Visoki dometi glumačke igre

Teatar Exit, Zagreb: Mislav Brečić, Ispočetka, red. Mislav Brečić

• 
  
  Zanimljiv redatelj i autor Mislav Brečić čija se ostvarenja mogu znatno češće čuti na radiju nego vidjeti u kazalištu na pozornicu Exita izveo je četvero vrsnih glumaca i u suradnji s njima i dramaturginjom Tajanom Gašparović postavio predstavu Ispočetka koja na originalan način preispituje neke temeljne situacije ne samo teatra nego i suvremenog života. Glumci se nazivaju vlastitim imenima ili nadimcima – Jelena (Miholjević), Mokri (Sreten Mokrović), Krešo (Krešimir Mikić) i Bojan (Navojec) što u prvi mah djeluje kao da će oni iz svoje privatne pozicije pokazati gledateljima kako se stvara predstava i kako se oni nose s onim što će prikazati, a na to ukazuju i povremena izravana obraćanja publici. Vrlo brzo međutim postaje jasno da oni ne prikazuju svoje osobnosti nego zapravo glumce koji mogu, ali i ne moraju biti upravo oni sami. A na isti način se odnose i prema nekoliko temeljnih situacija koje se na razne načine variraju i ponavljaju tijekom predstave.
  
  Njih četvero vrlo često predstavljaju obitelj u kojoj su Jelena i Mokri roditelji dvojice odraslih sinova Kreše i Bojana. Razni likovi koje tumači Mokri najčešće nastoje uspostaviti sklad bilo da se radi o tome da upotrebljava sav svoj šarm nastojeći publiku uvjeriti kako je sve u redu i da će se predstava uskoro nastaviti (i u trenucima kada su ostali glumci revoltirani napustili scenu) ili da uvjerava suprugu (Jelena) kako ju je samo jednom po utjecajem alkohola prevario, ali da je i dalje voli i da se to neće ponoviti, pa da sve može biti kao i prije, a isto tako nastoji u obiteljskim scenama obnoviti veze među njenim članovima uz diskretnu potvrdu vlastitog autoriteta.
  
  No, upravo u trenucima kada izgleda da je posve blizu svog cilja, gubi živce i njegova neuroza upropaštava sve prethodne napore. Sreten Mokrović iznimno uvjerljivo prelazi iz uloge u ulogu, čuvajući istodobno i neka prepoznatljiva svojstva glumca Mokrog kao dramskog lika, oduševljavajući tako vrlo kompleksnim glumačkim umijećem. Jelena Miholjević na potpuno oprečan način ostvaruje fascinantnu rolu Jelene, glumice kojoj su sva ta scenska događanja, a posebice dijalozi, besmisleni i koja sanja tome da vrhunac scenske ekspresivnosti pronađe u šutnji zajedno s publikom. I ma koliko takav stav djeluje protiv svake scenske logike, toplina kojom Jelena zrači doista u pojedinim trenucima šutnje postiže komunikaciju s gledateljem onkraj riječi i pokreta što je bitno i za uobličenje lika distanciranošću kojom postiže začudnost i fascinantnost tipskih uloga majke i prevarene supruge, ali i romantične mlade žene koja putuje vlakom u potrazi za mladićem iz svojih snova.
  
  Tog mladića igra vrlo nijansirano Bojan Navojec koji je pak u ostalim situacijama jednako uvjerljiv i kao muškarac koji uglavnom razmišlja o seksu, a to je i u pozadini kompleksnije uloge jednog od sinova spomenute obitelji u kojoj on djeluje pomirljivo, naizgled pomiren s autoritetom oca i majčinim primjedbama, ali samo zato da ga puste na miru i da čim prije šmugne iz obiteljske idile u neki svoj svijet. Krešimir Mikić impresionira silinom i strašću buntovnosti koju pokazuje i u obiteljskim odnosima i u izražavanju svoje revolucionarnosti i suprotstavljanja postojećim nepravednim društvenim odnosima ne samo kod nas nego i u svijetu.
  
  Svo četvoro glumaca su svojim zadivljujućim transformacijama, a isto tako i lakoćom i uvjerljivošću prelaženja iz jednog u drugi, potpuno različiti lik i prirodnošću prilagođavanja potpuno različitim pričama i situacijama omogućili Mislavu Brečiću stvaranje vrlo originalne predstave s intrigantnim i neočekivanim odnosom prema ustaljenim kazališnim normama i općim svjetonazorskim mjestima.
  
  Ipak konačan dojam narušila je vidljiva autorova nekritičnost prema vlastitoj imaginaciji, pa se uz niz duhovitih, ali i dramatičnih prizora našlo i nekih kojima je nedostajalo više kreativnosti, a uz to su barem neke varijacije temeljnih situacija bile suvišne, jer bi sažetija i konciznija predstava vjerojatno mogla doprijeti dalje u realizaciji zanimljivih terkstovnih i redateljskih Brečićevih ideja i stvaranju snažnije i cjelovitije izvedbe predstave Ispočetka.
  
  © Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 18. prosinca 2013.
  
  Mislav Brečić
  Ispočetka
  redatelj Mislav Brečić
  premijera 13. prosinca 2013.
  dramaturginja Tajana Gašparović, glazba Stanislav Kovačić, oblikovatelji rasvjete i videoprojekcije Mislav Brečić i Marino Frankola, oblikovatelj figurica Ivan Ivoš Iči, videotehnika Ivan Marušić Klif, majstor rasvjete i videoprojekcija Dragan Micić, majstori tona Nebojša Paunković i Dominik Milanović, fotografija Radomir Sarađen, dizajn propagandnog materijala Marin Mimica i Bojan Kanižaj, izrada rekvizite Dominik Milanović, garderobijerke Iris Kranjčec, Anamaria Pajtak, posebna zahvala Judita Franković, Francesca Maria Gabrielli, Tomislav Zajec, organizacija, promocija i prodaja Valentina Bastalec, Mirela Lautar, Marina Fakac, producent predstave Matko Raguž
  izvode: Jelena Miholjević, Krešimir Mikić, Sreten Mokrović, Bojan Navojec

Piše: