Mala za male

Dječje kazalište Branka Mihaljevića, Osijek: Cik-cak, red. Ivan Kristijan Majić

• 
  
  Osječko Dječje kazalište Branka Mihaljevića, 17. siječnja 2013. godine, ponudilo je svojoj najmlađoj publici (predškolskom uzrastu) nešto sasvim novo, predstavu Cik cak, takozvanu small size (malenu) formu u režiji Ivana Kristijana Majića te izvedbi Đorđa Dukića i Snježane Ivković. Ponuđeno nije novost u zapadnoeuropskom kazalištu gdje već godinama predstavlja hit izvedbe koje istražuju, postavljaju nove granice komunikacije s najmlađom publikom, stvaraju naviku odlaska u kazalište od najmanjih nogu te potiču dječju maštu i kreativnost. Začudo, niti u Hrvatskoj ne kasnimo u tom pogledu pa je najpoznatija predstava ona kazališta Mala scena Priča o oblaku, Ivice Šimića iz 2002. godine, koja je osvojila brojne nagrade, prevedena je na engleski, zabilježila mnoga međunarodna gostovanja i doživjela nove produkcije.
  
  Osječka izvedba zamišljena je kao svojevrsna kazališna učionica – radionica u kojoj dvoje animatora za malim stolovima, okruženi djecom, pomoću raznobojnih, drvenih i plastičnih, geometrijskih oblika maštaju, oživljavaju i stvaraju gradove, životinje, nove predmete, a sve uz minimalnu glasovnu artikulaciju izvođača i suptilnu glazbenu podlogu osječkog glazbenog džez sastava Marko Olujić trio. Sama forma je dramaturški i redateljski zamišljena u obliku nekoliko kratkih sekvenci (etida) koje su dovoljno kratke da zadrže pozornost djece, a opet dovoljno duge da ispričaju određenu priču poput one o prijateljstvu i suradnji kada dva oblika premoste prepreku koja ih sprječava da se nađu na istoj strani stola. Kako se radi o nizu etida bez pripovjedne strukture i animacijski i likovno osiromašenim predmetima, fokus pažnje nalazi se na komunikacijskim i animacijskim sposobnostima animatora koji moraju zaokupiti punu pozornost znatiželjne i razigrane djece i upravo je to najjači adut izvedbe. Animatori su prostorno na razini djece, atmosfera je opuštena jer djeca sjede na jastučićima na sceni, a sve što se događa, odvija se na njima primjeren način - od vremenskog trajanja (dvadeset i pet minuta) do načina na koji se predstava gradi (vizualnim poimanjem oblika, čulnom recepcijom događaja, maštovitom transformacijom od jednostavnog ka složenom).
  
  Jedini naglašen problem koja je ova izvedba imala je usporavanje tempa izvođenja i gubitak koncentracije publike kako je vrijeme odmicalo. Međutim, pokazalo se kako je pravi problem bio nužnost službenog predstavljanja premijere u kazalištu što je za sobom povuklo i neizbježnu prisutnost roditelja. Vjerojatno i sami iznenađeni da sjede s djecom na sceni u opuštenoj atmosferi, odvlačili su im pažnju, fotografirali ih, šetali se po sceni oko njih, mahali im, postavljali im nepotrebna i nesuvisla pitanja i općenito stalno pridonosili ometanju djece, a animatori su i bez toga imali dovoljno zahtjevnu publiku i formu.
  
  Small size forma Dječjeg kazališta izvrsna je ideja sa zanimljivom realizacijom na kojoj bi se još moglo poraditi u elementima animacije predmeta, ali će usprkos sitnim nedostatcima sigurno imati veliki uspjeh i željenu realizaciju zamišljenih ciljeva kada bude prikazivana u jaslicama i vrtićima bez prisutnosti smetala (čitaj: roditelja), koji su pokazali da im se djeca u kazalištu ponašaju bolje od njih samih.
  
  © Alen Biskupović, KAZALIŠTE.hr, 21. siječnja 2013.
  
  Ivan Kristijan Majić
  Cik cak
  redatelj Ivan Kristijan Majić
  premijera 17. siječnja 2013.
  glazba Marko Olujić trio, scenografija Maja Marković, Siniša Ardalić
  izvode: Snježana Ivković, Đorđe Dukić

Piše: