Eva je kriva za sve

Teatar Don Hihot, Zagreb: Lana Bitenc (prema motivima romana Kod kuće je najgore Ephraima Kishona), (M)Adam i (Š)Eva pred vratima pakla, red. Lana Bitenc

• 
  
  Najavljivati urnebesnu komediju današnjoj publici koja je iskusna i zasićena različitim kazališnim ponudama (ali i uvjek gladna dobre komedije) obavezujuće je i teško, ali ne i nemoguće ispuniti. Naravno, u tom smislu je glavni čimbenik uspjeha profil ciljane publike. Tako treba promatrati i predstavu (m)Adam i (š)Eva pred vratima pakla koja u prvom redu računa na prosječnog gledatelja, bez većih estetskih zahtjeva (sa željom da se prvenstveno zabavi) i u tom smislu ispunjava očekivanja.
  
  Predstava je uobličena kao svojevrsni igrokaz, odnosno kao predavanje psihijatrice Ljilje (Jasna Jozić) o muško-ženskim odnosima. Njezine priče i stereotipne primjere loših odnosa ilustrirat će muškarac i žena simbolički imenovani kao Adam i Eva, u skladu s namjerama predstave da pokažu da je to priča svih muškaraca i žena od iskona i da će se svatko pronaći makar u jednoj od slika. Ljubavni (odnosno bračni) par koji šarmantno i dopadljivo igraju Zlatan Zuhrić i Vesna Ravenšćak vidjet ćemo u različitim životnim dobima i situacijama. Tako će Ljiljine pouke i savjete propratiti čitav zajednički vijek bračnog para, od mladosti i upoznavanja, preko nesuglasica i svađa, djeteta, pa sve do starosti. Tipične situacije koje je ovaj par uprizorio za publiku predstavljene su u vidu lekcija koje psihijatrica najavljuje i komentira. Neke od njih su o muškarcu hipohondru koji ne dobija više željenu pažnju od svoje supruge; o prohtjevima trudnica; o odnosu snahe sa svekrvom; muškarcu koji je previše vezan za majku; ženi hrčkoviću koja nemilice troši novac; zanemarivanju i prigovaranju; o odnosima u starosti; ali i o preljubu. Zaključak koji proizilazi iz svakog pojedinačnog prizora, a koji će publici direktno izreći psihijatrica Ljilja, poput svojevrsnog rezonera, ići će konstantno u istom pravcu – nedostatak seksualnih odnosa uzrok je svih problema i nesuglasica u braku. U epiloškom obraćanju publici voditeljica programa, Ljilja, rezimirat će ovu poruku u dvije riječi.
  
  Ustaljene i svima već poznate popularne fraze i opaske na račun muško-ženskih odnosa nisu izostale ni kod Adama i Eve (na primjer: muškarci su s Marsa, žene su s Venere; iza svakog uspješnog muškarca stoji bogata udovica, itd). Međutim, ova predstava osvježena je i nekim novim, zanimljivim, narodskim šalama (poneke su čak i u stihu). Klasične stereotipne i ponekad banalne situacije dovoljno su puta dobile novi obrat, pa su komentari svježi i zabavni. Dinamika ipak nije u potpunosti odgovarala poetici žanra. Skečevi su bili višestruko uokvireni predugim eksplikacijama, kako u komentarima junakinje Ljilje,tako i na projekcijama koje su samo ponavljale već rečeno. Projekcije na platnu su tako samo usporavale radnju i u pokušaju da probude aluzije bivale su konfuzne ili pak banalne. Tako je humor koji su protagonisti vješto postizali stalno bio razblaživan.
  
  Zanimljivo je da, iako su žene na sceni (a i iza scene) brojnije, predstava ipak favorizira muškarce. Od početnog predstavljanja likova gdje samo Adam dobija pljesak, kroz sve scene su ženski likovi najčešće negativci. Čak je i muževljev preljub u predstavi prikazan opravdanim, motiviran ženinim ponašanjem, pa sve do samog kraja gdje napaćeni muž umire, a žena ostaje da bezosjećajno broji novac. Mora se pohvaliti ženski dio ekipe predstave za spremnost da se našali na svoj račun. Tko još želi nasmijati se i zabaviti, ova predstava će mu to omogućiti.
  
  © Olivera Radović, KAZALIŠTE.hr, 14. svibnja 2013.
  
  Lana Bitenc (prema motivima romana Kod kuće je najgore Ephraima Kishona)
  (M)Adam i (Š)Eva pred vratima pakla
  redateljica Lana Bitenc
  premijera 12. svibnja 2013.
  dramaturg Mario Kovač, scenografkinja Nikolina Pišek, kostimografkinja Iva Šimunović, glazba Tonči Huljić, Ana Rucner
  izvode: Zlatan Zuhrić Zuhra, Vesna Ravenšćak, Jasna Jozić

Piše: