
Dvije stotine nemirnih školaraca u gledalištu nikada nije obećavajuće za recepciju predstave. Osim kada je tema – seksualni odgoj. U tom slučaju oni pažljivo prate i slušaju, a i kada reagiraju te reakcije su isprovocirane i poželjne i svakog odraslog gledatelja nagone da bar na trenutak promijeni perspektivu i vrati se u adolescentsko doba. Upravo je to postigla predstava Ljubav za početnike Teatra Rugantino i MMC Interkultura. Uspjela je ono najteže – da istovremeno vrijeme bude i zabavna i edukativna. Kroz brojne skečeve, songove i video projekcije provela je mlade u osjetljivoj životnoj dobi, pubertetu, kroz najvažnije faze seksualnog razvoja. Sve to uz pomoć četiri reprezentativna lika.
Cvijeta (Gordana Gadžić), gotovo stereotipno konzervativna po pitanjima seksualnih odnosa, zabrinuta je i uplašena majka, nemoćna da se na pravi način suoči s odrastanjem svoga djeteta. Kroz duhovite nesporazume i sukobe ona dočarava roditeljsku brigu, ali i uobičajene pogreške koje nastaju iz neznanja, straha, zbunjenosti. Njoj je u potpunosti oprečna dopadljiva i sveznajuća teta Lili (Dubravka Miletić) koja je preuzela i funkciju rezonera u predstavi, pa će zahvaljujući bogatom iskustvu i otvorenom duhu baš ona biti ta koja razrješava probleme, ruši tabue i daje lekcije iz područja seksualnosti. Sve vrijeme podsjećajući i na lijepe strane odrastanja i sazrijevanja. Te dvije prijateljice utjelovljenje su dva ekstremno različita životna nazora, a i sama njihova imena su u službi karakterizacije. Lili (na engleskom jeziku ljubičica) kao da je oličenje liberalnog Zapada, dok je Cvijeta (ponovo cvijet, ali neimenovani, opći, bezlični) s svim svojim strogim kršćanskim i drugim tradicionalnim stavovima evokacija patrijarhalne sredine.
Kroz pokušaje da poduči svoju prijateljicu, Lili se eksplicitno obraća mladim gledateljima govoreći o problemima koji se njih ipak najviše tiču (njih i njihovih roditelja, naravno). Ilustracije tih životnih situacija pratimo na primjerima neiskusnih i izgubljenih tinejdžera (Ines Cokarić i Ante Krstulović). Sve ključne točke traumatične, ali neizbježne tjelesne i psihičke promjene u pubertetskoj dobi, koje se neminovno odražavaju na formiranje ličnosti, prolaze ovi šarmantni likovi. Počevši s (ne)prihvaćanjem vlastita tijela, socijalizacijom, (zlo)upotrebom interneta, kompleksima, pa preko važnih stavki seksualnog sazrijevanja i odgoja – prvi seksualni odnosi, samozadovoljavanje, kontracepcija, neželjena trudnoća, sve do opasnosti koje i u 21. stoljeću prijete – spolne bolesti, abortus, seksualno nasilje, incest,… otvorena su u ovoj predstavi brojna pitanja.

Uspješno scenografsko rješenje predstave omogućilo je veliki broj varijacija različitih scena. Scenografija je minimalizirana, ali kreativno iskorištena i vrlo funkcionalna. Sastoji se od svega četiri pokretne školske ploče. One tako postaju i ogledalo i stol i knjižnica i ograda i teretana i krevet, pa i školska ploča, ali i još mnogo toga.
Vaganje edukativnog i zabavnog sadržaja uvijek je osjetljiv i rizičan posao. Svaki odlazak u krajnost krije zamke – preveliki naglasak na edukativnosti može biti nalik tečaju ili školskom satu, može se svesti na puko instruiranje i davanje lekcija. S druge pak strane, zabava na temu seksa može otići u vulgarnost. U ovoj predstavi te su dvije strane uspješno izbalansirane. Mladima su predočene osnovne informacije iz onoga što bi u školama, da postoji, odgovaralo seksualnom odgoju. I to uz pravu mjeru zdravog, mladima prijemčivog humora.

Redateljska ideja je, pored praktičnih savjeta i primjera iz područja seksualnosti, bila i „apel Ljubavi“. Ta ideja se dosljedno i provodi tokom čitave predstave, afirmiraju se mladenačke simpatije i zdravi međuljudski odnosi, za razliku od različitih mračnih devijacija. Međutim, naglasak je ipak ostao na seksualnom odgoju, usprkos svim pokušajima da se to oplemeni i začini Ljubavlju, pa bi ipak primjereniji naziv za predstavu bio – Seks za početnike.
© Olivera Radović, KAZALIŠTE.hr, 25. studenoga 2012.
Jasminka Petrović
Ljubav za početnike
redatelj Ivan Leo Lemo
premijera 9. listopada 2012.
dramatizacija Ivan Leo Lemo, Gordana Gadžić, Jasen Boko, Jelena Mijović
izvode: Dubravka Miletić, Gordana Gadžić, Ines Cokarić, Ante Krstulović