Ambiciozno i provokativno

Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca, Rijeka: Mihail Bulgakov, Majstor i Margarita, red. Selma Spahić

  • Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca, Rijeka: Mihail Bulgakov, Majstor i Margarita, red. Selma Spahić

    Riječki HNK-a Ivana pl. Zajca u novu je sezonu uplovilo pod motom Međunarodno narodno kazalište, a prva ovosezonska premijerna je predstava Majstor i Margarita nastala na temelju istoimenoga romana Mihaila Bulgakova. S obzirom na to da je riječ o iznimno složenom romanu, nije bilo ni za očekivati da će kazališna adaptacija biti išta jednostavnija. U fantastično tragikomičnoj predstavi, kako su je u Zajcu opisali, lako se izgubiti, a bez imalo poznavanja literarnoga predloška teško je shvatiti većinu predstave izuzev dijelova koji se eksplicitno referiraju na aktualne svjetske događaje. U tome dakako nema ničega lošeg jer kazalište i ne treba služiti odmaranju mozga i podilaženju publici, nego propitivanju granica i otvaranju nekih novih vidika. Ipak, vrlo je upitno koliko će se ova predstava uspjeti zadržati na daskama Zajca i kakav će interes izazvati kod gledatelja.
    Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca, Rijeka: Mihail Bulgakov, Majstor i Margarita, red. Selma Spahić
    Riječka verzija Majstora i Margarite nastala pod redateljskom palicom Selme Spahić spoj je naizgled nespojivih fragmenata. U početku pratimo vrijeme Poncija Pilata i Isusa te njihov razgovor tijekom kojega saznajemo da je kukavičluk najveći grijeh, misao koja se na različite načine potencira i u nastavku ove predstave koja traje oko dva i pol sata. Da se razgovor ne referira isključivo na Jeruzalem (jedna se od razina Bulgakova romana odvija u Jeruzalemu u vrijeme Isusa i Poncija Pilata, a druga u Moskvi tridesetih godina 20. stoljeća) postaje jasno postuliranjem ideje o pojedinačnoj odgovornosti i krivnji svakoga od nas odnosno propitivanjem spremnosti pojedinca da preuzme odgovornost za svoje postupke ma kakvi oni bili.

    Ako je nekome razgovor i ostao nejasan pa je mislio da je ovo priča samo o Wolandu, Isusu, i Poncije Pilatu, već je u drugome dijelu dobio odgovor da je ovo priča o svima. Pri samome ulasku u kazalište svaki je gledatelj dobio broj uz objašnjenje da tako sudjelujemo u tomboli. O kakvoj je tomboli riječ postalo je jasno rušenjem četvrtoga zida, tj. početkom izravnog obraćanja glumaca gledateljima koji više nisu bili samo pasivni promatrači. Glumci naime kreću u izvlačenje tombole i počinju dijeliti nagrade izvučenim sretnicima. Među nagradama se moglo naći od karata za kazalište, tave podijeljene u tri dijela pa sve do mobitela. Sve je bilo komično do trenutka kada je slučajno izabrana djevojka osvojila mobitel za koji je trebala odlučiti hoće li ga uzeti sebi ili pak donirati u humanitarne svrhe. Nakon što je odabrala humanost, glumci su od nje tražili da izabere kojem će od troje bolesne djece pomoći, a što je ona i učinila.
    Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca, Rijeka: Mihail Bulgakov, Majstor i Margarita, red. Selma Spahić
    I tada kreće upiranje prsta (vrlo uvjerljivi Dean Krivačić) u svakoga od nas smještenog u publici i sve dotada komično prelazi u tragično. Zašto to dijete, a ne drugo dvoje? Zašto smo uopće pustili dijete da odlučuje o toliko nezahvalnom i važnom pitanju? Kako nas nije sram i što je s našom ljudskom odgovornosti kojom se toliko često razbacujemo? Iako nije bilo nimalo ugodno sjediti u publici, istovremeno je bio užitak sudjelovati u toliko pronicljivom triježnjenju. Svako propuštanje reagiranja na nepravdu, nasilje, diskriminaciju ili štogod slično tome jednako je aktivnom činjenju tih djela. Pitanje morala kvarljiva je roba baš kao i ljudska savjest koja nerijetko proradi tek onda kada nas se nešto direktno tiče, a tada je prekasno.

    Nakon kratke pauze radnja se nastavlja stavljanjem fokusa na Majstora i Margaritu. Taj je dio relativno lak za praćenje jer se paralelno s radnjom na pozornici čitaju ulomci odabranih poglavlja iz originalnoga romana. Premda je i u prvome dijelu bilo impresivnih scena, dobar je spoj svjetla, glazbe, scenografije i pokreta svoj vrhunac dosegnuo pred kraj predstave. Jedna je od najdojmljivijih scena ona u kojoj Margarita, u predstavi portretirana kao jaka žena, iskupiteljica, gola na koturaljkama u prigušenoj atmosferi lebdi po tepihu, simbolizirajući pritom slobodu koju je pronašla u onostranosti.
    Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca, Rijeka: Mihail Bulgakov, Majstor i Margarita, red. Selma Spahić
    Majstor i Margarita primjer je postdramskog kazališta u kojem se prožimaju različiti stilovi, teme, glazba igra bitnu ulogu, a zanemaren nije ni pokret. Zahtjevne glumačke uloge bile su više no korektno odrađene, a posebnu je pohvalu zaslužila Nataša Kopeč u ulozi Margarite Nikolajevne, a kojoj je to bila i prva uloga u riječkome kazalištu. Vrlo je uspješno odrađena i adaptacija romana za koju je zaslužan Dino Pešut. Umjesto bavljenja vremenom Sovjetskog Saveza, radnja naglasak stavlja na današnje političke prilike, kritički promatra ekonomsko i socijalno uređenje društva, licemjerstvo i sve izraženiju društvenu karakteristiku uzimanja za pravo krojiti (ograničavati?) tuđi život. U tu je političku tematsku liniju uklopljena ljubavna priča o Majstoru i Margariti koji svoju istinsku sreću pronalaze tek nakon što napuste ovaj podli svijet. Sve je češća praksa predstava odigranih u Zajcu da publika sjedi na pozornici i time bude bliža glumcima, a tako je realizirana i ova. Roman Majstor i Margarita je metaroman pa je ovo bilo i najbolje rješenje jer se postigao efekt predstave u predstavi, a gledatelji su se, posebno u dijelu s tombolom, itekako osjećali kao protagonisti.

    © Anja Nežić, KAZALIŠTE.hr, 13. listopada 2016.

    Mihail Bulgakov
    Majstor i Margarita
    redateljica Selma Spahić
    premijera 16. rujna 2016.
    autor adaptacije romana i dramaturg Dino Pešut, skladatelj Draško Adžić, scenografkinja Aleksandra Ana Buković, kostimografkinja Darinka Mihajlović, suradnica za pokret Mila Čuljak, oblikovatelj svjetla Boris Blidar, suradnik za govor Damir Orlić, inspicijentice Ana Vidučić, Sandra Čarapina
    izvode: Anastazija Balaž, Nataša Kopeč, Dean Krivačić, Jelena Lopatić, Jerko Marčić, Jasmin Mekić, Nikola Nedić, Damir Orlić

kritike i eseji