Tako mladi, a tako veliki!

Gradsko kazalište Požega i Umjetnička akademija u Osijeku: Hrvoje Kovačević, Osveta, red. Majkl Mikolić

• 
  
  U sklopu Tjedna Umjetničke akademije u Osijeku (15. – 21. listopada), tijekom kojega su održane brojne kulturnoumjetničke manifestacije, 21. listopada 2012. godine u HNK-u u Osijeku izvedena je drama Osveta, suvremenog autora Hrvoja Kovačevića. Predstava je premijerno izvedena u Gradskom kazalištu Požega 20. listopada 2012. godine, a rezultat je već ustaljene koprodukcijske suradnje Gradskog kazališta Požega i Umjetničke akademije u Osijeku (Razigrajmo Melitu Marijane Nole prema motivima Josipa Eugena Tomića, Auvergnanski senatori Nenada Stazića, Požeški špigl Helene Sablić Tomić, Nada iz ormara Darka Lukića, Barun Trenk Marijane Nole). Ovaj puta režija i dramaturgija povjerena je mladom asistentu Glume na UAOS-u, Majklu Mikoliću, a kostimografiju i scenografiju osmislile su Ivana Živković i Sheron P. Steiner, studentice Likovne kulture.
  
  Zaplet ove trilerske priče s komičnim elementima započinje u stanu profesorice Arhitektonskog fakulteta Ane Kralj (Katica Šubarić) i kirurga Marka Kralja (Nenad Pavlović) koji provode mirnu večer s prijateljicom Riom Kantozzi (Katarina Baban). U jednom trenutku na vratima se pojavljuje njihov na smrt preplašen prijatelj Titan Horvat (Ivan Ćaćić), asistent na Arhitektonskom fakultetu koji im objašnjava kako mu je život u opasnosti – progoni ga Igor Karača, bivši propali student i sin lokalnog tajkuna, koji je zbog Titana izgubio pravo na studiranje. Kako se klupko razmotava okupljeni saznaju o konstantnim četverogodišnjim prijetnjama i uhođenju, a sve kulminira posljednjim prijetećim pismom u kojem piše da će se Titan noćas morati „rastati od ono malo duše što je ima“. Isprva komične, situacije dovode do sve veće paranoje među okupljenima koja gradacijski raste kroz prijeteće Igorove telefonske pozive. Kaotične situacije u kojima se izmjenjuju strah, paranoja, komika rezultiraju zaključavanjem stana, zamračivanjem prozora, odbacivanjem odječe, potezanjem oružja te kulminiraju međusobnim optuživanjem četiri prijatelja za suradnju s osvetnikom i potpuno nenadanim krajem.
  
  Tekst Hrvoja Kovačevića dopadljiv je u ideji, međutim da li zbog dosadašnjeg velikog iskustva u pisanju romana za djecu i odrasle ili činjenici da piše u maniri krimića, dijalozi su mu opisni i slabi u karakterizaciji likova, likovi plošni, a cjelokupna drama odiše narativnošću. Upravo te slabosti, redatelj Mikolić je iskoristio (čitaj morao jer drugačije ne bi funkcioniralo) kako bi izvedbu postavio temeljeći je isključivo na glumačkim kreacijama i snazi članova ansambla i – uspio. Izbacujući suvišne opisne dijaloge i ubacujući detalje koji originalni tekst ne sadrži, dodatno je okarakterizirao likove i dao im psihološku pozadinu te učinio radnju protočnijom i scenski djelotvornijom no u predlošku.
  
  Katarina Baban, Nenad Pavlović, Katica Šubarić i Ivan Ćaćić, uglavnom prvostupnici glumci i lutkari Umjetničke akademije u Osijeku i polaznici diplomskog studija Kazališne umjetnosti (Katarina Baban je i prva u Hrvatskoj stekla stručni naziv magistre kazališne umjetnosti – akademske glumice i lutkarice) u ovakvom su konceptu odradili veliki posao. Rastrčani po cijeloj sceni, precizni u izmjeni dijaloga, stalni u zadanim karakterima, plijenili su pozornost publike od početka do kraja. Zanimljivo je bilo pratiti i brojne sitne detalje, finese koje je svaki od glumaca ugradio u svoj lik, mimiku i geste, nalazili se u središtu scenskog zbivanja ili stajali sa strane čekajući da se aktivno uključe u radnju. U takvom zahvalnom ansamblu ipak se jedan član dodatno istaknuo – Ivan Ćaćić svojim je nastupom konstantno dizao energiju i sigurno nosio izvedbu sve do kraja, izmjenjujući u karakteru crte feminiziranog asistenta, samodopadne osobe i lažne muške hrabrosti.
  
  Nužno je spomenuti da postoje i sitne pogreške u naglascima i rečeničnoj intonaciji te da ponekad dolazi i do pucanja glasa i nerazumljivosti pojedinih izvođača, međutim to su tehnikalije koje će se u sljedećim izvedbama lako ispraviti. Najveća zamjerka izvedbe je scenografija. Neiskustvo je uzelo svoj danak pa su usprkos određenih uspjelih praktičnih i vizualno efektnih elementa (poput šanka ili središnjeg mjesta izvedbe s lampom i tabureima koja podsjeća na okupljanje oko vatre), omjeri predmeta u nesrazmjeru jedni s drugima, prostorna pozicija istih mogla se bolje isplanirati, a neki predmeti uopće se ne koriste...
  
  Šesta premijera u nizu nastala u suradnji Gradskog kazališta Požega i Umjetničke akademije u Osijeku predstavlja sigurnu kazališnu uspješnicu. Osveta je predstava koja se zahvaljujući dobroj ideji utkanoj u tekst i mladom, predanom i požrtvovanom ansamblu gleda u jednom dahu, a sudeći po reakcijama publike u tom su sudu svi jednoglasni.
  
  © Alen Biskupović, KAZALIŠTE.hr, 25. listopada 2012.
  
  Hrvoje Kovačević
  Osveta
  redatelj Majkl Mikolić
  premijera 20. listopada 2012.
  (u koprodukciji s Umjetničkom akademijom u Osijeku)
  dramaturgija Majkl Mikolić, kostimografja i scenografja Ivana Živković i Sheron P. Steiner
  izvode: Katica Šubarić (Ana Kralj), Nenad Pavlović (Marko Kralj), Katarina Baban (Ria Kantozzi), Ivan Ćaćić (Titan Horvat)

Piše: