Idejno pohvalno, umjetnički slabo

Gradsko kazalište Trešnja, Zagreb: Jakov Sedlar (prema knjizi Dnevnik Ane Frank), Ana Frank, red. Jakov Sedlar

• 
  
  Jakov Sedlar autor je novog projekta Gradskog kazališta Trešnja koji tematizira antisemitizam u vrijeme Drugoga svjetskog rata koristeći daleko najpoznatiji dnevnik ikada napisan. Ana Frank, djevojčica izrazito zrela razmišljanja i nezamislive sudbine junakinja je u svakom smislu, a njezina je priča ponudila jedinstveni uvid u život židovske obitelji prisiljene dugo vremena živjeti u skrovištu kako bi sačuvala goli život. No ono što dnevnik čini još potresnijim upravo je perspektiva djevojčice na pragu puberteta, koja se trudi obraniti bar nešto od djetinjstva koje joj je povijest ukrala, sačuvati optimizam i vjeru u ljudsku dobrotu, u bolju budućnost.
  
  Riječ je o multimedijalnoj predstavi koja na specifičan način kombinira tekst dnevnika kao svojevrsnu monodramu u živoj izvedbi glumica koje se alterniraju (Lucie Stefanie Glavich Mandarich i Karle Brbić) i dokumentarističke filmske isječke koji se proiciraju na razapeto platno uz naraciju Joška Ševa. Projicirani fragmenti povijesnih dokumenata potresni su ma koliko ih puta čovjek vidio u različitim formama, takvu društvenu situaciju civilizacija nikada posve ne preboli te uz zvukove ozbiljne naracije koja polagano izvještava o svjetskom kontekstu i paralelno životu Ane Frank sve djeluje poput noćne more. Igrani segmenti znatno su slabiji, mlade glumice ne uspijevaju postići hipnotički učinak potreban da monodrama drži publiku, a u suodnosu s projekcijama čitava se stvar raspada na dva samo tematski povezana segmenta koji se ne isprepliću, ne komuniciraju i čije izmjenjivanje samo onemogućuje gledateljsko povezavanje i sa jednim u potpunosti.
  
  Unatoč pomalo nezgrapnim pokušajima da ostvari izravnu vezu s publikom koji su uglavnom završili u hihotu dječaka u prvim redovima, neprimjerena akademski artificijelna gluma onemogućila je povezivanje između izvođačice i publike koja je godinama bliska Ani Frank u vrijeme kad je pisala dnevnik. Možda je problematična bila i velika i lijepa Trešnjina pozornica koja je uništavala svaku mogućnost komorne i intimne atmosfere na kakvu je koncept ciljao. Minimalizam se naprosto utopio u nedovoljno artikuliranom prostoru. Tekst Dominika Sedlara ponešto je patetičan, no uglavnom je uspio, no izvedba je nažalost potencirala upravo patetiku, što ne samo da nije potrebno kada je sadržaj sam po sebi toliko snažan i emotivan, nego nije u skladu ni sa stilom i svjetonazorom naslovne junakinje. Završni segment u kojoj na snimci u kameru govori Branko Lustig labavo je povezan s ostatkom predstave i završava apelom (publici) da svi pročitaju dnevnik te dodaje razočaravajuće mlak i vapaj da poginula djevojka nije nikada doživjela dobro u ljudima u koje je vjerovala. Pretjerano didaktični ton i generička formulacija okrnjuju ciljanu osobnost koju je Branko Lustig mogao i trebao unijeti u predstavu te ta intervencija ostaje bez osobitog efekta i opravdanja.
  
  U obrazovnom i informativnom smislu predstava je korisna, efikasna i samom svojom idejom nadasve pohvalna, no umjetnički je ipak ponešto zakazala, što je velika šteta budući da je potencijal svakako imala. Sedlar je u programskoj knjižici naveo da je forma predstave kazališna misa, za što je pomalo nejasno koje je točno konotacije htio prizvati, no nikakav osjećaj svečanosti, mistike ili rituala nije oblikovan tijekom izvedbe. Dnevnik Ane Frank svakako je sadržaj koji valja približiti mladim generacijama te bi predstava mogla biti znatno dojmljivija uz svega nekoliko zahvata na suzdržanoj glumi, nepotrebnim fragmentima filma i čak premještanjem na manju pozornicu ili uz drugačije iskorišten prostor.
  
  © Ana Fazekaš, KAZALIŠTE.hr, 13. ožujka 2015.
  
  Jakov Sedlar (prema knjizi Dnevnik Ane Frank)
  Ana Frank
  redatelj Jakov Seflar
  premijera 6. ožujka 2015.
  autor predstave Jakov Sedlar, dramaturg i scenarist filma Dominik Sedlar, naracija filma Joško Ševo, montaža filma Dario Bajurin, kostimografkinja Nina Silobrčić, oblikovatelj svjetla Aleksandar Mondecar, autor plakata Mirko Ilić, autor fotografije Damil Kalogjera, prevoditeljica Giga Gračan, grafička priprema Sand d.o.o., inspicijentica Aline Arlavi Šarkezi
  izvodi: Lucia Stefania Glavich Mandarich / Karla Brbić

Piše: