Malo je potrebno za veliku zabavu

13. Naj, naj, naj festival, Zagreb, 22. – 26. ožujka 2013.: Teatr Lalek, Wroclaw, Poljska, Floorville, autori Janka Janiewicz-Maśląkowski i Tomasz Maśląkowski

• 
  
  Dječja je mašta sposobna za kreaciju nevjerojatnih svjetova pa djeci primjerice nacrtani krug nikad neće predstavljati obično geometrijsko tijelo već sunce koje ih poziva na igru, a kvadrat s trokutom na vrhu – kuću u koju bi se odmah mogli useliti (samo da se smanje). Teatr Lalek je ovogodišnjem Naj, naj, naj festivalu predstavio predstavu za najmlađe, djecu od jedne do pet godina. Nazvali su je Floorville, odredivši tako mjesto na kojem se ona zbiva – pod. Jer s poda sve kreće: prvi koraci, prve igre, prva istraživanja, prvo osamostaljivanje. Prostor poda omogućuje im da upoznaju svijet, da stvore svoj vlastiti te da neprestano osmišljavanju daljnje mogućnosti koje im tlo, na kojem sad već hrabro stoje, omogućuje. Floorville je predstava koja djecu odvodi u imaginarni svijet, svijet u kojem prevladavaju umjetnost i glazba, one najjednostavnije stvari koje odrasli tako često zaboravljaju.
  
  Sama scena sastoji se od nekoliko elastične užadi postavljene na četiri kraja tako da čine kvadrat. Svako uže ima nešto nalik utegu koji omogućuje kontrolu nad njime. Izvođači započinju predstavom guranjem utega te dinamični pokreti užadi čine vrtlog koji ubzo postaje i ritam glazbe koju dopire iz pozadine. Oba su izvođača u početku sinkronizirana te sve pokrete izvode zajedno pokazujući djeci sve mogućnosti koje pod na kojem se nalaze može pružiti, kao što je npr. vožnja zamišljena bicikla (ležanje na podu, s nogama u zraku i pedaliranje). Potom gestikulacijom i mimikom djecu nasmijavaju zatvaranjem očiju, ušiju, usta te isplaženim jezikom. Nezaobilazni element dječjih predstava je zasigurno i glazba te Janka Janiewicz-Maśląkowski započinje sviranje na melodici što potom Tomasz Maśląkowski prati hodanjem po sceni, u krug.
  
  Dakle, svaki korak je označen određenim tonom na glazbenom instrumentu. Ubrzo njih dvoje ostavljaju i tragove (bijele papirnate stope) te hodanjem po njima stvaraju jedinstvenu melodiju. Scenu potom ispunjavaju brojnim bijelim papirnatim stvorenjima – izrezanim oblicima koji ubrzo postaju različite stvari: gljive, jabuke, sladoledi, auti i slično. Na djeci je ostavljeno da oblike prepoznaju što predstavu čini interaktivnijom, a ubrzo izvođači publici dobacuju različite didaktične i plišane predmete koji u sebi sadrže elemente koji zveckaju te poziva na publiku da im postane prateći vokal u melodiji koju proizvode. Naposljetku, kraj predstave ne donosi tišinu i smirenje nego izvođači pozivaju djecu na igru na sceni, na podu, tom magičnom mjestu koje krije mnoge tajne.
  
  Floorville je neobična predstava zbog toga što ne donosi neku uobičajenu bajkovitu priču koja je prati nego jednostavno ukazuje na sve mogućnosti koje pod djeci pruža, pod kao mjesto igre, kao mjesto početka njihovog odrastanja. Izvođači su na zanimljiv, jednostavan i dosjetljiv način zainteresirali djecu na praćenje same predstave, a kasnijom interakcijom još su pokazali koliko je malo potrebno za veliku zabavu. 
  
  © Zvjezdana Balić, KAZALITE.hr, 1. travnja 2013.
  
  Floorville
  autori i izvođači: Janka Janiewicz-Maśląkowski i Tomasz Maśląkowski

Piše: