Kafkijansko crnilo
49. Međunarodni festival kazališta lutaka – PIF, Zagreb, 13. – 18. rujna 2016.: Kazališni laboratorij Sfumato, Bugarska: Katya Petrova, Obitelj Samsa, red. Katya Petrova
-
Dok su PIF-ovu predstavu otvaranja Tko konjima plete grivu mogla gledati i razumjeti i starija djeca, jedna je predstava bila upućena odraslima. Kafkin Preobražaj nije neuobičajen izbor za lutkarsko kazalište – priča o Gregoru Samsi koji se jednog jutra probudi preobražen u kukca, poticajan je izazov za lutkarsku maštu. Na PIF-u smo vidjeli Kafkinim motivima inspiriranu Obitelj Samsa bugarskog kazališta Sfumato, kazališta ili skupine koja sebe naziva kazališnim laboratorijem i predstavlja se kao „teritorij kazališnih istraživanja“. Prisjetimo li se ozbiljnosti bugarske lutkarske tradicije, ovakva odrednica ima posebnu težinu. I dosta, predstava je pokazala domišljenost spojenu s virtuoznom animacijom.
Kafkijansko crnilo doslovno se izlilo na scenu. Osam u crna odijela odjevenih izvođača, svojim bijelim košuljama, crnom šminkom i polucilindrima podsjećaju na sliku činovnika s kraja devetnaestog i početka dvadesetog stoljeća. Sve to sugerira iscrpljenost, uniformnost, ali i prijetnju. Kad se preobrazi u kukca, Gregor postaje lutka, izuzetno pokretljiva i zahtjevna za animaciju. Premda je neprekidno animira više animatora, jedan od njih, Lyubomir Zhelev je ključan – on i govori u njegovo ime, točnije glasa se, jer čovjek pretvoren u kukca gubi sposobnost ljudskog govora. Začudno je kako ga usprkos rubnoj artikulaciji posve dobro razumijemo. Raznoliki zvukovi kojima prati svaku Gregorovu kretnju dodatno oživljavaju lutku, vodeći je od uzbunjenog do letargičnog, od smiješnog do tragičnog. (Zhelev je za ovo ostvarenje dobio posebnu nagradu žirija za scenski pokret, animaciju i zvučnu artikulaciju lika Gregora Samse.)
Ostali likovi, oni ljudski (mama, tata i sestra), predstavljeni su maskama koje glumci koriste, igrajući vlastitim tijelom, a često i odnosom vlastitog lica i maske. Koristeći malo teksta a puno pokreta, pokazuju svoje osjećaje prema kukcu Gregoru i novonastaloj situaciji. Nekoliko bijelih paravana izrađenih od elastičnih traka koje podsjećaju na strune, omogućuje dodatnu igru s dijelovima tijela i dinamizira prostor. Sve to što okružuje Gregora jasno ukazuje na odbijanje, ali je bitno manje zanimljivo od genijalno animirane lutke kukca koja je sposobna izraziti svaku emociju. Ona onda na taj način djeluje i na publiku. Gregorovo odustajanje od života i smrt doživljavamo gotovo bolno, ali više gledajući njega, prateći njegovu reakciju, dok prijeteću obitelj razumijemo više kao ilustraciju.
Predstavi Obitelj Samsa žiri je dodijelio još dvije važne nagrade – nagradu za scenarij i režiju dobila je Katya Petrova, a predstava u cjelini nagrađena je i za inovativnu scensku adaptaciju važne i aktualne filozofske teme – različitosti.
© Iva Gruić, KAZALIŠTE.hr, 20. rujna 2016.
Piše:
Gruić