Odrastanje u okružju opasnosti

Zagrebačko kazalište lutka: Felix Salten – Davor Žagar, Bambi, red. Dražen Ferenčina

• 
  
  Da je život opasna pustolovina koja neizostavno završava smrću, to znamo svi. Ipak, o tome nerado govorimo djeci. Priča o lanetu Bambiju u tom je smislu više iznimka nego pravilo: u njoj se opasnosti svijeta ne podcjenjuju, tamna strana života razmjerno je jasno izložena, a umjesto ružičasta sretnog završetka ona nudi ideju o neraskidivom krugu života koji se, preprekama usprkos, nastavlja. Šumski život kako ga je oslikao Austrijanac Felix Salten pripovijeda izravno o prirodnom redu stvari – rođenje, odrastanje, borba za preživljavanje, stvaranje potomstva, smrt – bez upućivanja na apsolut i/li moralnost. Priroda je sama po sebi dobra, a kvari je, dakako, čovjek, prikazan kao glavni negativac, s puškom u ruci. Nevolje koje malo lane mora proći da bi odraslo brojne su, a od svih njih sigurno je najupečatljivija smrt majke, kao jedan od onih motiva po kojima se roman, a onda i glasovit Disneyev crtani film, pamti, što samo govori o tome koliko je takva prezentacija motiva u dječjoj literaturi, filmu i kazalištu rijetka.
  
  Novopostavljeni Bambi u Zagrebačkom kazalištu lutaka ne bježi od ozbiljnosti prisutne u originalu: uz tek malo humorističnih olakšanja prikazuje tegoban put lanetova odrastanja. Uz brižnu majku i šumske prijatelje, tu je i poslovično odsutan otac, ali i šuma u kojoj veća zvjerka jede manju jer je to jedini način da bi se ostalo na životu. Iskorak u promišljanje tog kruga života i smisla postojanja u kratkim je naznakama dan kroz dijalog gotovo odraslog Bambija i oca, velikog jelena: prirodni zakon iznad svega je i tako mora biti, dakle, dobro je.
  
  Šuma postavljena na sceni pažljivo je i pomno učinjena atraktivnom. Scenografsko rješenje postavlja nekoliko planova koji idu u dubinu, tako da se dobiva osjećaj prostranosti, daje se prilika za dinamično scensko kretanje, kao i mogućnost igre s različitim lutkama. U prednjem planu, onom koji gotovo izlazi u gledalište, malene su krtice, smiješni usputni likovi i komentatori događanja koji funkcioniraju kao veza između publike i centralne priče na sceni. U srednjem planu odvija se glavnina priče, tu će se roditi Bambi, upoznati sa šumskim životinjama, steći prijatelje, lutati zimi u potrazi za hranom, izgubiti majku, pronaći životnu družicu… U još dubljem planu pojavljuje se otac, veliki jelen raskošnih rogova, kao svojevrsna moć i snaga šume. Konačno, u stražnjem planu, u tehnici kazališta sjena, kao prijeteća sila povremeno se ukaže čovjek, lovac.
  
  Šuma se i mijenja s prolaskom godišnjih doba, pada snijeg i otapa se i sve to lijepo izgleda, poput pažljivo iscrtane slikovnice, čemu značajno pridonosi i svjetlo koje potpomaže promjene, gradi atmosferu. Lutke su riješene u tehnici javajki, dakle postavljenje su na štapove, ali su očigledno tehnološki vrlo pažljivo konstruirane jer su izuzetno pokretljive, odnosno izražajne, a glumci-animatori lijepo rade s njima uspijevajući dočarati prilično širok spektar emocija.
  
  Bambi je vizualno atraktivna predstava koja uredno prepričava poznatu priču, raskošan spektakl boja, svjetla i glazbe, vješto skrojen i s primjerenom dozom profesionalizma odigran. Pritom se ne razaznaje neka osobita ideja (ili koncept) koji stoji iza predstave, interpretacijska, likovna ili kazališna – umjesto toga, predstava se očigledno nastavlja na onaj dio teatarske tradicije koji želi pripovijedati sa snagom filmske iluzije, postići začaranost iluzijom koju nam pruža film. Zanemarimo li na trenutak činjenicu da je takav cilj nemoguće ostvariti, dobra je vijest da je Zagrebačko kazalište lutaka napravilo predstavu koja je u tom smislu za naše uvjete natprosječno uspješna.
  
  © Iva Gruić, KAZALIŠTE.hr, 4. prosinca 2013.
  
  Felix Salten – Davor Žagar
  Bambi
  redatelj Dražen Ferenčina
  premijera: 22. studenoga 2013.
  dramaturg: Davor Žagar, lutke Vesna Balabanić, scenografija Dinka Jeričević, glazba Nenad Brkić, koreografkinja Đurđa Kunej, svjetlo Miljenko Bengez.
  izvode: Siniša Miletić, Matilda Sorić, Mladen Čutura, Dinka Vuković / Maja Petrin, Marina Kostelac, Luka Peroš, Matija Prskalo, Jelena Sušac

Piše: