Posramljeni Sokrat, posramljena publika

64. Dubrovačke ljetne igre, 10. srpnja – 25. kolovoza 2013.: Tomi Janežić, Katja Legin (prema Platonovu izvorniku), Obrana Sokratova, red. Tomi Janežič

  • 64. Dubrovačke ljetne igre: Tomi Janežić, Katja Legin (prema Platonovu izvorniku), Obrana Sokratova, red. Tomi Janežič

    Kad kazališni redatelj dokine ukine estetiku, i kad progna glumca sa scene, i kad ni scene ni prostora igre nema, jer nema ni igre, posve je opravdano zapitati se čemu uopće kazalište. Na Igrama, i na Lovrijencu, i to kao treći ovosezonski premijerni dramski naslov 64. Dubrovačkih igara. Ovako, etički angažirano kazalište, kako nam je to pokazao autor koncepta, redatelj i autor montaže Obrane Sokratove Tomi Janežić zajedno s impozantnim timom umjetničkih i tehničkih suradnika, čiji se rad u ovom pretencioznom projektu i nije osobito osjetio, a koji bi bili i više nego dostatni i kazalištu estetike i kazalištu glumca.

    Pitanja su to koja su tražila odgovor nakon slušanja ove opskurne, minorne kazališne agitacije, nasilja besmisla nad dobrohotnom publikom koja je očekivala festivalsku dramsku premijernu predstavu, estetiziranu suvremenošću i svevremenošću. Estetikom kazališta, kazališnom promišljajem Sokrata, i Platona kao našeg suvremenika. Obranom Sokrata kako ju je to Platon, onodobno, i kako bismo mi to ovodobno, mogli prihvatiti svojim osobnim zapitom o onom što jesmo i onom što bismo mogli biti.
    64. Dubrovačke ljetne igre: Tomi Janežić, Katja Legin (prema Platonovu izvorniku), Obrana Sokratova, red. Tomi Janežič
    Nedostajući glumac, i krkljajuća audio njegova scenska zamjena posve se nebulozno sokratovski zapitkivao i raspitkivao o smislu slobode i demokracije, nemoćno se i prepuno općih mjesta obraćao publici, i poput lošeg agitatora zagovarao slobodu i smrt u ime slobode. Etički zakašnjelo glasnogovoreći, bez kazališnog, estetskog i glumačkog pokrića.

    Nije naime ničega bilo na Lovrijencu osim publike zaglavljene u skučenom, po scenografskoj nakani stiješnjenjenom prostoru camere obscure suprotstavljenih gledališta, kako bi se „lakše“ posvetila sebi, svom etičkom propitivanju sebe i svijeta u kojem je. Ili, kako bi se možda, tako zarobljena posve javno i skupno prepustila samozadovoljavanju grupe narcisoidnih autora, kroz namjerno lošu audio izvedbu svih već dovršenih zapita o Gradu, o državi, o državama, slobodi i demokraciji.
    64. Dubrovačke ljetne igre: Tomi Janežić, Katja Legin (prema Platonovu izvorniku), Obrana Sokratova, red. Tomi Janežič
    Svega je tu bilo, i snimke stvarne eutanazije, i dijelova sjajne predstave Obrane Sokratove s Ljubom Tadićem u ulozi Sokrata, i Martina Lutera Kinga, i loše probranih beznačajnih novinskih tekstova, i nasnimljenih uličnih razgovora, i govora saborskih zastupnika, i (ne)brige za branitelje… Malo Grčke, malo Amerike i malo Grada, jer je sve isto... Mrzimo crnce, pa onda i Srbe!

    Koliko je to promašeno, i koliko je to potrošeno, i koliko se svim tim besmislenim propitima opirao Sokrat na Lovrijencu, najbolje je pokazala festivalska premijerna publika koja nije niti znala kada je ovom mučenju kraj. Nije znala kad je doba od pljeska.
    64. Dubrovačke ljetne igre: Tomi Janežić, Katja Legin (prema Platonovu izvorniku), Obrana Sokratova, red. Tomi Janežič
    Sva su ta pitanja, ovako banalno dnevna, odavno odgovorena. Preživljena i odživljena vremenom. dubrovačkim, hrvatskim, svjetskim, pa su Sokrat i Platon na Lovrjencu, slučajno umiješani u ovaj projekt nemoćno izmicali pamfletskom, loše odabranom, i prema publici strašno prepotentnom zapitu o svijetu i vremenu u kojem jesmo. Projektu koji je svoju autorsku premoć iskazao kroz kazališnu nemoć, pa se nažalost, Sokrat u ime Platona, i Platon se u ime Sokrata, strašno posramio lošeg kazališta, kazališta bez vrlina i bez vrijednosti, i bez istinskog opravdanja smrti u ime istine. I u ime kazališta, naravno.

    © Marina Zec-Mijović, KAZALIŠTE.hr, 31. kolovoza 2013.

    Tomi Janežić, Katja Legin (prema Platonovom izvorniku)
    Obrana Sokratova
    redatelj Tomi Janežić
    premijera 19. kolovoza 2013.
    koncept, adaptacija, režija i montaža Tomi Janežić, dramaturgija i tekst Katja Legin, prostor, Radivoje Dinulović, asistentura redatelja i komontaža Dušan Mamula, dizajn zvuka Willem Milićević, asistentura za prostor i tehnička podrška Romana Bošković, asistentura u procesu Danilo Milovanović i Karla Crnčević, prijevod Anamarija Buić, prijevod uživo Jelena Lopatić, radijska voditeljica Nila Miličić-Vukosavić, izvršna produkcija Ana Letunić,
    izvodi: Alen Liverić

kritike i eseji