaje u tom vremenu, pažljivo ga slika, bez sentimentalnosti prema prošlosti, s punom sviješću o humornom potencijalu odmaka u odnosu na današnjicu. I to je dobar odabir, jer bi svako osuvremenjivanje tražilo strukturalne zahvate u priču i likove, a ono što je u romanu najvažnije – suočavanje dječaka sa svijetom i procesom odrastanja, sasvim se lijepo vidi i ovako. Iako je radnja vremenski udaljena, doživljavamo je kao blisku, baš kao i probleme koji sustižu likove, dok odmak u vremenu daje fini začin začudnosti.

    Bliskost i začudnost dobro su uravnotežene, nadopunjuju jedna drugu, i to je uz duhovitost i glumačku izvedbu, ključna karakteristika koja doprinosi zanimljivosti predstave. To neko drugo vrijeme uvjerljivo je predstavljeno kostimima, ali se njegova različitost redovito pojavljuje i u radnji, u epizodama koje su strateški raspoređene kroz čitav komad. I u pravilu su izvor humora – u sceni u školi dječaci nastavnika zovu druže, u prizoru kod kuće veći se dio razgovora vrti oko (siromašne) hrane, itd. Funkcionalna i efektna scenografija, sastavljena od presloživih panoa i projekcija, omogućuje izgradnju raznolikih mjesta radnje – kuće, trgovine, starog bunkera, Maksimira. Omogućuje brze promjene i sugerira jednostavnost koja u prvi plan stavlja likove i glumačku igru.
    Gradsko kazalište Žar ptica, Zagreb: Zvonimir Milčec, Zvižduk s Bukovca, red. Mario Kovač
    I doista, glumačka igra nosi predstavu, prepoznajemo vještinu, zabavlja nas virtuoznost i čista radost igre, odličan tempo, sjajna uigranost. Svi su glumci na visini zadatka. Najveći posao obavio je Petar Atanasoski koji igra Gizu, glavni lik dvanaestogodišnjeg dječaka, odlično prikazujući nemoć i želju za dokazivanjem, muku traženja svog mjesta u društvu i svijetu, koja nestaje u trenutku kad se ukaže potreba za stvarnom akcijom. Uz njega su Domagoj Janković, Bruno Kontrec, Petar Cvirn i Marko Cindrić – njegova ekipa. Svaki je od njih napravio svoj lik malo drugačiji od ostalih, karakterno prepoznatljiv i zanimljiv. Odlično su uigrani i grupne scene su im koreografski precizne. U priči se pojavljuju i dvije djevojčice, igraju ih Petra Kurtela i Dunja Fajdić. Kao i u većini dječačkih priča, one su dečkima hihotavi objekt čežnje i izvor zbunjenosti, još jedna zagonetka u svijetu u kojem se pokušavaju snaći.

    U osnovnu priču o odrastanju ugrađeni su i neki dodatni tematski motivi, koji pokazuju širu društvenu sliku. Doktorov sin živi u blagostanju, dok ostali jedva krpaju kraj s krajem. Trgovac nasitno pljačka svoje mušterije. Dječaci s Bukovca u pritajenom su ratu s Barutancima, ekipom iz susjednog kvarta, jer ovi su dotepenci – taj sukob podsjeća na rat supkultura, a predstava nam pomaže da shvatimo razliku između njih, prikazujući ih drugačijima i jezično i vizualno. Svi ovi motivi ostaju na razini epizode, ne utječući bitno na glavni tijek priče, ali daju osjećaj punine svijeta izgrađenog na sceni.
    Gradsko kazalište Žar ptica, Zagreb: Zvonimir Milčec, Zvižduk s Bukovca, red. Mario Kovač
    Odrasli su blago karikirani i tipološki definirani. Najviše prostora dano je majci, koja je u izvedbi Zrinke Kušević izrazito energična i dojmljiva, i jedina od svih odraslih potpuno izmiče stereotipu. Jednako je važan i korpulentni trgovac, svim mastima premazan. Berislav Tomičić igra ga s pravom mjerom, od (lažne) dobrodušnosti do prijeteće vike. Ante Krstulović igra neobičnog beskućnika preko kojeg u priču ulazi dašak opasnosti i straha, čemu pripomažu i glazba i svjetlo, a Zoran Pribičević žustrog tramvajca.

    Redatelj Mario Kovač djelo je postavio konceptualno vrlo čisto, predstava je jednostavno razumljiva, lako se prati, duhovita je i zanimljiva u svakom trenutku. Svijet koji prikazuje nam je vremenski dalek, ali psihološki vrlo blizak. Ni u kojem trenutku ne postaje posveta Zagrebu kakav je nekad bio, nego ostaje autentična dječja priča koja se bavi problemom kojeg ni današnji, višestruko umreženi klinci ne mogu izbjeći – odrastanjem.

    © Iva Gruić, KAZALIŠTE.hr, 31. listopada 2016.
    Gradsko kazalište Žar ptica, Zagreb: Zvonimir Milčec, Zvižduk s Bukovca, red. Mario Kovač
    Zvonimir Milčec
    Zvižduk s Bukovca
    redatelj Mario Kovač
    premijera 1. listopada 2016.
    dramaturginja Ana Prolić, scenograf Leo Vukelić, kostimografkinja Iva Matija Bitanga, skladatelj Tomislav Babić, dizajn rasvjete Alen Marin
    izvode
    : Petar Atanasoski (Giza), Domagoj Janković (Bimbo), Bruno Kontrec (Truli), Petar Cvirn (Rolo), Marko Cindrić (Kanta), Berislav Tomičić (Zubati / Špoljarić), Nikša Marinović (Prof. Deščak / Buffalo Bill), Zrinka Kušević (Mama), Dunja Fajdić (Brankica), Ante Krstulović (Faget / Zvonar), Zoran Pribičević (Vjeko / Tramvajac), Vesna Ravenšćak Lozić (Doktorica), Petra Kurtela (Jadranka)

Piše:

Iva
Gruić