Kad publika pobjegne

Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu i Theater Herbst, Gmünd, Austrija: Pavo Marinković, Disamenina čast, red. Marius Schiener

• 
  Disamenina čast predstava je različitih presedana. Jedan od većih je zasigurno činjenica da središnja nacionalna kazališna kuća, zagrebački HNK ulazi u koprodukciju s teatrom koji je potpuno na rubu kazališnih zbivanja u Austriji sa sjedištem u domu kulture gradića Gmünda u kojem prebiva tek nešto više od pet tisuća stanovnika. Neobično je potom da se ta predstava u Zagrebu izvodi tek jednom i to na sceni drugog kazališta – Kerempuha u kojem se prvi put u povijesti pokvarila rasvjeta zbog čega su se prije početka gledateljima ispričali i v.d. intendantice HNK-a Sanja Ivić i ravnatelj Kerempuha Duško Ljuština.
  
  Potom je predstava odigrana pod radnim svjetlom, što je naškodilo jedinom dobrom domišljaju redatelja Mariusa Schienera – naime na sredini pozornice razapeta je ploha gotovo prozirne tkanine na kojoj se u početku prikazuje relativno smislena video snimka razgovora grčkih bogova. U svađu boga rata Aresa i boga medicine Asklepija o tome tko je pobio više ljudi umiješa se Apolon kao zaštitnik poezije i oda im priznanje na broju žrtava, ali im zamjeri nedostatak stila. Vjerojatno nakon tog video uvoda pri pravoj rasvjeti tkanina koja je poslužila kao ekran postaje nevidljiva. No, to ipak nije glavni problem predstave kojom Apolon želi zorno pokazati kako nadmašuje druge bogove ne samo brojem umorstava nego još više stilom istrebljenja i kao dokaz organizira zaplet oko debele vlasnice krčme Disamene kojoj stižu vijesti da joj je suprug Gideon poginuo herojskom smrću u Trojanskom ratu, a Apolon preko nimfi širi vijest da joj je ostavio silno bogatstvo, pa se pojavljuju brojni prosci.
  
  Dosjetki o krvoločnim grčkim bogovima i podrugljivom odnosu prema uzvišenoj klasici upravo tragično nedostaje stila, pa pokušaj bokačovske farse s homerskim motivima ne nudi niti ironije niti iole duhovitih poigravanja poznatim literarnim motivima nego tek prenemaganje i lakrdijašenje kojega pretjeranost nastoji bezuspješno prikriti nedostatak humora. Takva predstava mogla bi možda zadovoljiti publiku na vašarima ili vinskim i pivskim feštama, ali je u kazališta uspjela nešto do sada neviđeno u zagrebačkim kazalištima – nakon pauze se barem tri četvrtine gledatelja nije vratilo u dvoranu.
  
  Pavo Marinković napisao je Disameninu čast u svojim počecima 1990. godine, pa se u najavi ove praizvedbe (i to u njemačkom prijevodu) naznačuje kako je predosjetio rat koji se približavao prostorima tadašnje Jugoslavije. Možda je naglašavanje takve aktualizacije razlog da konobarice zovu Disamenu hrvatskom riječi šefica ili da trojanski špijun recitira pjesmu na hrvatskom, ali to tekstu ne daje nimalo više smisla niti satiričkih uboda nego možda prije može zasmetati kao austrijsko izrugivanje Balkancima. U svakom slučaju Marinkoviću koji je vrlo uspjelim scenarijem za TV-film Trešeta (kojeg je 2006. i korežirao s Draženom Žarkovićem), a djelomice i scenarijem za svoj redateljski prvijenac u cjelovečernjem filmu Ljubavni život domobrana (2009) pokazao spisateljsko umijeće doista nije trebalo javnosti predočavati svoj mladenački promašaj, kao što ni glumcima HNK-a ne služi na čast njihovo uklapanje u lakrdijanje austrijskog ansambla skromnih mogućnosti. No, ako se autoru već dogodila nekritičnost prema vlastitom djelu, zar doista u HNK-u nije bilo nikoga sposobnog da predvidi katastrofalni rezultat ovog projekta!?
  
  © Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 30. listopada 2013.
  
  Pavo Marinković
  Disamenina čast (Brot und Oliven – Disamenas Ehre)
  redatelj Marius Schiener
  premijera 28. rujna 2013. (), listopada 2013. (Zagreb)
  koncept prostora Marius Schiener, režija filma i kamera Sandro Decleva, svjetlo i ton Tom Barcal, scenograf Thomas Winkler, asistentica redatelja Andrea Schneider
  izvode: Monika Schmatzberger (Disamena), Ivan Jonćić (Gideon), Max Mayerhofer (Rote Natter), Ivan Pokupić (Gorid), Manuela Seidl (Arina), Peter Pausz (Pitopous), David Czifer (Papillon), Katica Šubarić (Eretheja), Manuela Seidl (Pontida), Luka Štilinović (Leonida), Peter Pausz (Harfid), David Czifer (Karpaten-Stefan), Tomislav Stojković (Voditelj kora), David Czifer (Asklepije), Luka Štilinović (Ares), Peter Pausz (Apolon)
  
  foto: R. Hartl-Gobl

Piše: