Od 1987. Društvo hrvatskih književnika dodjeljuje nagradu Fonda Miroslav Krleža, koja nosi piščevo ime i nitko nije ni tu nagradu ni taj fond ukinuo, dapače dobivaju je ugledna imena hrvatske književnosti i teorije! Krleža je jedini suvremeni pisac s personalnom enciklopedijom (drugi naš pisac s takvom enciklopedijom je Marin Držić, zanimljivo!) kojoj je prvi tom izašao 1993., a drugi 1999. u tom famoznom desetljeću „zabrane“ u kojem nitko nije dirao ni enciklopediju ni njezinog urednika Velimira Viskovića! Izašla je u Leksikografskom zavodu koji se od 1983. (dvije godine nakon Krležine smrti) zove Krležinim imenom i koji nitko nije preimenovao do dana današnjeg.
Te famozne 1993. godine, usred rata, izašla i Lasićeva Krležologija u šest tomova, popis svih referenci o Krleži! Kuća u kojoj je Krleža živio (tzv. Krležin Gvozd) pretvorena u muzej koji je otvoren 2001. (u velikoj mjeri zahvaljujući Zlatku Vitezu kao Tuđmanovom ministru kulture i savjetniku) i uredno održavana. U njoj je, s onom velikom pompom i kao „spasitelj“ Krležina imena i djela, Goran Matović pokrenuo 2012. Festival Miroslav Krleža.
Krleži se (kao niti jednom hrvatskom ili inozemnom piscu) redovito obilježavaju najneobičnije kombinacije obljetnica od HAZU-ovog skupa 1993. pod pokroviteljstvom Franje Tuđmana (to su te nesklone devedesete!), 25. obljetnica smrti (!) do prave eksplozije proslava upravo ove dvije godine, 2011. i 2013. kad su održani brojni skupovi i događanja. Nemoguće je pobrojati sva događanja 2011., bili su to brojni simpoziji i skupovi udruga i organizacija koje su na bilo koji način bile povezane s Krležom, promocije knjižnih izdanja, polaganja vijenaca na grob, čitanje iz djela ili književne večeri posvećene Krleži, te izložbe, članci u dnevnicima, članci i tematski prilozi tjednika i časopisa!
U srpnju 2013. ciklus je krenuo iz početka. Istaknut ću samo da je Hrvatska televizija prikazala gotovo sve iz svog arhiva od serije Putovanje u Vučjak u obradi Ive Štivičića i režiji Edvarda Galića i filma Gospoda Glembajevi u režiji Antuna Vrdoljaka do TV-drama Maskerata i Adam i Eva u režiji Edvarda Tomičića i Balada Edvarda Galića. U sklopu emisije Međučin puštene su, uz komentare kritičara i teatrologa, televizijske snimke Krležinih predstava od Areteja, Kristofora Kolumba, Put u raj, u režiji Georgija Para, Lede u režiji Petra Šarčevića, do Balada u režiji Mladena Škiljana. Sve to dokazuje da je bio sniman za vrijeme komunizma ali i čuvan kasnije te naposljetku i više nego dostojno predstavljen na televiziji. Krležinim dramama je bilo posvećeno nekoliko emisija Drugog formata (npr. u 7. srpnja 2013. u emisiji pod nazivom Krleža danas i govorili su Velimir Visković, Mani Gotovac i Ivica Buljan), a sve vijesti, prikaze, priloge na HTV je, kao i napise u novinama koji su govorili o Krležinom /dramskom/ stvaralaštvu, nemoguće pobrojati.
Proslava je izašla iz profesionalne sfere, da spomenem samo proslavu u MM centru 7. srpnja 2013. s predstavom Gospoda Glembajevi studenata s Filozofskog fakulteta pod vodstvom profesorice Mire Muhoberac i promocijom knjige 100 godina Glembajevih: Kako smo vidjeli Agram i Krležu, (FF Press, Zagreb, 2013) koja opisuje taj studentski pothvat nagrađen rektorovom nagradom. Proslava je izašla izvan granica Zagreba – npr. scensko-glazbenog programa Krleža u Karlovcu (listopad 2013).
© Sanja Nikčević, KAZALIŠTE.hr, 7. listopada 2015.
Šesta knjiga Snježane Banović - Vila Lutaka bavi se osobnim i profesionalnim biografijama izabranih dramskih, glazbenih, plesnih i filmskih umjetnica..png)
ČASOPISI
mjuzikl.png)
ESEJI