Redateljski senzacionalizam

Gostovanje: Jugoslovensko dramsko pozorište: Jean-Baptiste Poquelin Molière, Uobraženi bolesnik, red. Jagoš Marković (u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu)

• 
  
  Rasprodano gledalište i veliki pljesak nakon Uobraženog bolesnika pozdravili su prvo gostovanje Jugoslovenskog dramskog pozorišta u zagrebačkom HNK-u nakon trideset godina, te je tako s velikim entuzijazmom pozdravljena najavljena redovita praksa (nešto ranije je i HNK gostovao na sceni JDP-a s atraktivnim Krležinim Vučjakom u režiji Ivice Buljana). Od te bi se buduće razmjene moglo očekivati iznimnih dometa, ali to ova predstava ipak nije potvrdila. Doduše, Jugoslovensko dramsko pozorište je teatar koji je desetljećima gradio izniman renome, ali i kazalište koje je, sudeći po odjecima iz Beograda, u ozbiljnoj višegodišnjoj krizi. Moglo se, doduše, očekivati da će jedan od najcjenjenijih suvremenih srpskih redatelja Jagoš Marković (koji je više puta režirao i na hrvatskim pozornicama) svojom interpretacijom Molièrea bitno pridonijeti vraćanju JDP-a na nekadašnje pozicije.
  
  Le malade imaginaire (Umišljeni bolesnik) posljednja je Molièreova komedija u kojoj je unatoč bolesti nastupao kao glumac kako bi osigurao prihode članova svoje trupe, te je umro za vrijeme njene izvedbe na dvoru Louisa XIV. I taj je komad, kao i ostali iz njegove posljednje faze, u komediju unosio mnogo mračnih tonova, uz izrazitu kritiku društva i naglašenu satiru. Taj mrak Jagoš Marković uzima kao glavnu odrednicu svog autorskog projekta, čak i doslovno – dominacijom tamnih boja pojednostavljene scenografije koju razbija tek uskom pukotinom intenzivnog bijelog svjetla u dnu pozornice. U autorskom projektu u kojem je Marković uz režiju i scenografiju izabrao i glazbu (Gustava Mahlera), Molièreov je tekst tek jedan od sastojaka, pa je zato bitno skraćen. U predstavi koja traje nepunih sat i pol Marković se koncentrirao na društvenu kritiku sustava u dijelovima koji su slični današnjim problemima – liječnici koji brinu samo kako da opljačkaju pacijenta gomilom nepotrebnih lijekova asociraju na današnje makinacije farmaceutskih tvrtki, a pravni sustav omogućuje zaštitu prevarantima.
  
  Redatelj to povezivanje sa suvremenošću nastoji podcrtati vizualno atraktivnim postupcima i nekim rješenjima koja bi trebala šokantno odstupiti od tekstualnog izvornika. Tako drugu suprugu naslovnog junaka Argana koja se makinacijama želi domoći čitavog njegovog imetka, karikirano glumi Radovan Vujović koji u sceni lažne Arganove smrti ne otkriva samo svoje nečasne namjere nego i skida kostim da bi pokazao kako je doista muškarac, čime Marković izaziva površnu senzaciju koja je sama sebi svrhom, tipičnu za naše vrijeme. Nema mnogo više smisla niti u promjeni starosti Béraldea, brata Arganovog koji ga nastoji urazumiti i argumentirano mu dokazati glupost njegove hipohondrije. Kod Molièrea to je zreo čovjek, no Marković vjerojatno drži to banalnim rješenjem, pa kod njega tu ulogu tumači dječak Miloš Jevtović koji se pojavljuje u spomenutom jarkom bijelom svjetlu koje ga obasjava s leđa i čini gotovo neprepoznatljivim. Moglo bi to možda značiti da u pokvarenom svijetu kojeg Marković Molièreovim tekstom gradi na mračnoj pozornici tek nevino dijete vidi što se zapravo zbiva. Problem je, međutim, što se tekst duhovitog dijaloga pretvara u patetičan monolog, ali to Markovića u potrazi za redateljskim senzacijama ne smeta. Vjerojatno zato niti ne nastoji doprijeti do potpunijeg vlastitog razumijevanja tekstualnog predloška, a niti se pozabaviti njegovom glumačkom interpretacijom, iako je nedvojbeno imao ansambl koji bi to mogao vrlo kompetentno ostvariti.
  
  Bez jasna redateljskog stava o tome što bi svaki pojedini glumac trebao napraviti i kako ih međusobno usaglasiti u cjelovitost predstave, Dragan Mićanović govorom i mimikom uspijeva u uvjerljivom oslikavanju umišljenog bolesnika Argana, ali prečesto njegove kretnje i govor tijela odaju muškarca u punoj snazi, dok velika glumica i komičarka Jelisaveta Sablić u ulozi Arganove sluškinje Toinette, koja i dijalogom i spletkama želi ukloniti posljedice gospodarevih mušica, ne nalazi oslonca za svoju interpretaciju pa ponavlja neka rješenja viđena u njenim značajnijim ulogama. Verbalni sukobi njih dvoje gube svu nijansiranost tekstualnog predloška, pa nerijetko sliče na svađe na tržnici. Najkomičniji Molièreov lik – priglupi mladi liječnik Thomas Diafoirus (Bojan Dimitrijević), nesuđeni ženik Arganove kćeri Angélique (Marta Bjelica), u ovoj predstavi je odjeven kao Dracula, ali u bijelom odjelu (kostimografkinja Bojana Nikitović), a pritom komiku ne zasniva na tekstu nego na prekomjernoj karikaturalnosti nastupa.
  
  Nastojanja Jagoša Markovića da zablista svojom redateljskom  invencijom završila su predstavom potpuno disparatnih dijelova, od kojih čak niti oni koji su djelovali vizualno privlačno nisu uspijevali posredovati neko značenje ili autorsku viziju. Zato se pljesak publike moglo shvatiti kao pozdrav inicijativi razmjene predstava beogradskog JDP-a i zagrebačkog HNK-a, ali i kao uvriježeno vjerovanje u iznimnost beogradskog teatra u cjelini. Iako smo posljednjih godina vidjeli nekoliko vrlo vrijednih beogradskih predstava, nedvojbeno je više vrhunskih gostovanja u tom razdoblju došlo iz slovenskih teatara koji nažalost nisu privlačili zasluženu pozornost te gotovo nikad nisu u potpunosti ispunili dvoranu, što možda govori nešto i o pouzdanosti zagrebačkog vrednovanja kazališnih dometa.
  
  © Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 2. veljače 2016.
  
  Jean-Baptiste Poquelin Molière
  Uobraženi bolesnik
  redatelj Jagoš Marković
  premijera 24. travnja 2015.
  prijevod Bogdan Popović, prijevod stihova Dragoslav Ilić, adaptacija, scena, izbor glazbe Jagoš Marković, kostimografkinja Bojana Nikitović, scenski govor Ljiljana Mrkić Popović, dizajn svetla Mile Buturović
  izvode: Dragan Mićanović (Argan), Radovan Vujović (Belina), Jelisaveta Sablić (Toaneta), Goran Šušljik (Gospodin Pirgon), Vlasta Velisavljević (Gospodin Diafoarus), Bojan Dimitrijević (Toma Diafoarus), Nebojša Milovanović (Gospodin Bonfoa), Slobodan Tešić (Gospodin Fleran), Marta Bjelica (Anželika), Mladen Sovilj (Kleant), Miloš Jevtović (Berald)

Piše: