Neostvareni potencijali

Satiričko kazalište Kerempuh, Zagreb: Daniil Harms, Živio Harms! Čuda postoje, red. Aleksandar Popovski

• 
  
  Na pozornici Satiričkog kazališta Kerempuh oživio je ruski avangardist Daniil Harms. Odstupajući od lakih komedija i dominantno hadžićevskog humora koji obilježava glavninu Kerempuhovih produkcija, Aleksandar Popovski uhvatio se projekta koji, kako i sam naslov daje naslutiti, tematizira ekscentričnog oberiuta, podjednako njegovu biografiju i stvaralaštvo.
  
  Predstava započinje metateatarskim uvodom, a okvir predstave sačinjava priča Daniilove žene Marine Durnov, čije je svjedočanstvo u knjizi Moj muž Daniil Harms omogućilo izniman uvid u Harmsovu svakodnevnicu na vrlo intimnoj razini. Maja Posavec transformira se u lik Marine na samom početku predstave, suvišno objašnjavajući ad spectatores o kakvom se postupku ogoljavanja radi. Tijekom čitava uprizorenja Marina će izgovarati kratke monologe, iznoseći detalje svojega života s Danjom i komentirajući svoju perspektivu kroz maglu sjećanja. Ta gotovo ispovjedna dimenzija osnažuje fragmentiranu strukturu, daje osjećaj kohezije i zaokruženosti u formalnom smislu, no ipak ostaje nekako najslabiji moment predstave, jer teži ozbiljnosti i lišena je komike kojom obiluju drugi segmenti, no ne produbljuje predstavu u dovoljnoj mjeri da bi imala emocionalni učinak na gledatelja. Maja Posavec solidna je, no nekako bljedunjava u toj ulozi, ujedno jedinoj koja odskače od inače ujednačena ansambla predstave.
  
  Nastala kao montaža fragmenata raznorodnih Harmsovih tekstova, predstava oblikuje svoju strukturu granajući se oko dvije dominantne, a za Harmsov život i djelo presudne teme. Prva je, naravno, tema sovjetskog političkog terora, čija se atmosfera beznađa i nemoći uvlači u Harmsova djela unatoč obrambenim zidinama humora i aspurda. Ponavljani motiv kucanja na vrata, koji uvijek izaziva paniku stanara, podsjeća na i ne tako davna vremena stalne izloženosti strahu od progona. Druga je tema erotika i seksualnost te nešto što je opsjedalo Marinu tijekom njihova braka, a to je Harmsova nepopravljiva sklonost ženama, beskrupulozna promiskuitetnost koju od supruge nije ni skrivao. Za takav je koncept ključna besprijekorna dramaturgija, o kakvoj u ovom slučaju, nažalost, ne može biti riječi. Neki su odabrani segmenti vrlo snažni i duhoviti, dok su drugi znatno slabiji, što je u inscenaciji ovakve strukture problematično jer ne postoji zaplet u konvencionalnom smislu koji bi eventualno neutralizirao manje zanimljive segmente, radnja nema klasičan luk te se čini da je redoslijed prizora gotovo nasumično određen.
  
  Vizualni je aspekt predstave možda njezina najveća kvaliteta. Elementi scenografije (koju potpisuju Aleksandar Popovski, Nina Bačun i Roberta Bratović) nevjerojatno su gusto raspoređeni po čitavoj pozornici, hipertrofirano dočaravajući atmosferu sovjetske komunalke. Glumci ulaze u ormare i izlaze iz njih, sjedaju na police, zavlače se ispod, maksimalno iskorištavajući dani prostor. Kompozicijski se predstavi nema što prigovoriti – često odaje dojam oživljene slike, a pokreti i pozicije izvođača precizno su određeni kako bi u svakom trenutku vladala ravnoteža. Kratke i dobro izvježbane koreografije koje izvodi čitav ansambl na savršeno uklopljenu glazbu makedonske grupe Foltin doimaju se prvenstveno kao zgodni prijelazi između segmenata predstave. Predstava se podjednako koristi verbalnim i fizičkim humorom, gluma je hipertrofirana, intenzivirani pokret i grimasa oblikuju estetiku koja podsjeća na slapstick. Dojam upotpunjuje odlična kostimografija Marite Ćopo, koja je vizualno vrlo atraktivna, ekscentrična i u nekim detaljima umjereno sugestivna.
  
  Živio Harms! Čuda postoje konceptualno je zanimljiva predstava koja polazi od ponekad zaista briljntnih minijatura slavnog, iako ponekad zapostavljenog ruskog autora, no ipak ostavlja dojam rasutosti i prečesto joj tijekom relativno kratkog trajanja pada energija i dolazi do zamora. Unatoč hvalevrijednoj ideji, odličnoj zvučnoj kulisi i vizualnoj dojmljivosti, zbog slabosti u samome tekstu, neujednačenosti glumačke izvedbe i labavog okvira, predstava, nažalost, ne ispunjava svoj potencijal u potpunosti.
  
  © Ana Fazekaš, KAZALIŠTE.hr, 4. svibnja 2014.
  
  Daniil Harms
  Živio Harms! Čuda postoje
  redatelj Aleksandar Popovski
  premijera 7. ožujka 2014.
  prevoditeljica Irena Lukšić, adaptacija Aleksandar Popovski, Dora Delbianco, dramaturginja Dora Delbianco, scenografija Aleksandar Popovski, Nina Bačun, Roberta Bratović, kostimografkinja Marita Ćopo, glazba Foltin, oblikovatelj svjetla Aleksandar Mondecar, asistent redatelja Borna Vujčić, asistentica dramaturginje Karla Crnčević
  izvode: Linda Begonja, Ivan Đuričić, Tarik Filipović, Hrvoje Kečkeš, Luka Petrušić, Maja Posavec, Rakan Rushaidat, Branka Trlin, Mia Anočić Valentić

Piše: