Veselo dječje igranje bajke

Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca i Kazališna radionica Malik za mlade, Rijeka: Helena Petković (prema motivima priča Roalda Dahla), Djevojčak u vještičjem vrtlogu; red. Helena Petković

• 
  
  Općenito govoreći, strukturu, nastajanje i opstanak bajke mogli bismo opisati na sljedeći način: početak jedne sugerira završetak neke druge, kraj neke treće aludira na početnu situaciju četvrte bajke; htijenja i nastojanja uvijek su im nekako zajednička; kao i likovi koji su u čas junaci, netom poslije pomoćnici, ili pak izopćenici. Nadalje, zaključno (i na prvi pogled) harmonično stanje nikada u potpunosti ne oslobađa od straha i krivnje pa se, kako često upozorava literatura, spomenuti osjećaji akumuliraju i javljaju kao potreba za stvaranjem, slušanjem ili čitanjem novih priča. Bajka oslobađa dijete straha i otklanja opasnosti istodobno ga pripremajući za neku novu ovisnost o imaginarnu zlu. Prema tome, bajka je svojevrsni recept za osvješćivanjem mračne strane, bolje bi bilo kazati, odraz intencionalna čovjekova prirodnoga stanja: balansiranje između područja svjesnoga i nesvjesnoga, sna i jave.
  
  Riječ je, dakle, o narativu koji isprepliće niz paradigmi od primjerice znanja pojedinčeva, iskustva društva, preko individualnoga i (arhetipskoga) kolektivnoga nesvjesnoga do sasvim specifične problematike poput primjerice pitanja seksualnosti, odnosno roda. Govori jezikom simbola, odslikava modele ljudskoga ponašanja pa osim netom spomenuta straha nudi modele za rasterećivanje psihičke napetosti. Gotovo sve ove elemente koji prožimaju katkada sasvim oprečna očišta nalazimo i u pričama Roalda Dahla čije je motive redateljica Helena Petković integrirala u zasebnu cjelinu te ih riječkoj kazališnoj publici predstavila pod naslovom Djevojčak u vještičjem vrtlogu.
  
  Klasičnu atmosferu bajke, s klasičnom motivikom, metaforikom prikazanom borbom dobra i zla, realnosti i fikcije donose na pozornici dječji likovi (djeca igraju i odrasle protagoniste), odnosno glumci koji su na momente pokazivali sasvim solidnu uigranost. Dominantnom veselom tonu predstave, kojoj su razigrana igra, čujnost dječjih glasova te vedri kolorit ipak bili na prvom mjestu, umnogome je pridonijela minimalistička scenografija Marka Burića, kao i razigrani i šareni kostimi Mateje Pasarić. Ustrajavajući, nadalje, na kolektivnoj igri, recitativnim, odnosno zborskim dionicama redateljica Helena Petković istodobno je pokazala i temeljne namjere izvedbe – važnost zajedništva, problematiku suvremenu konzumerizma (osobito razvidnu u trenucima u kojima se prijenos informacija prekida citiranjem izvadaka iz propagandnih poruka ili klicanjem navijačkih songova), nedostatku mašte, i sl.
  
  U središte, dakle, redateljskoga promišljanja postavlja klasični antitetički par: dobro – zlo, ali i odnos unuka – baka. Ovaj potonji, zanimljivo je spomenuti, otvara brojne mogućnosti za raspravu. Unuku, naime, vještica pretvori u miša koja više neće, kako nam je suditi, poprimiti ljudski oblik. Trenutak je to koji zapravo sugerira odustajanje od odrastanja pa samim time onemogućuje kako razvoj tjelesnosti, tako i duševnosti te postaje prostorom za aktualizaciju problematike seksualnosti, identifikacije, interiorizacije, rodne problematike i sl. Za detaljnijom razradom navedenih pitanja Helena Petković, dakako, neće posegnuti pa će mogućnosti i ograničenja dječjega kako fizičkoga, tako i jezičnoga scenskoga izražaja ostati njezina konstantna zaokupljenost. Ostavljajući pak završetak svoje priče otvorenim ove netom iznijete misli tek dodiruje i daje naslutiti kako je ona apsolutna pobjeda dobra uglavnom proizvod imaginarnih stanja, realno ostvariva tek u fikciji.
  
  © Iva Rosanda Žigo, KAZALIŠTE.hr, 20. listopada 2012.
  
  Helena Petković (prema motivima priča Roalda Dahla)
  Djevojčak u vještičjem vrtlogu
  redateljica Helena Petković.
  premijera 16. listopada 2012.
  
  kostimografkinja Matea Pasarić, skladatelj i oblikovatelj zvuka Josip Maršić, Zoran Medved, dramska pedagoginja i asistentica redateljice Denis Kirinčić, oblikovatelj svjetla Boris Blidar
  
  predstava igra u dvije glumačke postave. Sudionici radionice MALIK:
  prva podjela: Vana Alessio, Nina Batinić, Adriano Butorac, Eli Derenčinović, Lucia Filčić, Mia Grgić, Sara Grgurić, Ira Krmpotić, Morana Mladić, Lucia Pedić, Antonio Šango, Tima Tomašević, Vid Vičić, Tarik Žižak
  druga podjela: Mia Ćelap, Petar Dumenčić, Lara Grdinić, Leon Hasančević, Dominik Ilić, Ana Maria Matajčić, Barbara Matajčić, Marko Matić, Kristijan Ramić, Nuria Ricken, Lea Rumora, Jelena Sarajlić, Sandro Staničić, Natali Sverić

Piše: