Živimo u teškim vremenima pa je sve ono što donosi tračak radosti dobrodošlo, kao što je dobrodošlo i posizanje za djelima hrvatskih skladatelja, i u tom svjetlu valja promatrati najnoviju glazbeno-scensku realizaciju Zagrebačkog gradskog kazališta Komedija operete Spli'ski akvarel Ive Tijardovića. Redatelj Richard Simonelli kretao se negdje između, nije želio izgubiti dah prošlih vremena i nije odlazio u eksperimentiranje držeći se uglavnom tradicije. U tu su se koncepciju uklapali maksimalno jednostavna scena Tomislava Ruszkowskog, stilizirani kostimi Nevena Mihića, jarko osvjetljenje Anđelka Kosa i standardna koreografija Dejana Jakovljevića.
Predstava je muzički dobro pripremljena (dirigent Krešimir Batinić) i dobro teče, ali zašto gotovo stalno u forteu. Veće dinamičko nijansiraje znatno bi pridonijelo cjelokupnom dojmu glazbe u kojoj ima lijepih melodija i neke naivne ljepote. Svi su vokalni sudionici manje, više udovoljili zahtjevima, neki u govornom tj. glumačkom smislu, neki u pjevanju. Budući da su većina Dalmatinci, nije im bio dalek splitski dijalekt iako bi se moglo još poraditi na nekim akcentima. Ervin Baučić (Toma Sale) nedvojbeno je snažna ličnost, Đani Stipaničev (Lešandro) osvaja mekoćom u zapjevu, Nina Kaić Madić (Perina) vješta je glumica. I ostali nositelji manjih i malih uloga angažirano su tumačili svoje likove, vrlo često i nepotrebno prenaglašavajući, osim Vida Baloga koji je diskretno donio lik Salka Salkovića.
Naravno, najviše su pozornosti privukli mladi protagonisti, tenor velikog potencijala Bože Jurić Pešić (Tonči) i već dosta dobro pjevačko-tehnički pripremljena Ana Zebić (Marica). I scenski su se dobro snašli pa bi ih valjalo uzeti u obzir i za buduće projekte. Kako je oskudica tenora već poslovična, trebalo bi više uložiti u Božu Jurića Pešića i pomoći mu u pravilnom razvoju. Tenor takve vrsti glasa vrlo je potreban.
Publika je djelo i izvođače ispratila ovacijama, a i to nešto govori.
© Marija Barbieri, KAZALIŠTE.hr, 18. listopada 2014.
Ivo Tijardović
Spli'ski akvarel
dirigent Krešimir Batinić
redatelj Richard Simonelli
premijera 27. rujna 2014.
scenograf Tomislav Ruszkowski, kostimograf Neven Mihić, koreograf Dejan Jakovljević, zborovođa Branko Starc, koncert majstor Melita Šafran
izvode: Ervin Baučić (Barba Toma), Jasna Bilušić / Sanja Marin (Jovana), Ana Zebić / Danijela Pintarić (Marica), Vladimir Garić / Nikša Radovanović / Božo Jurić Pešić (Tonči), Ana Kraljević / Nina Kaić Madić (Perina), Đani Stipaničev / Antonio Franić (Lešandro), Goran Malus (Zenzo), Dražen Bratulić (Mikula), Luka Bulić / Boris Barberić (Johnny), Antonio Franić / Božo Peričić (Willy), Vid Balog (Salko), Dario Došlić (Meho), Vinko Kraljević / Richard Simonelli (Stanko), Adalbert Turner (Gazda Pero), Nada Abrus (Šjora Luce), Ranko Tihomirović (Profesor), Drago Asić (Paško), Đurđa Golubić, Denis Grabarić, Sandra Kulier (Tri none), Nedim Prohić (Fanat), Petar Krešimir Labura / Dominik Šajnović (Mali Ivo)
