Tijelo kao oružje

39. dani satire Fadila Hadžića, Satiričko kazalište Kerempuh, Zagreb, 5. – 20. lipnja 2015.: Teatar Komedija, Skopje, Makedonija, Aristofan, Lizistrata (Lisistrata), red. Nataša Poplavska

• 
  
  Za Aristofana, jednog od najpoznatijih grčkih komediografa, sa sigurnošću možemo potvrditi dvije činjenice: mogao je popiti jako puno (o čemu je posvjedočio i sam Platon u svojoj knjizi Gozba) i o njegovom se životu nije puno znalo. No, njegova su djela govorila umjesto njega te tako Aristofan kroz tematizaciju tadašnje svakodnevice nije krio kako se nimalo ne slaže s ondašnjom politikom, odnosno da je osuđuje. A negodovati zbog situacije, osim revolucijama, najbolje je činiti upravo kroz smijeh ili barem dovitljivu oštricu satire.
  
  Makedonska teatar predvođen redateljicom Natašom Poplavskom na 39. Dane satire Fadila Hadžića stigao je upravo s Aristofanovom komedijom – Lizistratom. Naslovna junakinja ili „Ona koja raspušta vojsku“ snažna je predvodnica skupine grčkih žena koje su odlučile stati na kraj ratu i muževima koji ih zapostavljaju kako bi pokušali održati mir u državi. Lizistratine istomišljenice to čine pomoću svoga najsnažnijeg oružja – tijela, odnosno uskraćivanja istog. Unatoč snažnim i čvrstim stavovima, to uvijek ne biva tako lako, što dovodi do brojnih i raznih komičnih situacija. Pod redateljskom palicom Nataše Poplavske, komični su elementi izazivani vizualnim metodama (isticanjem velikih falusnih oblika), nemogućnošću suzdržavanja od tjelesnih užitaka te, očekivano, odnosima muškaraca i žena koji su uvijek izvor brojnih peripetija.
  
  Sukob muškaraca i žena u djelu isprepleten je sukobom tradicije i modernog i u samoj predstavi. Tako je redateljica posegnula za nekim arhaičnijim oblicima izvedbe – zatvaranjem/otvaranjem zastora prilikom početaka/završetaka činova, korištenje slapsticka kao pojačivača humornih scena, a to je kombinirala s nekim suvremenijim elementima – odličnim i hrabrim kostimima Elene Luke te nekim naznakama feminizma. Ipak, feminizam možemo jedino preciznim seciranjem i cjepidlačenjem pronaći kod predvodnice i protagonistice, no ne i kod ostalih junakinja koje bez muškaraca jednostavno ne mogu i ne znaju. No to je tema nekih drugih rasprava.
  
  U predstavu je ubačeno i nekoliko glazbenih brojeva koji poput kora komentiraju radnju, no izvodi ih najčešće pojedinac. Ti su songovi u funkciji čiste zabave i nastoje, na trenutke možda i suhoparniju predstavu, učiniti zabavnijom i raznovrsnijom. Tome u prilog ide i koreografija Olge Pango koja podsjeća na kakve kabaretske bravure, čime se još jednom ističe žensko tijelo i senzualnost njihovih pokreta.
  
  U glumačkom ansamblu ističe se Jelena Žugić u naslovnoj ulozi, koja je svojom uvjerljivom i snažnom izvedbom zasjenila veći dio svojih kolega. Jelena Žugić je jednostavnošću izraza, dobrim omjerom prirodnosti i ekstravagantnosti te dojmljivim ekspresijama predstavu definitivno učinila boljom, komičnijom i suvremenijom. Ostatak ansambla odradio je dobar posao, ali je izbor Jelene Žugić za naslovnu ulogu zasigurno jedan od najboljih poteza redateljice predstave.
  
  Lizistrata Teatra Komedija iz Skopja nasmijala je i zabavila šaroliku zagrebačku publiku (čak i nekim svojim nimalo cenzuriranim lascivnim motivima) te pokazala koliko je malo potrebno za uistinu dojmljivu predstavu.
  
  © Zvjezdana Balić, KAZALIŠTE.hr, 13. lipnja 2015.
  
  Teatar Komedija, Skopje, Makedonija
  Aristofan
  Lizistrata
  redateljica Nataša Poplavska
  premijera 21. prosinca 2015.
  glazba Ognen Anastasovski, koreografkinja Olga Pango, kostimografkinja Elena Luka, dizajn i scena Emir Petro, oblikovatelj svjetla Milčo Aleksandrov
  izvode: Jelena Žugić (Lizistrata), Žaklina Petrovska (Lampita), Edmond Sotir (Spartanac), Kristina Lasovska (Ismena), Valentin Kostadinovski (Starac), Zorica Nuševa (Kalonika), Ilija Ilioski (Fedrija), Nina Dean (Mirina), Žarko Dimoski (Kinesija), Atanas Atanasovski (Savjetnik)

Piše: