Od tradicije do inovativnosti

49. Međunarodni festival kazališta lutaka – PIF, Zagreb, 13. – 18. rujna 2016.: Regionalno kazalište lutaka Alakay, Kazahstan, Tko konjima plete grivu

• 
  
  Od 13. do 18. rujna u Zagrebu je održan 49. Međunarodni festival kazališta lutaka, poznat po svojoj živopisnoj skraćenici – PIF. Ovogodišnje izdanje festivala bilo je posvećeno Zvonku Festiniju, dugogodišnjem suputniku i oblikovatelju PIF-a, ili, kako u uvodnom slovu piše Livija Kroflin, Lutkaru s velikim L, Lutkoljupcu i Pifovcu. PIF je i dalje festival širokog raspona i raznolikih dometa. Između istraživačkih, nadahnutih i začudnih predstava redovito se provuče i koja konfekcijska, skrpana na brzinu za nezahtjevnu dječju publiku. Tradicionalne teme i forme zastupljene su jednako često kao i one koje propituju granice medija. PIF dosljedno pokazuje i dokazuje da lutkarstvo nije umjetnost za malu djecu, pa redovito u selekciju uključuje predstave i za one malo veće i za one sasvim odrasle.
  
  Od nekoliko predstava koja sam vidjela na ovogodišnjem festivalu, za ovu priliku izdvajam dvije. Prvu smo vidjeli na otvaranju – Tko konjima plete grivu predstava je Regionalnog kazališta lutaka Alakay iz Kazahstana. Ona pripovijeda svoju varijantu univerzalne mitske priče o odrastanju. Kako to mora biti, odrastanje znači suočavanje s preprekama i izazovima koje na tom putu stoje. Predstava je duboko ukorijenjena u tradiciju iz koje dolazi, tradiciju koja je našim gledateljima posve egzotična, jer o Kazahstanu znamo malo ili ništa. Stara nomadska kultura stepskih plemena progovara kroz ovu priču o konjima, mladom konjiću koji se mora izboriti za svoj status u društvu, ali i prihvatiti ideju o vrijednosti prijateljstva, zajedništva i žrtve.
  
  Duboki mitološki ritmovi određuju ton predstave. Konji su velike lutke na štapu koje animiraju vidljivi animatori. One se kreću kroz prostor udarajući tempo pokretom i zvukom. Mali konjić, kao i svi neprijatelji, dosjetljivo su lutkarski riješeni i besprijekorno animirani. Premda ni riječ nismo razumjeli od onoga što su likovi govorili, sve je bilo kristalno jasno – čitava radnja, svi međuodnosi likova.
  
  Poveznicu s tradicijom predstava pokazuje i u kostimima animatora i u glazbi izvođenoj uživo na tradicijskim instrumentima. Taj mali prozor u jedan davni, drukčiji svijet u kojem konji tutnje beskrajnom stepom, na zanimljiv je način pokazao čvrstu međuovisnost i trajnu povezanost pojedinačnog i univerzalnog: premda nam je predstava zanimljiva zbog svog egzotičnog ruha, zapravo nam govori jezikom koji u potpunosti razumijemo i priča nam priču koju smo svi prošli ili još prolazimo. Stručni žiri festivala nagradio je cjelokupni ansambl predstave posebnom nagradom za animaciju.
  
  © Iva Gruić, KAZALIŠTE .hr, 20. rujna 2016.

Piše: