Glumci veći od predstave

39. dani satire Fadila Hadžića, Satiričko kazalište Kerempuh, Zagreb, 5. – 20. lipnja 2015.: Jugoslovensko dramsko pozorište, Beograd, Srbija, Heinrich von Kleist, Razbijeni vrč (Razbijeni krčag), red. Igor Vuk Torbica

• 
  
  Životopis Heinricha von Kleista (1777-1811) koji se mlad ubio, dijelom i zbog nepriznavanja vrijednosti njegove literature, možda djeluje romantičarski, ali njegovi tekstovi su odudarali od tada dominantnog romantizma, pa je tek nakon smrti uvršten među velike njemačke pisce, a njegova je Vesela igra (kako joj glasi podnaslov) Razbijeni vrč (u srpskom prijevodu Boška Petrovića i Maje Matić Razbijeni krčag) često ocjenjivana kao najbolja njemačka komedija devetnaestog stoljeća. Ipak u nas, pa i u naših susjeda Von Kleistovi su se komadi rijetko izvodili, tako da je bio ponajviše poznat i cijenjen po izvanrednoj pripovijesti Michael Kohlhaas.
  
  Naravno ni JDP nije angažirao mladog redatelja Igora Vuka Torbicu (koji je već prvim režijama postigao značajne uspjehe) da postavi na scenu Razbijeni krčag (jedino) zato jer se radi o najcjenjenijoj njemačkoj komediji pretprošlog stoljeća nego zato jer je priča o korumpiranom pravosuđu u davnašnjoj nizozemskoj provinciji prilika da se na scenski zanimljiv način progovori o suvremenoj korupciji i korištenju vlasti (ne samo sudske) za osobni probitak. Prostor sudnice u kojoj se radnja zbiva scenografija Branka Hojnika pretrpala je raznim predmetima od kojih neki tu ne pripadaju, a dio pretvorila i u kokošinjac, sugerirajući neku suvremenu palanku kojom vlada lokalni šerif – sudac Adam, a dojam današnje provincije podupiru i stilski raznorodni i povijesno neodređeni kostimi Jelisavete Tatić Čuturilo. To je još vidljivije iz promjena koje su u tekst unijeli redatelj Torbica i dramaturginja Tamara Bijelić. Među njima je najuočljivija – kraj, sačinjen od nekoliko Von Kleistovih verzija i u kojem svojevrsni pravnički revizor Walter razotkrivši Adamove makinacije konstatira da će ga možda kada se gužva slegne ipak vratiti na njegovo mjesto. To je očita asocijacija na funkcioniranje današnje vlasti i pravde, a aktualizaciji pridonosi i pretvaranje malog epizodnog lika sluškinje Margarethe u muškarca Margrita kojeg Lazar Đukić sugestivno tumači kao današnjeg zaštitara čije moći znatno prelaze njegov formalni položaj.
  
  Od tih vidljivih aktualizacija ipak su važnije one strukturalne kojima se predstava podosta udaljila od Von Kleistovih zamisli. Bitna odlika njegovog teksta je postupno otkrivanje Adamove upletenosti u slučaj kojem treba suditi (vrč je razbijen dok je on napastovao mladu Evu, kćerku tužiteljice Marthe Rull koja je ujedno i Adamova dobra znanica), ali i načina na koji on sudi potpuno samovoljno, dočim se ovdje mora pokazati pred Walterom, predstavnikom središnje pravne službe kojom vlast iz Utrechta nastoji uvesti red, oslanjajući se na birokraciju. Redatelju je ta društveno-kritička nota teksta bila značajna samo toliko koliko je na atraktivan, a to će reći znatno karikiran način mogao naglasiti sličnosti s današnjim stanjem u Srbiji. No, to je bio tek jedan od putova kojima se nastojao svidjeti širokoj publici. Zato je predstavu postavio kao svojevrstan triler u kojem napetost treba proizaći iz traženja pravog krivca, što i ne funkcionira najbolje, jer je većini gledatelja vrlo brzo jasno da se radi o Adamu. Uz to Torbica triler miješa s vodviljem i u tome ima više uspjeha, jer čak i one poprilično mračne Von Kleistove situacije izazivaju smijeh zahvaljujući karikiranju i naglašavanju grotesknih elemenata i tamo gdje su oni u tekstu jedva razaznatljivi.
  
  To rezultira dopadljivom predstavom zahvaljujući redateljevoj preciznoj suradnji s vrsnim glumačkim ansamblom kojim dominira nadigravanje dvojice velikana srpskog teatra – Nebojše Glogovca koji u ulozi suca Adama pokazuje sav raspon glumačkog umijeća prikazujući potpuno različita lica čovjeka koji prolazi kroz sve moguće mijene samo da bi sačuvao svoje privilegije, i Svetozara Cvetkovića, koji silnom koncentracijom i snagom glumačke osobnosti predstavlja njegovu suprotnost kao kontrolor Walter (iako mu prenagli tekstualni prijelaz iz suhog birokrata u pravnika koji počinje napuštati zakone i razumijevati korumpiranu sredinu nije pružio dovoljno vremena za potpuno uvjerljivu transformaciju). Dodatnu privlačnost Razbijenom krčagu daju i ostali glumci u vrlo efektnim, međusobno znatno različitim ulogama.
  
  Vladica Milosavljević, zagrebačkoj publici prvenstveno poznata kao filmska zvijezda osamdesetih, u ulozi gospe Marthe Rull pokazuje se sjajnom kazališnom komičarkom. Ljubomir Bandović kao Adamov pomoćnik Licht ostvaruje upečatljiv humor kontrastiranjem između očito glumljene skromnosti kada ga gledaju nadređeni i zlobnih primjedaba koje nisu za javnost kada ih nema na vidiku (iako ponekad karikiranjem ženskastog ponašanja nepotrebno izaziva provale smijeha bez dubljeg razloga). Jovana Gavrilović kao Eve suptilnije ostvaruje komiku kontrastiranjem naivnosti i lukavosti, a i zaljubljenosti i prilagodljivosti okolnostima, dok Marko Janketić kao u nju zaljubljeni, a potom razočarani Ruprecht unosi na scenu veliku energiju mladosti koja se postupno lomi i podvrgava prisilama sredine.
  
  Veliki trenuci glumačke igre mogu zadovoljiti gledatelje ove predstave koja ne prelazi okvire uspjele vesele palanačke igre, po kojoj je međutim teško zaključiti da je Heinrich von Kleist doista veliki pisac, jer je u režiji Igora Vuka Torbice Razbijeni krčag primjer pučkog teatra u kojem su glumci veći od predstave.
  
  © Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 16. lipanj 2015.
  
  Jugoslovensko dramsko pozorište, Beograd, Srbija
  Heinrich von Kleist
  Razbijeni vrč (Razbijeni krčag)
  redatelj Igor Vuk Torbica
  premijera 13. veljače 2015.
  prijevod Boško Petrović, prijevod kraja Maja Matić, scenograf Branko Hojnik, kostimograf Jelisaveta Tatić Čuturilo, dramaturg Tamara Bijelić, aranžer muzike i muzički saradnik Marko Marić, koreografija i scenski pokret Staša Zurovac
  izvode: Nebojša Glogovac (Adam), Svetozar Cvetković (Valter), Vladica Milosavljević (Gospa Marta Rul), Ljubomir Bandović (Liht), Marko Baćović (Fajt Timpel), Jovana Gavrilović (Eva), Marko Janketić (Rupreht), Lazar Đukić (Margrit)

Piše: