Za let je duša stvorena

Kazališna družina Pinklec, Čakovec: Romano Bogdan, Ptičica, red. Romano Bogdan

• 
  
  Pinkleci ponavljaju svoj nešto stariji repertoar kako bi se pripremili za nadolazeća sudjelovanja na svjetski poznatim festivalima na kojima će predstavljati hrvatsko kazalište za djecu. Tako je nedavno izvedena Ptičica koja je premijeru imala krajem 2010. godine. Predstava je to, odredili su, za djecu do dvanaest godina starosti. Ne bih se u potpunosti složila s tom smjernicom jer je Ptičica redateljski (Romano Bogdan) obrađena kao priča s dvije paralelne radnje, koje istovremeno pratimo na pozornici što je prezahtjevan zalogaj za mlađu publiku. No, unatoč tome što dio publike (onaj najmlađi) možda nije shvatio povezanost igranja na pozornici i igranja u maloj maketi (koja je oblikom i veličinom podsjećala na televizor, time i paralelni svijet) iznad nje, predstava time nije puno izgubila. Poruka je i dalje jasna: ljudi su emocionalna bića i zato ih je moguće iz loših pretvoriti u dobre.
  
  Mjesto radnje je park na kraju grada, a to znamo po vješto izabranim rekvizitima: klupici, stablu i košu za smeće. Znamo to i po slučajnim prolaznicima / životinjama: Psu, Ježu, ptičicama i Vjeverici. Od ljudskih lutaka tu su dva potpuno suprotna lika: dobri Starac i njegov antipod, delikventni Dječak. Starac i Dječak kao crno i bijelo u ovoj su predstavi daleko od bajkovitog i poučnog, a cijela je polusatna predstava naizgled postavljena kao minijatura o slučajnim događajima koji se zbivaju u tom gradu, u parku i oko Starčeve kućice. Događaji nisu iskrivljeni, uljepšani kao što to često biva u dječjim pričama, nego su stvarni i iskreni. Malim gledateljima na taj se način mašta ne kvari nemogućim događajima, nego ih se priprema na pravu, surovu stvarnost, a koja ih očekuje uskoro, tamo negdje iza ugla.
  
  Dječak je u prvom dijelu priče prikazan kao zločesti anti-junak, razbijač uličnih svjetiljki i mrzitelj životinja. Oni nešto stariji gledatelji zasigurno su se pitali o uzrocima njegova nasilničkog ponašanja. Iako ti uzroci tijekom predstave nisu navedeni, otvoreno je dovoljno prostora da ih zamislimo i pokušamo opravdati (koliko je to moguće) takvo ponašanje. To nam omogućuje da Dječaka, nakon što iz anti-junaka evoluira u junaka ove priče, naposljetku i zavolimo.
  
  Ptičica po kojoj izvedba nosi naziv, ključni je element koji je pridonio promjeni. Ptica, kao simbol duše odvojene od tijela, predstavlja dobrotu, radost, mudrost i inteligenciju. Ptičica je u ovoj priči stradala kao što često stradavaju duše mnogih ljudi oko nas, no kasnije je, zahvaljujući ljudskoj dobroti, spašena čime nije spašen samo njezin život, nego je spašena i duša Dječaka, odnosno on se oplemenio i postao dobar. Simbolično, svi su ljudi povezani i pomognemo li jednoj osobi, pomogli smo i svima oko nje te pokrenuli lanac dobrote i sreće. Shvatimo li ovu naizgled jednostavnu lutkarsku predstavu na takav način, uvidjet ćemo njezin značaj, odličnu isprepletenost svih elemenata predstave koji čine oku ugodan prizor. Naravno da svemu pridonosi i zanimljivo uklopljena pozadinska glazba Igora Bakse. Glazbeno posebno emotivan dio bili su tonovi međimurske narodne pjesme Vehni, vehni fijolica upotrijebljene u trenutku ranjavanja i patnje naslovne Ptičice.
  
  Starac je predstavljen kao indirektni pomagač na putu ka dobroti, a tu su i spomenute životinje jer se ni jedna dječja pustolovina ne događa bez životinja. Djeca su osobito pozitivno reagirala upravo u trenucima njihova pojavljivanja na sceni, a nakon predstave imali su priliku upoznati se s lutkama i razgledati ih izbliza, što ih je posebno razveselilo.
  
  A scena i lutke proizašle su iz ruku Kristine Horvat-Blažinović i vrlo su vješto i dojmljivo napravljene. Animatori lutaka – Bruno Kontrec, Mario Jakšić, Davor Dokleja, Karolina Horvat i Igor Baksa – već su više puta dokazali da skladno surađuju i još jednom potvrdili da vješto upravljaju lutkama. Stoga ne čudi da je Karolina Horvat na ovogodišnjem SLUK-u nagrađena za najbolju animaciju i glumačku izvedbu Tine u predstavi A tko si ti? (2012), a ta će predstava ove godine predstavljati Republiku Hrvatsku na Europskom dječjem festivalu u Washington DC-u. Pinkleci su ove godine odabrani i za sudjelovanje na najvećem svjetskom lutkarskom festivalu World Puppet Carnival (Bali) koji se održava u rujnu ove godine u Indoneziji. Nažalost, družina vlastitim sredstvima ne može osigurati dostatne financije pa je upitan odlazak na to gostovanje. Ali zasigurno će gostovati na međunarodnom lutkarskom festivalu u Turskoj u listopadu. Čini se kako su Pinkleci na dobrom putu da Čakovec učine centrom dječjeg kazališta u Hrvatskoj, ali i šire.
  
  A da čakovečka družina ne upravlja odlično samo marionetama, nego i organizacijski dokazuje projekt Theatre for Free – Kazalište zabadaf. Naime, Pinkleci će uz podršku Mreže fondacija Otvoreno društvo besplatno u školama odigrati 22 predstave do kraja školske godine, i to u osnovnim školama koje pohađa velik broj djece Roma. U slučaju Pinkleca oko jednog se sigurno možemo složiti –  kad se male ruke slože, sve se može!
  
  © Andreja Rambrot, KAZALIŠTE.hr, 29. svibnja 2013.
  
  Romano Bogdan
  Ptičica
  redatelj Romano Bogdan
  premijera 20. studenoga 2010.
  koncept i dramaturgija Romano Bogdan, oblikovanje lutaka i scenografija Kristina Horvat Blažinović, oblikovatelj svjetla Neven Taradi, glazba Igor Baksa
  izvode: Bruno Kontrec, Mario Jakšić, Davor Dokleja, Karolina Horvat, Igor Baksa

Piše: