Uzbudljiva svemirska pustolovina

Zagrebačko kazalište lutaka: Hrvoje Hitrec, Eko Eko, red. Neven Hitrec

• 
  
  Eko Eko naslov je kojeg ni djeci ni roditeljima ne treba posebno predstavljati. Hitrecova humorom obojena priča o vanzemaljcu Eku kojeg kvar na svemirskom brodu dovodi do susreta sa zemaljskom djecom, a sve njih do svemirskog obračuna sa Zmazom i njegovom prljavom vladavinom, odavna je ušla u lektiru i postala opće mjesto domaće dječje književnosti. Roman je objavljen još krajem sedamdesetih, kad je briga za okoliš bila mlada. Kombinacija pustolovine i duhovitosti, dinamične priče i bliskih i prepoznatljivih likova lako je osvojila najšire čitateljstvo. I ništa od svoje čarolije nije izgubila ni do danas. Scenska uprizorenja logičan su rezultat ovakve popularnosti, a ovo najnovije, u Zagrebačkom kazalištu lutaka, nudi mladoj publici zanimljiv i uzbudljiv doživljaj.
  
  Činjenica da režiju potpisuje sin pisca, Neven Hitrec neobičnost je koja djeci malo znači i od nje je svakako zanimljivije to što je redatelj novajlija ne samo u kazalištu lutaka, nego i kazalištu kao takvom, jer je dosadašnju karijeru ostvario na filmu. Time se i Zagrebačko kazalište lutaka pridružuje trendu angažiranja filmskih redatelja, koji je iz nekog razloga postao prilično popularan u domaćim kazalištima. Predstava uistinu gotovo filmskom brzinom izmjenjuje mjesta radnje, pokazuje nam svemir s rotirajućim planetima i plesni let rakete, Zmazovo smrdljivo društvo, neobična rascvjetana bića zvana Vazi, sukobe i rasprave, nadigravanja i mirenja. Scenografija se lako transformira, a svaka nas slika, pojačana dobro osmišljenim osvjetljenjem, lako prenosi na neko novo, drugačije mjesto, i postaje efektan okvir najrazličitijim događanjima, pa zajedno s glazbom izravno pridonosi ugođaju, od šaljivog do strašnog, od napetog do veselog.
  
  Lutke izgledaju odlično, jasno upućuju na karakterne osobine, blizanci su identični, ali ne baš posve, djevojčica Vesna jako nalikuje suvremenim curama, a njen vjerni pratilac Krčko sugerira nasilnički gard ali i mekano srce. Eko Eko, baš kao i njegova sestra, izgledaju kao topla okruglasta ali limena bića, Zmaz i njegovi prljavci zastrašujući su i bezoblični, s ružnim, izobličenim glavama, a maleni Vazi dražesno su neobični.
  
  Priča napreduje brzo, s puno ritma, ali ostaje sasvim pregledna. Dijaloške sekvence dobro su odmjerene, stalne promjene lagane, pa ne opterećuju pričanje priče. Glumačko-animatorska ekipa fino je uigrana. Međuodnosi između četvero zemaljske djece koja se prepiru, nadmudruju i neprekidno bockaju jedni druge, uvjerljivo su postavljeni, pa su ti momenti smiješni i zabavni i omogućuju dječacima i djevojčicama u publici da se osjete bliskima likovima koji nose glavnu emocionalnu nit priče. Animacijski je najpreciznija Katarina Perica Kirin koja igra Vesnu: u njenim rukama djevojčica oživljava do najsitnijeg detalja.
  
  I premda ekološka poruka koju priča nosi nije (više) nova, jer danas djecu od vrtićke dobi uporno učimo o čuvanju prirode i raznim recikliranjima, njen prikaz djetinjstva i velike svemirske pustolovine svakako može biti (i) scenski atraktivan, osobito ako ga se uspije postaviti ovako pregledno, dinamično i vedro, s točnim emocionalnim naglascima, koji će pripomoći dječjem doživljaju.
  
  © Iva Gruić, KAZALIŠTE.hr, 20. ožujka 2014.
  
  Hrvoje Hitrec
  Eko Eko
  redatelj Neven Hitrec
  premijera 7. ožujka 2014.
  glazba Darko Hajsek, scenografija i lutke Miljenko Sekulić, oblikovanje svjetla Aleksandar Mondekar
  izvode: Katarina Perica Kirin, Luka Peroš, Mladen Čutura, Boris Mirković, Nela Čolić Prižmić, Anđelko Petric, Mira Bosanac, Matija Prskalo, Žarko Savić, Branko Smiljanić, Jadran Grubišić, Janko Popović Volarić, Gordana Džepina

Piše: