Slamanje ljudskosti

Satiričko kazalište Kerempuh, Zagreb: Mate Matišić, Svećenikova djeca, red. Mario Kovač

• 
  
  Premda su Matišićeva Svećenikova djeca u središte pozornosti dospjela zahvaljujući iznimno gledanoj ekranizaciji u režiji Vinka Brešana, teško je reći da li se Kerempuh na postavljanje ove drame napisane 1997. odlučio prije ili nakon tog uspjeha, no da mu je on nedvojbeno koristan u animaciji potencijalnih gledatelja zasigurno nije sporno. Ipak film i drama se bitno razlikuju, iako im je temelj zapleta zajednički – svećenik don Fabijan odlučuje se na borbu protiv opadanja nataliteta bušenjem prezervativa u dogovoru s trafikantom Petrom koji te prezervative prodaje (a u filmu im se pridružuje i apotekar koji zamjenjuje kontracepcijske pilule vitaminima). U filmu su ti pokretači radnje znatno mlađi, a posljedice te ideje mladog don Fabijana koji djeluje poput vjerskog fanatika u početku su izrazito komične, dok se na sceni nakon urnebesnog početka s raspojasanim plesom pod maskama (koji nije bitnije povezan s kasnijim zbivanjima) počinje razvijati psihološka drama nesretnih pojedinaca koji na pragu treće dobi još uvijek nisu odustali od nekih ideja i želja iz mladosti.
  
  U prvom prizoru predstave Željko Königsknecht kao don Fabijan sjedi za stolom i buši kondome, a na zidu iza njega dominira veliko raspelo. Tada u njegov ured ulazi Petrova supruga Marta (Branka Trlin), spremačica u župnom dvoru koja želi dati otkaz, jer je u svećenikovim hlačama koje je nakanila očistiti našla prezervativ. On je nastoji odgovoriti i znajući za njezinu sklonost alkoholu nudi je rakijom, no tada dolazi Petar (Edo Vujić) koji se uzruja čim osjeti da je pila, jer ona u tome pretjeruje zbog toga što nije imala djece (u kasnijem dijalogu s don Fabijanom otkriva se da je tome uzrok što je nekad davno morala pobaciti njegovo dijete), a žestoku svađu prekida novorođenče ostavljeno na crkvenom pragu. I dok je na filmu (dijelom i zbog mlađih protagonista) to jedan od događaja koji pomažu da se uz mnogo humora koji prelazi u grotesku i tek na kraju u tragediju oslika čitava otočka zajednica, komad ostaje prvenstveno koncentriran na tužne sudbine troje protagonista kojima vrsni komičari Königsknecht i Vujić uspijevaju dati i uvjerljivu dozu tragičnosti, a Branka Trlin uz preciznu gradaciju tragedije koja prelazi u opsesiju uspjelo naznačuje i nezavidnu poziciju žene u patrijarhalnoj sredini.
  
  Redatelj Mario Kovač ipak intenzitet intimističke drame razbija ne samo uvodnom scenom nego i načinom na koji susjed Luka kojeg Velimir Čokljat igra kao čovjeka koji snažno i energično iskazuje svoju tragediju (smrt sina i potom ludilo supruge), ali i neodređenošću pozicije don Šimuna (Ivan Đuričić) koji se na sceni do posljednjeg dijela predstave pojavljuje jedino kada je don Fabijan sam koreći ga poput anđela čuvara ili nekog drugog eteričnog bića, dok u posljednjem fantazmagoričnom dijelu predstave (kojeg u filmu nema) djeluje poput psihijatra u prostoru koji se može shvatiti i kao nadrealnost, ali i kao umobolnica. Tu Königsknecht konačno oslobađa sve frustracije koje je do tada njegov don Fabijan uspješno prikrivao, a Anita Matić Delić ostvaruje efektnu epizodu majke ostavljena djeteta. Iako taj dio djeluje donekle disparatno prema prethodnima koji su se zbivali u župnom dvoru i stanu Marte i Petra, povremeni redateljski otkloni od realističnosti u tim slikama omogućili su da se taj završni dio ipak ne doživi kao razbijanje cjeline nego kao kontrapunkt koji omogućuje uspješnu predstavu s uvjerljivim uobličenjem kritičkog pogleda ne samo na probleme celibata i vjerskog fundamentalizma nego i sudbine osoba koji se ne uspijevaju nositi s problemima okoline i prilika koje slamaju ljudskost u njima.
  
  © Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 20. ožujka 2013.
  
  Mate Matišić
  Svećenikova djeca
  redatelj Mario Kovač
  premijera ožujka 2013.
  dramaturginja Dora Delbianco, scenograf Miljenko Sekulić, kostimografkinja Hana Letica, glazba Tomislav Babić, asistentica redatelja Petra Radin, oblikovatelj svjetla Alen Marin
  izvode: Željko Königsknecht (Don Fabijan, svećenik), Edo Vujić (Petar, trafikant), Branka Trlin (Marta, Petrova supruga, spremačica u župnom dvoru) Velimir Čokljat (Luka, susjed), Ivan Đuričić (Don Šimun, svećenik), Anita Matić Delić (Pacijentica, žena koja kleči), Petra Radin/Petra Bokić, Mirela Tihava (Sjene)

Piše: