Postoje li čuda?

Kazalište, časopis za kazališnu umjetnost, gl. ur. Željka Turčinović, br. 57/58, god. XVII, Hrvatski centar ITI, 2014.

  • Glazbeno kazalište – od Kurta Weilla, preko mjuzikla do iznimno kratkog, pomalo ćudljivog i nekonvencionalnog, ali i zbog toga intrigantnog razgovora s Matom Matišićem, glavne su teme časopisa Kazalište u broju 57/58. Upravo razgovori s na različite načine relevantnim sugovornicima, u ovom slučaju uz Matišića, Borisom Senkerom i Dubravkom Vrgoč, čine okosnicu ovog broja Kazališta, pri čemu se razgovori nadopunjuju s drugim člancima i prikazima u istom broju (konkretno prikazom Senkerova priručnika Uvod u teatrologiju i esejem Darka Lukića o upravljanju javnim kazalištima). Esej, naslovljen Glavni problemi osuvremenjivanja upravljanja javnim kazalištima, polazeći od gotovo empirijske analize stanja i prijedloga za njegovo poboljšanje, posebno ističe problem pozicioniranja producenata kao važne i svojstvene kazališne struke u sustavu javnih kazališta i festivala, u kojem se njegovo prepoznavanje i valoriziranje probija sporo i nejednoliko.

    Glazba u kazalištu i glazbeno kazalište kao rezultat shvaćanja početne sintagme kao stvaralačkog procesa, istražena u mnogobrojnim pojavnim oblicima i na više razina, od glumačkog instrumentiranja (esej Igora Ružića Gitare češće od vlasulja) do pojedinih vrsta specifičnog glazbenog kazališta, mjuzikla i osoba, pri čemu posebnu vrijednost čini publiciranje prijevoda eseja Kurta Weilla Alkemija glazbe, originalno tiskanog u periodici 1936. Takav temat, koji je uredio Mario Kovač, višedimenzionalan je prikaz višedimenzionalnog fenomena, što glazbe u kazalištu i, sljedstveno tome, glazbeno kazalište, svakako zaslužuju.

    Uz uobičajen pregled premijerne produkcije, u ovom slučaju prvog dijela 2014. godine, zastupljen s tri eseja – o Hamletu ZKM-a (autor Matko Botić), Kontra progresa splitskoga HNK-a (autorica Viktorija Franić Tomić) i Živio Harms! Čuda postoje Satiričkog kazališta Kerempuh (autor Igor Ružić) te rubrike Međunarodna suradnja i Nove knjige, ovo Kazalište donosi i tri analitička eseja vezana uz temu Shakespeareovog Rikarda III. (od kojih uvodni esej Ljiljane Filipović funkcionira kao najava i sinteza neposredno slijedećih eseja Iana Johnstona i Aisling Hearns). Također, u prijevodu s poljskog Anice Kovač objavljen je tekst Wielopole kao realnost najnižeg ranga. Na kraju, u časopisu su objavljeni i dramski tekstovi Mali mi je ovaj grob Biljane Srbljanović i Tukolovka Damira Markovine.

    © Leon Žganec-Brajša, KAZALIŠTE.hr, 15. travnja 2016.

Piše:

Leon
Žganec-Brajša