Neprevladana privatnost
Festival svjetskog kazališta, Zagreb 15. – 27. rujna 2015.: tg STAN, Belgija, Anton Pavlovič Čehov, Višnjik, tg STAN
-
Čehov je ne samo klasik dramske literature nego i jedan od velikana koje se danas često izvodi, kako zbog toga što mnoge od situacija u njegovim komadima korespondiraju s našim današnjim problemima tako i zbog toga što njegovi komadi potiču težnje prema traženju novih načina scenskog uobličenja. Nije tomu razlog jedino to što je Čehovljevo dramsko pismo bilo potpuno drugačije od dominantnih kazališnih tendencija njegovog vremena, nego i to što je od samih početaka bilo dvojbi kako igrati te komade. Sam Čehov je svoje komade, a posebice posljednji među njima – Višnjik, držao pretežno komedijama, ali su oni veliki uspjeh postigli u mnogo uozbiljenijim scenskim čitanjima velikog Stanislavskog koji je već i prije Čehovljeve smrti 1904., a posebice u nekoliko desetljeća nakon nje, svojim iznimno uspješnim izvedbama Čehova postavio standarde interpretacije koje se rijetko tko usudio preispitati.
Tako se ni u izrazito osobnim redateljskim pristupima neko vrijeme nisu u pitanje dovodile neke temeljne zasade više Stanislavskog nego Čehova – nostalgičnost za prošlim vremenima koja neumitno nestaju, atmosfera građena na učmalosti ruske provincije krajem devetnaestog stoljeća, bitne pauze u radnji i dijalogu koje omogućuju likovima da svoju osjećajnost i kompleksnost grade na suprotnosti između tuge zbog propalih negdašnjih ideala i svakidašnjeg životarenja sa snovima o odlasku u neke druge prostore u kojima još postoji ljubav i ispunjenost ljudskih odnosa.
Iako do danas nije mali broj velikih izvedbi Čehovljevih komada koje ne mijenjaju značajnije te okvire, još su značajniji oni koji (krećući se često i od Čehovljevih naznaka o komičnosti vlastitih komada) radikalnim preispitivanjem i mijenjanjem tih zadatosti ostvaruju ne samo originalne nego i vrhunske domete poput Višnjika zagrebačkog HNK-a u režiji Vita Taufera, premijerno prikazanog u svibnju 2013. I glumačka družina iz Antwerpena tg STAN (Toneelspelersgezelschap Stop Thinking About Names / Glumačka družina Prestani misliti o imenima) nastojala je ići tim putem, oslanjajući se posebice na komične elemente. Uvodni prizori obećavali su dobru zabavu i veselu zafrkanciju s Čehovljevim tekstom, pridavanjem jednake pozornosti izgovaranju didaskalija kao i dijalozima.
Činilo se da će i suvremeni kostimi An d'Huys (kombinacija onoga što se nosi kod kuće i ofucane odjeće, uz iznimku pristojnog odijela predstavnika nadolazećeg kapitalizma – trgovca Lopahina) pridonijeti humoru koji proizlazi iz karikaturalnosti poput one da se Ranjevska, posjednica višnjika i cijelog imanja, vraća nakon dugog boravka u Parizu u majici i donjem dijelu trenirke. I scenografija kojom dominiraju velike pomične plohe sastavljene od stakla i drveta ostavlja dovoljno mogućnosti da se vide i oni radni dijelovi scene koji su gotovo uvijek sakriveni. To ukazuje da tg STAN želi komikom razbiti kazališnu iluziju, a istodobno pokazati i glumačku radost poigravanja raznim elementima scenske umjetnosti. U tome s mnogo šarma i duha uspijeva Stijn van Opsal koji na duhovit način ukazuje na postupke stvaranja predstave – od onih tehničkih poput paljenja reflektora do prelaženja iz jedne uloge u drugu, što on za svoje interpretacije izrijekom najavljuje.
Nažalost, ostali glumci ne uspijevaju naći prave motive za svoje bivanje na sceni nego im se dionice svode na proizvoljno miješanje djelića Čehovljevog teksta kojeg svojom interpretacijom čine gotovo neprepoznatljivim i nekih naznaka o vlastitom liku, pri čemu se čak ne razaznaje je li riječ o njihovoj scenskoj ili privatnoj osobnosti. Time češće izazivaju dosadu nego smijeh i tako potvrđuju kako je iznimno teško napraviti dobru komediju. Uz to, glumačka skupina koja ne želi da redatelj posreduje između njihovih interpretacija i gledatelja takvim Višnjikom dokazuje kako im je redatelj zapravo neophodan.
© Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 22. rujna 2015.
Anton Pavlovič Čehov
Višnjik
izvođači i autori: Evelien Bosmans, Evgenia Brendes, Robby Cleiren, Jolente de Keersmaeker, Lukas De Wolf, Bert Haelvoet, Minke Kruyver, Scarlet Tummers, Rosa Van Leeuwen, Stijin Van Opstal, Frank Vercruyssen
oblikovatelj svjetla Thomas Walgrave, kostimografkinja An d'Huys, tehnika i produkcija STAN
koprodukcija: Kunstenfestivaldesarts (Bruxelles), Festival d’Automne (Paris), Théâtre de la Colline (Paris), TnBA (Bordeaux), Le Bateau Feu (Dunkerque), Théâtre Garonne (Toulouse), Théâtre de Nîmes i STAN
Projekt je nastao u suradnji s NXTSTP, uz potporu Programa za kulturu Europske unije
Piše:

Kurelec