Uvijek aktualni Krleža

3. festival Miroslav Krleža, Zagreb, 2. – 7. srpnja 2014.: Miroslav Krleža, Evropa danas, red. Zlatko Sviben

• 
  
  Iako su o Miroslavu Krleži ispisane nebrojene stranice stručne literature, mnoštvo znanstvenih članaka i doktorskih disertacija, još uvijek se ne čini nepotrebnim govoriti o značaju njegova stvaralaštva. A to se čini na razne i nerijetko zanimljive načine. Jedan od njih zasigurno je i ovogodišnji Festival Miroslav Krleža koji se prigodno održao uoči obljetnice Krležina rođenja. Autor i ravnatelj festivala Goran Matović naglasio je kako je „cilj festivala afirmacija Krležina djela kroz različite medije, ali i estetički citatno kontekstualizirano Krležino tumačenje ratne traume prve svjetske apokalipse“. Stoga ne čudi odabir Krležinih djela koja se mahom tiču upravo Prvoga svjetskog rata (nimalo slučajno zbog obilježavanja stogodišnjice njegova početka), a pametnim su se potezom činila i brojna predavanja i tribine na kojima se raspravljalo o Krležinoj ulozi tada, ali i sada, ali i o iznimnom značaju brojnih događanja vezanih upravo uz (ne tako davnu) 1914. godinu.
  
  Evropa danas prošlogodišnja je predstava koja je i ove godine, još jednom, prigodno uvrštena u program ovog festivala (Hrvatska je početkom srpnja obilježila prvu godišnjicu ulaska u Europsku uniju). Za razliku od uobičajene adaptacije dramskih djela, Zlatko Sviben odlučio se za dramatizaciju istoimena Krležina eseja iz 1933. godine. Osim gotovo cijelog eseja koji je scenski obrađen, u ovoj se predstavi koriste i ulomci iz nekih drugih Krležinih djela: Na motiv klasne svijesti o kojoj se govori i piše u posljednje vrijeme, Zastave, Planetarijum, Na rubu pameti i Glembajevi. S obzirom da je predstava podijeljena u nekoliko etapa, ova djela djeluju zapravo kao prolog glavnom dijelu izvedbe.
  
  Sama predstava započinje kod spomenika Miroslavu Krleži gdje studenti osječke Akademije dramske umjetnosti, nakon kratkog uvoda s citatima iz Krležinih djela, započinju razgovor s domaćinom predstave Žarkom Paićem. U formi razgovora, profesor odgovara studentima na pitanja o Krleži te Krležinom odnosu prema Europi. Nakon toga, započinje uspon prema Memorijalnom prostoru Bele i Miroslava Krleže, a putem se gledatelji zaustavljaju na nekoliko točaka gdje, ponovo studenti izvode dijelove iz već navedenih Krležinih djela. U prekrasnom pošumljenom prostoru Tuškanca, glumcima gotovo da i ne treba dodatna scenografija. Ona je suvišna i zbog Krležinih riječi koje redukcijom scenografskih rješenja još snažnije dopiru do gledatelja. Nenametljivi se, no pomno odabrani čini i odjeća izvođača koja je u skladu s izvođenjem određenog djela.
  
  Nakon kratkog obilaska memorijalnog prostora (nažalost, grupa u kojoj sam bila nije imala sreću da ih kustosica provede kroz muzejski prostor što smatram propustom koji je djelomično narušio zaokruženost cjelokupne izvedbe), gledatelji se smještaju u atrij gdje, u početku, slušaju opservacije brojnih teoretičara književnosti i kazališta, ali i umjetnika, na temu Miroslava Krleže, njegovih djela i kazališnih predstava. Nakon nekoliko minuta, počinje predstava. Četvoro iskusnih glumaca (Filip Nola, Branka Cvitković, Damir Šaban i Mladen Vujčić) započinju Krležinu priču o Europi danas. Dijalozi koji još uvijek mogu povezati Krležinu i našu Europu, povremeno se prekidaju intermezzima u kojima redatelj razgovara s domaćinom predstave. Forma pitanja i odgovora djeluje poput pauze na filmu, a nadovezuje se na izgovorene riječi glumaca. Inteligentni odgovori Žarka Paića, poput didaskalija, nadopunjuju Krležin tekst čime forma eseja još više poprima elemente performativnosti. Zbog iznimne dinamičnosti, ali i vrsnih glumačkih izvedbi (kako četvoro glumaca, tako i odličnih studenata glume osječke Akademije), predstava ostavlja snažan dojam na gledatelja. Ovom predstavom ostvaren je cilj pokretača festivala – atipičnom se izvedbom nisu izgubile Krležine riječi i njihova aktualnost.
  
  Unatoč ponekom sitnijem propustu koji možemo pripisati i uobičajenim boljkama s kojima se susreću gotovo sve vrste festivala, Evropa danas pokazala je što bi Europa danas trebala predstavljati – kreativnost, snagu, kulturu i pamet. A s obzirom na trenutno stanje, i naznake istih, dovoljne su za dozu optimizma.
  
  © Zvjezdana Balić, KAZALIŠTE.hr, 9. srpnja 2014.

Piše: