Vrhunska interpretacija ženske sudbine

7. Ljetne noći Teatra Exit, Zagreb, 28. lipnja – 6. kolovoza 2016.: Kazališna grupa Lectirum, Zagreb, Willy Russel, Shirley Valentine, red. Zoran Mužić

• 
  
  Willy Russel (1947) je jedan od najizvođenijih britanskih dramatičara, čiji su najpopularniji komadi komedije Educating Rita (iz 1980. koja je u Kazalištu Planet Art 2014. postavljena pod nazivom Ritina škola) i Shirley Valentine (1986) privukli široku publiku i dobili najznačajnije britanske i američke nagrade, a to je uspjelo i njihovim ekranizacijama u režiji Lewisa Gilberta. Iako je Russel još kao tinejdžer želio postati pisac, zbog loših ocjena, posebice iz engleskog napustio je školu u petnaestoj godini i zaposlio se kao frizer za dame, a književni talent je gradio pišući ljubavna pisma za svoje vršnjake. Nakon nekoliko godina ipak se vratio školovanju i postao učitelj, a uz to je nastupao kao kantautor po klubovima, sve do prvih uspjeha u kazalištu. Iako je time stekao novac i slavu, nije zaboravio da je potekao iz radničke obitelji i sredine u kojoj ljudi nisu imali veliko obrazovanje i govorili su neodgovarajućim naglaskom, ali su čitali i znali mnogo više nego što su pripadnici viših slojeva vjerovali. Takva je i protagonistica monokomedije Shirley Valentine za koju su neki kritičari tvrdili da je nevjerojatno da bi se žena takvog duha i znanja zakopala u kuhinju, dok je on upravo takve osobe viđao kao dječak u sredini u kojoj je živio i koju je htio pokazati u drugačijem svjetlu od uobičajenih pojednostavljenja.
  
  To i Shirley Valentine daje dojam autentičnosti kojom Russel izbjegava stereotipe u komadu o domaćici srednjih godina koja živi na na način na koji je prisiljena socijalnom i obiteljskom situacijom. Ona nastoji i samu sebe, a i kuhinjski zid s kojim jedinim razgovara uvjeriti da je, uz poneki problem, baš to način na koji je uvijek željela živjeti. Djeca su joj odrasla, a sa suprugom jedva da izmijeni koju riječ. Nekadašnja ljubav je polako i neprimjetno (bez svađa) nestala i svela se na to da ona obavlja kućanske poslove i sprema jela koja suprug očekuje kada dođe s posla. Drama (s mnogo humora) nastaje u trenutku kad Shirley napravi sitan koračić izvan rutine. Da bi susjedi koja je nervira svojim ponašanjem i inzistiranjem na posebnosti dokazala kako njezin pas ipak nije vegetarijanac, daje mu meso koje je kupila da bi suprugu napravila uobičajeni odrezak, pa mu umjesto toga ispeče jaja, što njega strašno razljuti.
  
  Istodobno je njezina jedina prijateljica koja je naslijedila neku veću sumu poziva da na njezin račun zajedno otputuju na odmor u Grčku. Shirley je nekada željela putovati, ali se povinovala suprugovom odbijanju, pa joj ni sada ne pada napamet da to učini. Međutim, njegova žestoka reakcija na neželjenu večeru ipak je izbacuje iz kolotečine, pa se počinje pitati što se dogodilo s njom od vremena kada je kao djevojka s prezimenom Valentine bila buntovno raspoložena. To je potisnula zbog ljubavi (koja je nestala) prema mužu i djeci koja su odrasla i otišla. Willy Russel je takvu sudbinu – koju s neznatnim varijacijama dijele brojne žene, učinio posebnom ne samo iznimno uspjelim pripovjedačkim stilom koji svakodnevnom govoru daje vrijednost iskrene i dirljive ispovijesti, nego i nekim vrlo uvjerljivim neočekivanim detaljima i obratima.
  
  Ksenija Pajić je toj tekstualno zanimljivoj protagonistici svojim velikim glumačkim umijećem udahnula dojmljivu scensku životnost, nadograđujući ulogu Shirley s mnogo humora i dobroćudne ironije kojom opisuje druge (ponekad ih vješto imitirajući), a i šala na vlastiti račun. Time s mnogo šarma uobličuje ženu koja ostvaruje emocionalnu povezanost s publikom već od prvih trenutaka u kojima interpretkinja započinje razgovor sa zidom (kojeg predstavlja ploča neodređene boje postavljena između dva pokretna stalka), obraćajući se zapravo gledateljima koji zahvaljujući njezinom tumačenju tu konvenciju monodrame prihvaćaju kao potpuno prirodnu. Na isti način su predani sugestivnom kazivanju Ksenije Pajić i u nastavku predstave kada im se njena Shirley izravno obraća, govoreći o svojim doživljajima i svojevrsnom sazrijevanju u Grčkoj ispred pomalo kičastog morskog pejzaža koji se kao naličje zida pojavljuje jednostavnim obrtanjem ploče. Takva interpretacija i sjajnoj glumici i liku koji tumači donosi zasluženu naklonost i simpatije publike.
  
  Redatelj Zoran Mužić (koji je i autor minimalističke, funkcionalno osmišljene scenografije) svoj je uspješan redateljski postupak podredio nastojanju da pravim ritmom i nijansiranim oblikovanjem uspjelog Russelovog teksta Shirley Valentine u tumačenju Ksenije Pajić bude na iznimno visokoj razini kakvu je taj komad ostvarivao u mnogim zemljama gdje se već afirmirao kao predložak za hit-predstave koje su pokazale da komercijalno kazalište često uspijeva znatno nadići okvire pukog zabavljanja publike.
  
  © Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 3. rujna 2016.
  
  Willy Russel
  Shirley Valentine
  redatelj Zoran Mužić
  premijera 2015.
  scenograf Zoran Mužić, asistent redatelja i dramaturgija Mladen Čutura, prijevod Boris Anić, kostimografija Slavica Šnur, suradnica scenskog pokreta Petra Hrašćanec, fotografija plakata Igor Zelić, dizajn Matija Zelić
  izvodi: Ksenija Pajić

Piše: