Prijateljstvo na prekretnici

Satiričko kazalište Kerempuh, Zagreb: Vladimir Đurđević, Ne igraj na Engleze, red. Vinko Brešan i Željka Udovičić

• 
  
  Englezi o kojima je riječ u naslovu su igrači, točnije klubovi engleske nogometne lige, a sam naslov dio onoga što je nedavno preminuli otac jednog od trojice protagonista kazao sinu kao važan životni savjet tj. da se ne kladi na ishode susreta engleskih klubova, jer se kod njih (za razliku od Talijana) nikada ne zna kako će utakmica završiti. A to je itekako bitno, jer protagonistima, prijateljima od djetinjstva, sada u srednjim tridestima, sportska je kladionica najvažnija stvar u životu. Tu strast dijele stotine tisuća ljudi u Srbiji, pa je to odredilo i radnju prvijenca vrlo darovita mladog dramatičara Vladimira Đurđevića (rođenog 1977), ali i u Hrvatskoj u kojoj se pojavljuje na pozornici Kerempuha u iznimno tečnom prijevodu Dore Delbianco koji govorom određuje urbanost likova i ujedno pruža mogućnost glumcima da virtuoznim poigravanjem izgovorenim riječima dramaturški vrsno oblikovanog (i prevedenog) teksta jasno profiliraju svoje uloge.
  
  Hrvoje Kečkeš vrlo emocionalno naglašava samosažaljenje simpatičnog, gotovo milog Pauna, psihički ponešto ograničena nezaposlena nuškarca u braku s lijepom i uspješnom ženom. Borko Perić s očitim uživanjem u detaljima, posebice podvala prijateljima, tumači vrlo inteligentnog Buleta koji je također nezaposlen, ali ponajviše zato jer niti ne želi raditi. Tarik Filipović kao liječnik hitne pomoći Piksi postavlja se kao lider i zbog zaposlenosti, ali još više zbog samodopadna hvaljenja uspjesima kod žena, umješno pokazujući i pukotine u toj pozi.
  
  Paralelno s oblikovanjem karaktera svojih likova trojica vrsnih glumaca iz jedne na prvi pogled banalne situacije grade iznimno duhovitu komediju, ostvarujući autorovu želju da se iz svakodnevnih situacija tek malim pomacima dobije neodoljiv humor i tako ostvari iznimno zabavna slika gotovo ritualnog ponavljanja već uobičajenog okupljanja trojice prijatelja da bi na teletekstu pratili kretanja rezultata na koje su se kladili, a to je u ovom slučaju jedna utakmica engleske lige i njen rezultat na poluvremenu i na kraju. Sva su se trojica kladila da će poluvrijeme završiti neriješeno i kada se nakon obrata tako i završi to je i vrhunac i kraj komedije, iako do kraja predstave ne nedostaje komičnih, a još više crnohumornih rješenja.
  
  Ona ipak ne mogu bitno olakšati dramu koja potom počinje, jer je svaki od trojice drugačije predvidio konačni rezultat, a dobitak svakome donosi rješenje njegove nevolje koja je opisana i u uvodnom dijelu. Tada se zbog prevladavajućeg komičnog tona i nije činila tako ozbiljnom. Paun je okladu uplatio novcem koji mu je za drugu svrhu dala supruge koja ne podnosi njegovo klađenje ni takav način druženja s prijateljima. Piksija će masakrirati mafijaši ako im ne vrati novac, a jedino se Buletu već dogodilo ono najstrašnije – on je pred očevu smrt prokockao novac kojim mu je trebao kupiti lijekove protiv nesnosnih bolova. Iako i novonastala napeta situacija kreće kao tek malo ozbiljnija zafrkancija postupno ona prerasta u sukob koji će razoriti prijateljstvo, ali i otkriti sav mrak koji se nataložio u likovima u kojima ne nestaje samo vezanost s najbližima nego i bilo kakva ljudskost, otkrivajući kako ponore ovisnosti tako i bezdane koje stvara vjerovanje u lako bogaćenje, što je svojevrsna slika bezdušnosti suvremnog društva.
  
  Za efektnost tog prijelaza iz komedije u dramu čije značenje nadrasta tragične sudbine lakomih i bezosjećajnih gubitnika i postaje snažno satirično viđenje naše suvremenosti zaslužan je ne samo vrlo dobar Đurđevićev tekst nego i vrhunske interpretacije Kečkeša, Perića i Filipovića, a isto tako i režija Vinka Brešana i Željke Udovičić koji su potaknuli glumce da maksimalno iskažu svoje visoko umijeće, a pritom i precizno ostvarili takav ritam predstave da je ona od početka do kraja potpuno zaokupila pozornost oduševljenih gledatelja.
  
  © Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 27. prosinca 2012
  
  Vladimir Đurđević
  Ne igraj na Engleze
  redatelji Vinko Brešan, Željka Udovičić
  premijera 23. prosinca 2012.
  prijevod Dora Delbianco, dramaturginja Željka Udovičić, scenograf Dragutin Broz, kostimografkinja Vedrana Rapić, oblikovatelj svjetla Olivije Marečić
  izvode: Hrvoje Kečkeš (Paun – 35 godina, nezaposlen, dobro udan, kvocijent inteligencije dvoznamenkast, strastven kladioničar), Borko Perić (Bule – 35 godina, nezaposlen, inteligentan, ali beskoristan i naizgled ravnodušan, strastven kladioničar), Tarik Filipović (Piksi – 35 godina, doktor hitne pomoći, ženskaroš, slabić i, naravno, strastven kladioničar)

Piše: