Na granici svjetova

Teatar Exit, Zagreb: David Mamet, Kreket, red. Rene Medvešek

  • Eatar Exit, Zagreb: David Mamet, Kreket, red. Rene Medvešek

    Uprizorivši tekst The Frog Prince, renomiranog američkog dramatičara Davida Mameta, i ostavivši prostor hrvatskom one man blues bandu Bebe Na Vole da to uprizorenje nadopuni autorskom glazbom, redatelj Rene Medvešek svojom novom predstavom na pozornicu Teatra Exit unosi dašak američke kulture. No, Kreket je predstava koja prelazi granice ne samo američke, nego i hrvatske, kulture, tematizirajući univerzalnu temu odnosa čovjeka i moći. U podlozi je ove lagane životne i političke satire leži svima dobro poznata bajka o princu koji je čarolijom pretvoren u žapca, a samo mu iskreni poljubac može vratiti ljudsko obličje.

    Eatar Exit, Zagreb: David Mamet, Kreket, red. Rene MedvešekU Medvešekovoj inscenaciji te priče, nadahnutoj već spomenutom Mametovom, princ-žabac je Luka Dragić. Glumeći bahatog Princa, koji zaveden snagom i dometima svoje moći nije u stanju prepoznati njezine granice te stoga biva pretvoren u bespomoćnog žapca, Dragić je pobudio simpatije publike. Njegova je gluma svježa, okretna, prepuna humorističnih pokreta i žabavnih dosjetki, a frfljanje koje je ugradio u scenski govor obogaćuje njegov lik dodatnom dječačkom notom. Iako se iz opisa predstave koji je napisao Medvešek može pomisliti da njome pretendira na ozbiljnije promišljanje nekih egzistencijalnih problema, taj dječački ton ugrađen u Dragićev govor prenosi se zarazno i na ostale segmente predstave ne dopuštajući temi da izgubi na lakoći, no istovremeno niti da dobije na dubini.

    Transformacije kroz koje Dragić u ulozi prolazi, prvo od princa ka žapcu, a zatim u obličju žapca, kroz dekonstruiranje ranijih sustava vrijednosti i tvorbu novih, te ponovo do princa, zabavne su, ali i naivne. Beskrajno samoljublje i egocentričnost koji su proizašli iz osjećaja novčane i političke moći dovode do kažnjavanja pretvorbom u žapca, a njegovo ponovno postajanje čovjekom omogućuje se kroz gubitke svih aduta kojima je mogao na druge utjecati. Ovisan o pomoći i dobroti onih koji ga okružuju, a svjestan nemogućnosti da im zauzvrat pruži išta osim zahvalnosti, princ-žabac spoznaje veličinu prijateljstva i manjkavost materijalnog. Prepušten sebi i vremenu, iz žablje perspektive, prvi puta ima priliku doživljavati velikima stvari koje su mu se ranije činile malima, što ga vodi psihičkoj, a zatim i fizičkoj, transformaciji u čovjeka.
    Eatar Exit, Zagreb: David Mamet, Kreket, red. Rene Medvešek
    Tijekom tog klasičnog rituala prijelaza pomagači su mu sluga Mato i mljekarica Ljubica, a njihove osobnosti čini samo jedna, vrlo naglašena, karakterna crta zbog čega ih se prije može sagledati kao funkcije u predstavi nego kao razrađene likove. Oboje su iznimno dobri, vjerni, pošteni i neiskvareni ali, iako im je sudbina namijenila materijalnu skromnost, čuvari duhovnih blaga koje Princ tek treba steći. Takvim pristupom oni nisu samo negativ slike Princa, nego i opravdanje da se u tumačenju predstave povuče analogija koja posjedovanje materijalnih dobara nužno povezuje sa nedostatkom duhovnih kvaliteta, i obrnuto. Takvo pomalo naivno tumačenje raspodjele životnih dobara ne ometa uživanje u predstavi, jer iako ona ne prenosi dublja egzistencijalna promišljanja, ipak osigurava mnoštvo lijepih i humornih trenutaka.
    Eatar Exit, Zagreb: David Mamet, Kreket, red. Rene Medvešek
    Pored izvrsnog Luke Dragića, i glumci koji utjelovljuju mljekaricu i slugu, Mia Anočić-Valentić i Ivan Grčić, također su pridonijeli kvaliteti predstave. Iako likovi koje utjelovljuju, zbog spomenutih razloga, nisu zahtjevni u jednakoj mjeri kao lik Princa, glumcima je ipak ostavljen prostor za kreativnost i živahnost, a energijom se posebno istaknuo Ivan Grčić glumeći vjernog, smotanog Matu. Jake karike predstave su, osim glumaca, izrazito kreativna i jednostavna scenografija, koja pridonosi bajkovitoj i veseloj atmosferi, odlična svjetlosna i objektna kompozicija, koreografija koja je na trenutke uistinu inovativna i osvježavajuća te originalna autorska glazba koju je na izvodio Adam Semijalec, poznatiji kao Bebe Na Vole. Svi spomenuti elementi pridonose stalnom lelujanju Kreketa na granici dječjeg svijeta i svijeta odraslih, no predstava svakako pripada oboma pomalo, što je i čini posebnom i zanimljivom.

    © Maja Dujmović, KAZALIŠTE.hr, 13. travnja 2013.

    David Mamet
    Kreket
    redatelj Rene Medvešek
    premijera 25. ožujka 2013.
    scenografkinja Tanja Lacko, kostimografkinja Milena Medvešek, glazba Bebe Na Vole, oblikovanje svjetla Marino Frankola, majstori rasvjete Marino Frankola, Dragan Micić, Damir Sirotić
    izvode: Luka Dragić, Mia Anočić-Valentić, Ivan Grčić

Piše:

Maja
Dujmović