Na kraju gaja ili o sreći

Kazališna družina Pinklec, Čakovec, Dječja i lutkarska scena Hrvatskog narodnog kazalipta u Varaždinu: Branko Ćopić / Maja Sviben, Ježeva kućica, red. Tamara Kučinović

• 
  
  Da, to je ona priča iz 1949. koju smo kao mali slušali preko radija prije odlaska na spavanje. To je ona priča koju smo čitali za lektiru u nižim razredima osnovne škole. Priča koju smo pretvorili u igrokaz. Prva glumačka uloga. Zahvaljujući brojnim dječjim kazalištima Ježurka Ježić i danas je popularan među najmlađima. Posljednje uprizorenje te poduže pjesme bosanskohercegovačkog autora Branka Ćopića (Hašani, Bosanska Krupa, 1915 – Beograd, 1984) izašlo je iz koprodukcije međimurskih Pinkleca i Dječje i lutkarske scene varaždinskog HNK-a. Redateljsku ulogu preuzela je Tamara Kučinović, koja se s Pinklecima promovirala u odličnoj (ako ne i njihovoj najboljoj za djecu) predstavi Kućni duhovi ili nevidljivi recept za sreću. Ježevom kućicom učvrstila je temelje i pripremila ih, nadamo se, za još mnogobrojne projekte. Da je uspjela u svom naumu i u ovom ostvarenju, dokaz su djeca koja simpatične lutke Ježurka Ježića, Lije, Vuka, Vepra i Mede doživljavaju stvarnima pa se radi bolje preglednosti guraju u prve redove.
  
  „Ježeva kućica ili o sreći, prijateljstvu i užitku u malim stvarima“ – tako su Pinkleci opisali ovu lutkarsku predstavu. No, njihov Ježurka nije lovac kao u originalu, a očaranost prirodom slijedi ga i u njegovim kazališnim putešestvijama. Adaptacija Maje Sviben je sjajna, a prethodna suradnja s redateljicom u predstavi Grga Čvarak Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića iz Osijeka bila je također uspješan projekt. Stoga nije iznenađenje da se životopisna vesela družina na čelu s Lijom pretvorila u ozbiljnu izviđačku jedinicu. kojoj je cilj doznati doznati što to Ježurku čini toliko sretnim u njegvom domu i mogu li oni dio te sreće prisvojiti.
  
  Naravno, usput moraju izaći na kraj s brojnim preprekama koje već po pravilu stvaraju komične minijature, poput one kada Vepar za sredstvo putovanja koristi list. Moramo li napomenuti da baš i nije neki mršavko? Mališani su očigledno uživali u predstavi. Pitanjem o sreći vjerojatno se nisu previše zamarali, no vjerujemo da su roditelji imali trenutak kada su se zapitali o svojoj sreći. Omiljene lutke otkrile su nam što sreća znači za njih. Na kraju, udruženim su snagama pomogli Ježurki pronaći jedinu stvar koja mu nedostaje – osjećaj pripadnosti i ljubav.
  
  Kao i obično, barem kada su Pinkleci u pitanju, i ovdje je riječ o stolnom teatru. Vješto postavljen stol sastoji se od nekoliko dijelova, koji se tijekom izvedbe preslažu i tako stvaraju doživljaj novog mjesta radnje. I za scenu, i za profesionalno izrađene lutke pobrinuli su se Mira Stanić i Ivan Duić. Dječja predstava, neovisno o kvaliteti izvedbe, bogatija je ukoliko ima dobru glazbu, a glazba Hrvoja Radnića ima svojih čari i dobor je uklopljena u predstavu.
  
  Lutkama su upravljala glumačka lica djeci već poznata iz ranijih predstava. Međusobno poznanstvo glumaca i njihovo iskustvo, kulminirali su zavidnim lutkarskim vještinama i vještim kretanjem na sceni. Iz ujednačenog ansambla teško je bilo koga izdvojiti te stoga navedimo njihova imena: Nikša Eldan (Ježurka Ježić), Karolina Horvat (Lija), Davor Dokleja (Vuk), Goran Guksić (Vepar) i Bruno Kontrec (Medo). Sve u svemu, predstava koju će klinci rado gledati, a ni roditelji neće ostati ravnodušni.
  
  © Andreja Rambrot, KAZALIŠTE.hr, 24. listopada 2014.
  
  Branko Ćopić
  Ježeva kućica
  redateljica Tamara Kučinović
  premijera 14. listopada 2014.
  adaptacija Maja Sviben, scenografkinja Mira Dtanić, izrada scenografije i lutaka Mira Stanić, Ivan Duić, glazba Hrvoje Radnić, majstor rasvjete Neven Taradi, majstor tona Mario Zelenbaba
  izvode: Nikša Eldan (Ježurka Ježić), Karolina Horvat (Lija), Davor Dokleja (Vuk), Goran Guksić (Vepar), Bruno Kontrec (Medo)

Piše: