Pogled iza zatvorenih vrata

Teatar &TD, Zagreb: Antonio Gabelić, Kabinet, red. Filip Povrženić

• 
  
  Pogled na otkrivenu pozornicu polukružne dvorane Teatra &TD, na kojoj je upravo započinjala izvedba predstave Kabinet rađena po tekstu Antonia Gabelića i u režiji Filipa Povrženića, asocirao me je na izjavu pisca Arthura Laurentsa o modernim kazališnim konvencijama: „This bloody thing today of no curtain is giving away half of the taking you into another world“. No, što kada predstava koju upravo gledamo ni nema namjeru „odvesti nas u drugi svijet“, nego nam u lice baciti dobro poznatu svakodnevnicu? Izostanak zastora, ako je ikada i bio problem, postaje minoran pred temom političke satire koja blago karikirajući perfidnost hrvatskog državnog vrha pokazuje i svu bolnu pasivnost naroda koji ih je izabrao. Dosjetljivo postavljena minimalistička scenografija naglašava i ironizira poziciju koju vladajući zauzimaju prema malom čovjeku. U pozadini se nalaze stalak za cvijeće i fikus, dok prvim planom dominiraju dvije, na visini od gotovo dva metra postavljene, baršunaste fotelje okrenute prema gledalištu.
  
  Čekajući da publika uđe, žamor zamre i atmosfera bude pogodna za početak predstave, muškarac i žena razigrano se gnijezde svaki u svojoj fotelji, smješkajući se nečemu na zaslonu smartphonea, i povremeno bacajući upitni pogled s visoka prema publici. Gledamo potpredsjednike vlade u Kabinetu. U Kabinetu dan kao i svaki drugi, a ispred prosvjednici na koje se vlast, osim u posprdnim komentarima, niti ne obazire. Komplikacije nastaju kada slučajni gost prekida planiranje, hrvatskoj javnosti već poznatih, malverzacija. U Kabinet nenajavljeno ulazi mladić koji je na lutriji dobio sat vremena razgovora sa vladajućima. Razbacivanje državnog novca na nepotrebne luksuze, korupcija, krađe, nepotizam, apsurdni zakoni, ignorancija problema s kojima se susreću oni koji ne sjede u visoko postavljenim foteljama neki su od fragmenata naše stvarnosti koji su u tih sat vremena uprizoreni histerično, parodirano, u trenutku odbojno prefrigano, a već u sljedećem bolno komično.
  
  Sanja Milardović i Tomislav Krstanović odličnom su i energičnom glumom, povremeno karikiranom kako bi naglasili superiornost svoga položaja i minornost svojih ideja, utjelovili likove potpredsjednice i potpredsjednika. Dado Ćosić vješto je, ne skidajući s lica podsmijeh upućen Vladi, odglumio neiskvarenog Ivana Horvata, izazivajući simpatije publike već samim imenom. U brojnim pitanjima koje je uputio vladajućima, pitanjima na koja bismo svi voljeli znati odgovore, naglasak je stavljen na nezavidno stanje u kojemu se nalazimo, na iseljavanja mladih ljudi, nezaposlenost i opću bespomoćnost koja vlada. Bespomoćnost koja nije zaobišla ni one na vlasti. Razbuktavanje prosvjeda izvlači na površinu želju vladajućih da pod svaku cijenu spase vlastitu glavu, pa apel za mir i poruku nade bijesnoj masi, koja fiktivno zauzima isti prostor kao i publika, upućuje Ivan Horvat. Razlaz prosvjednika osigurava novu percepciju Ivana Horvata u očima vladajućih, pa on napokon ima pravo reći što bi promijenio kada bi bio na vlasti. Generalni je zaključak, kojeg preko skypea izriče Boris Svrtan u ulozi premijera sekundu prije nego će dati ostavku, da je država „u banani“.
  
  Svjetlosni i zvučni efekti prate emocionalni i vizualni ritam predstave, stvarajući povremeno histeričnu i apokaliptičnu atmosferu. Simpatične dosjetke, poput neophodnih lopovskih ljestava koje potpredsjednik rukama mora podmetnuti potpredsjednici kako bi se popela do svoje visoke fotelje, kao i razigrana gluma, čine cjelokupnu atmosferu vedrijom no što bi tema zahtijevala. U Kabinetu se propituju problemi koji zadnjih nekoliko godina okupiraju hrvatski medijski i ulični prostor, no dosjetljivim je uprizorenjem odagnan osjećaj zasićenosti temom i omogućeno sagledavanje svakodnevnih problema iz neke druge perspektive.
  
  © Maja Dujmović, KAZALIŠTE.hr,
  7. prosinca 2'012.
  
  Antonio Gabelić
  Kabinet
  redatelj Filip Povrženić
  premijera 29. studenoga 2012.
  scenografija Jasna Josipovski; kostimografija Matea Pasarić, oblikovanje svjetla Filip Povrženić i Jasna Josipovski, autori glazbe Vladimir Vavilov, EDolutionary (Edmund Sobczak), dizajn plakata Boris Modrah
  izvode: Sanja Milardović (potpredsjednica vlade), Dado Ćosić (Ivan Horvat), Tomislav Krstanović (potpredsjednik vlade), Boris Svrtan (glas premjera)

Piše: